Page 72 - STAV broj 414

KULTURA

Majstori bošnjačkog pjesništva: Meho Baraković (1945–2011)
PJESNIK KOJI JE SAGRADIO

GRAD U SVOJOJ POEZIJI,

U SVOJOJ UTROBI

Ako je Baraković sedamdesetih godina prošlog stoljeća tražio i sanjao azil za svoja neshvaćena
misaono-emocionalna stanja, devedesetih se u azilu našao mimo vlastite volje, u vrtlogu historijskih
turbulencija, u vremenu zla i smrti. I tu dolazimo do paradoksa, dobivši azil u Švedskoj, pjesnik
nije dobio Obećanu Zemlju, ono za čim je tragao, ono čemu se predavao, već svoje tragalačke
kompase okreće ka zemlji iz koje je prognan i u njoj nalazi unutarnji azil i egzil.

Piše: Almir ZALIHIĆ

eho Baraković rođen je u Banja-
luci 1945. godine, ali je veliki
dio svoga života, sve do oružane
MAgresije na Bosnu i Hercegovi-
nu i brutalnog izgona 1992. godine, proži-
vio u Trebinju. Nakon objavljene pjesme
Nije više Trebinje zatvoren je, zlostavljan, a
potom kao i mnogobrojno bošnjačko sta-
novništvo protjeran u Crnu Goru. Dvije
godine je, kao izbjeglica, proveo u Plavu,
gradiću na crnogorsko-albanskoj granici.
U Švedsku je otišao juna 1995. godine. U
ovoj skandinavskoj zemlji proveo je osta-
tak života, do 15. septembra 2011. godine,
kada je preminuo u Göteborgu. Ukopan je
u Trebinju.
Prva Barakovićeva zbirka pjesama objav-
ljena 1972. godine u izdavačkoj kući „Vese-
lin Masleša“ nosila je naziv Azil. Slučajnost
ili Božije određenje, ili i jedno i drugo, jer
ni jedno ni drugo pjesnicima nije strano ni
nemoguće, ma koliko bolno i tragično bilo.
Azil predstavlja svako sklonište pred
progonom zbog rasne, vjerske ili nacionalne
pripadnosti, zbog pripadnosti nekoj druš-
tvenoj skupini ili drukčijem političkom mi-
šljenju. Azil se dodjeljuje ako osoba ne može
ili se zbog straha ne želi vratiti u zemlju u
kojoj je izložena torturi. Ako je Baraković
sedamdesetih godina prošlog stoljeća tra-
žio i sanjao azil za svoja neshvaćena misa-
ono-emocionalna stanja, devedesetih se u
azilu našao mimo vlastite volje, u vrtlogu
historijskih turbulencija, u vremenu zla i
smrti. I tu dolazimo do paradoksa, dobivši
azil u Švedskoj, pjesnik nije dobio Obeća-
nu Zemlju, ono za čim je tragao, ono čemu
se predavao, već svoje tragalačke kompase

72 10/2/2023 STAV