Page 57 - STAV broj 300
P. 57

dezertiralo. Bio je veliki broj poginulih
          i ranjenih, tako da je komanda postojala
          samo formalno jer je većina nas više vre-
          mena provodila na prednjem kraju kao
          ispomoć borcima kako bi odbili svakod-
          nevne napade. Tako smo se dogovorili.
          Gdje je neko ranjen ili poginuo, upadali
          smo mi. Nekoliko dana prije, u najisture-
          nijem rovu u glavu je ranjen komandant
          bataljona Zuhdija Vojić. Tada je on bio ko-
          mandant bataljona, s njegove desne stra-
          ne bio je zamjenik komandanta bataljona
          Hasan Omanović Haćo, a s druge strane
          ja. Tad sam bio pomoćnik komandanta
          za moral u tom bataljonu koji su zvali
          ‘Čečeni’. ‘Čečeni’ zato što smo ratovali u
          nemogućim uvjetima. Jedinu podršku i
          pomoć nam je davao rahmetli Izet Nanić
          i njegova komanda i borci. Ranjavanje
          komandanta Vojića, ali i smanjen borbe-
          ni moral vojnika, koji gotovo da nisu ni-
          šta znali o porodicama, inicirao nas je da
          se za bataljon ‘Čečeni’ traži smjena ma-
          kar nekoliko dana. Preko pedeset dana
          od Prokresa, gdje smo se spajali s 505.
          brigadom, pa do Klupa bili smo uklinje-
          ni u dubinu neprijatelja”, prisjeća se ef.
          Ćehić i dodaje da je dogovoreno da odu
          do komandanta 5. korpusa ARBiH Atifa
          Dudakovića. “Vozimo se prema Bihaću,
          ne znamo šta je teže, ili tražiti smjenu ili
          vratiti se među borce i kazati da i dalje
          ostaju na liniji. Znate šta veli Nijo? ‘Ne
          budu li dali smjenu, svi iz komande ide-                                               Nijaz i Mujo ef. Ćehić
          mo u rovove i smjenjivat ćemo borce, ali
          oni se moraju pod svaku cijenu odmori-  pred jedinicu i rekao da je ovo bio ma-  i moli Boga da nas on spasi jer samo on
          ti!’ Ova komandantova taktika rezulti-  nevar s ciljem obmanjivanja neprijatelja   to može!’ Vjerovao je uvijek da uz Bo-
          rala je sličnim smjenama na Budrimiću,   i da se vraćamo nazad na položaje te da   žiju pomoć i upornost možemo uspjeti.
          Bojnoj i Maćeši. Kad nam je komandant   se tu večer ide u napad. Iako su svi bili   Nečija dova bila je kabul. Dva mjeseca
          Dudaković rekao da ćemo dobiti pet dana   u mislima već kod kuće, nakon koman-  kasnije, istim pravcem kud smo se po-
          smjenu, lice rahmetli Nijaza se ozarilo od   dantovog obrazloženja, bez bilo kakvih   vlačili preko Džaferova Brda i Trnova,
          sreće”, ističe Mujo ef. Ćehić.    prigovora, borci i komandni kadar posje-  sišli smo kao pobjednici u grad. Išli smo
            Tvrdi da je Nijaz Miljković bio ko-  dali su u kamione i vratili se na prednji   toliko brzo da smo zapalili plast sijena
          mandant kojeg nikad nije vidio ljutog,   kraj odbrane. U jutarnjim satima bataljon   na Trnovima kad je komandant zatražio
          ali tužnog jeste. Volio je Miljković bor-  ‘Čečeni’ vratio je strateški važne položaje   da mu pokažemo gdje smo. Gotovo pa-
          ce, a i borci su voljeli njega. Bio je mudar   u rejonu Kosa na Podzvizdu. Sjećam se u   nično nam je rekao da stanemo na do-
          strateg. “Nekako su curile informacije o   tom vremenu da je Miljković bio gotovo   stignutim položajima i sačekamo ostale
          našim namjerama i pokretima i sve naše   u stalnoj vezi s komandantom 505. briga-  jedinice kako ne bismo upali u klopku
          akcije bile su spremno dočekivane od stra-  de rahmetli generalom Izetom Nanićem,   neprijatelja koji je bio u bježaniji. Tad
          ne neprijatelja. Sjećam se jednog njego-  s kojim se konsultirao i koordinirao sve   ga nismo poslušali i trebali ste ga vidjeti
          vog manevra za koji smo znali samo mi   aktivnosti na prednjem kraju. Imao je uz   tog 7. augusta 1995, kad smo svi plakali
          iz komande, kada smo namjerno razgla-  sebe vrsne oficire poput Zuhdije Vojića,   i grlili se pred robnom koćom u Kladu-
          sili da idemo na odmor i da ćemo dobiti   Seada Kličića, tj. popularnog Dida, hra-  ši. Bio je tu i Dudak i Nijo, koji je tad
          smjenu. Linija je ostala s minimalnim   brog Seada Delića, koje je maksimalno   bio najponosniji i najsretniji čovjek na
          snagama, a većina je boraca kamionima   uvažavao”, naglašava ef. Ćehić.   svijetu. Nedostajao je samo komandant
          prevezena u školu u Crvarevac. Tu smo   Prisjetio se Ćehić i akcije kada su   Nanić, kojem smo nekoliko dana prije
          dobili prvo naredbe da očistimo naoru-  udružene neprijateljske snage raketa-  bili na dženazi.”
          žanje i da niko bez dozvole i propusnice   ma “Volhov” spalile položaje ARBiH na   Slušajući kazivanja onih koji su dobro
          ne može kući. Došla je odnekud, mislim   Pehovu i kad su dovukli pred komandu   poznavali ovog slavnog krajiškog koman-
          iz Bužima, hrana od naroda. Podijeljene   dijelove tih raketa: “Tada mi je koman-  danta, zaključujemo da je Nijaz Miljković
          su cigarete, a ja sam dobio naredbu da   dant Miljković rekao kroz suze: ‘Hvala   imao karakteristike koje bi trebale krasiti
          organiziram džumu na livadi pred ško-  Bogu, niko nam danas nije poginuo, a   svakog Bošnjaka: Prema neprijateljima i
          lom, što smo i učinili. Onda je pred su-  gore sve spaljeno. Ne znam ima li još   izdajnicima bio je poput ljutitog tigra, a
          mrak podijeljena municija te naređeno   išta čime nas nisu tukli... Efendija, mi se   prema saborcima i prijateljima kao bri-
          postrojavanje. Komandant Nijo je izašao   ovom ne možemo suprotstaviti. Uči dovu   žna majka.       n


                                                                                                    STAV 3/12/2020 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62