Page 56 - STAV broj 300

DRUŠTVO

Kraj rata Nijaz Miljković dočekao je na
dužnosti operativca u komandi 5. korpu-
sa ARBiH u činu majora, kao osamdeset-
postotni ratni vojni invalid. Po završetku
rata, povukao se iz vojske i živio mirno
držeći se dalje od politike. Posebno mu
je prijalo društvo običnih ljudi, naroči-
to nekadašnjih boraca 5. korpusa, kao i
društvo džematlija Gradskog džemata,
kojem je pripadao i u kojem je bio naro-
čito aktivan. Nijaz je čitav život podredio
borbi za Bosnu i Hercegovinu, Krajinu,
Kladušu, za svoj narod. Keserović ističe
da je Miljković radio na pomirenju gra-
đana Velike Kladuše, volio, poštovao i ci-
jenio svakog, a i njega su ljudi izuzetno
poštovali i cijenili.

RAME UZ RAME S IZETOM NANIĆEM
Posebno lijepa sjećanja na Nijaza Milj-
kovića čuva i Mujo ef. Ćehić, danas imam
u Bosanskoj Otoci, koji je u vrijeme agre-
sije bio vojni starješina 506. oslobodilač-
ke brigade i blizak saradnik komandan-
ta Miljkovića. “Moj prvi dojam o Niji je
bio, što zbog prezimena, što zbog držanja
i frizure, da je to novi Huska Miljković. I
tog dojma se nikako nisam mogao oslo-
boditi. Dolaskom i vojničkim odnosom
hrabrio je i davao nam svima dodatnu sna-
gu. Sjećam se, bilo je to početkom janua-
ra 1995. godine. Borci su već oko pedeset
dana neprekidno bili na liniji umorni i
iscrpljeni. Nekoliko kolebljivaca je već

SVI JUNACI MILJKOVIĆI

Miljkovići iz Velike Kladuše poznati su po svojim junacima. Sta- se vratio svojima. Kasnije, po isteku borbe, hrabri Šerif potražio je
rinom su lički Krajišnici koji su u Veliku Kladušu došli iz Like na- svog oberstleutenanta i pred noge mu položio plijen.”
kon Karlovačkog mira 1699. godine. U svakom ratu srčano su U Drugom svjetskom ratu po svojoj hrabrosti i patriotizmu istakao se
se borili za “din, narod i domovinu”. U posljednja tri rata koji su Husein Huska Miljković. Poznat je po tome što je organizirao musli-
se posebno urezali u kolektivnu svijest Bošnjaka istakli su se sa mansku miliciju, koja je kasnije prerasla u vojsku koja je u svom sa-
svojim junacima. stavu imala 11 bataljona, odnosno oko 4.000 boraca. Huska je sa
U Prvom svjetskom ratu, na italijanskom frontu, u bici na Monte svojom milicijom uspostavio kontrolu na teritoriji Bosne i Hercegovine
Meletti 7. juna 1916. godine Šerif Miljković iz Velike Kladuše za- na lijevoj obali Une. Svim vojskama branio je pristup Krajini tako što
pamćen je kao jedan od boraca koji su svojom hrabrošću omogućili se jednako žestoko borio, kako protiv četnika i ustaša, tako i protiv
da Bošnjaci zauzmu ovaj planinski masiv. Werner Schachinger u partizana i Nijemaca. Ovakvim stavom spriječio je masovne zločine
knjizi Die Bosniaken kommen (Bošnjaci dolaze) ovako je opisao na teritoriju Cazinske krajine. Branio je uglavnom bošnjačka sela,
podvig ovog Krajišnika: “I pješadinac Šerif Miljković, 19-godišnjak a bilo je i slučajeva da je spašavao srpska sela od pokolja ustaša.
iz Kladuše, kotar Cazin, Bosna, mali kavgadžija iz 15. čete IV. bh. Uspostavio je slobodnu trgovinu i građane obavezao na poštivanje
2, imao je veliki dan. Na oči fw. Hasana Medića i san. zgf. Mile tuđe imovine. Njegova vojska uglavnom se hranila kod svojih kuća,
Dragičevića, mladić je skočio, pun borbenog bijesa i bez nared- a bogati građani morali su davati određene priloge za izdržavanje
be, samo iz ljutnje i mržnje, u cik-cak skokovima uz strmi obronak, vojske. Pošto je u ratu zauzeo neutralni stav, za njega su se počele
na jedan dobro zaklonjen protivnički mitraljez, koji je neprekidno otimati sve strane. Ako bi zatražili prolaz, on bi domobranima, par-
izlijevao svoju smrtonosnu vatru po vlastitoj napadačkoj liniji. Fw. tizanima pa i Nijemcima to dozvoljavao uz odštetu u hrani, oružju i
Medić, koji je tek sad postao svjestan ludog čina i shvatio Šeri- municiji. Njegove krajiške jedinice bile su disciplinirane i veoma bor-
fovu namjeru, nije mu davao nikakvu šansu. Život mu nije vrijedio bene, tako da su se svi dogovori s njim poštovali. Marta 1943. sa
pola novčića. Ali, Allah je umiješao svoju volju. Šerif se provukao svojom vojskom pristupio je partizanima, a već krajem aprila 1944.
ispod posljednje žičane prepreke, krenuo još malo ulijevo i skočio godine ubijen je u atentatu pod nerazjašnjenim okolnostima. Za
na posadu s leđa. Pun bijesa, sa samim bodežom, sredio je Tali- njegovu smrt osumnjičeni su kako Nijemci i ustaše, tako i partizani.
jane. Zatim je izvadio oružje iz postolja i jurnuo sa svojim plijenom, U posljednjem odbrambeno-oslobodilačkom ratu svoje junaštvo
s pokličem na usnama i uz kišu metaka, do svoje braće. Pritom se i patriotizam pokazao je i komandant Nijaz Miljković, kome smo
više klizao nego što je trčao niz strmu, glatku padinu. Nepovrijeđen posvetili ovu priču.

56 3/12/2020 STAV