Page 62 - STAV broj 300

DRUŠTVO

u istom naselju. “Na samom početka rata S polaganja zakletve u JNA
on se priključio prvoj vojnoj formaciji iz
Varoške Rijeke, koja je brojala više od 200
ljudi. Kad sam imenovan za komandira
voda, on je bio borac u tom vodu. Kasnije,
kad sam postavljen za komandira čete, a
onda i bataljona, on je preuzeo ulogu ko-
mandira voda. Prva borbena aktivnost u
kojoj smo zajedno sudjelovali bila je ak-
cija na Panjku s kraja maja ili početka
juna 1992. godine. Prije toga je jedno vri-
jeme naš vod držao stražu na Metli. Račo
je bio vrlo odlučan i hrabar borac čija je
sposobnost posebno dolazila do izražaja
u najkritičnijim situacijama. Jedna od
takvih situacija bila je i moje ranjavanje
na Hasinom vrhu 9. februara 1994. godi-
ne. Naime, komandant Nanić od mene je
tražio da izvršimo komandno izviđanje
na Spahića Glavici, kao pretpostavku za
planiranu akciju. Sa mnom u timu još
su bili Tajfun, Ahmet Dekić i Račo. I mi
smo u večernjim satima krenuli u pravcu
Hasinog vrha, koji su prethodno držali
momci iz 510. brigade. Međutim, Hasin
vrh je u međuvremenu pao i mi smo na-
išli na neprijateljsku grupu, koju su čini-
li pripadnici ‘Crvenih beretki’. U startu beretki”, gdje je poginuo. “Smatram da je On je bio čovjek koji zaslužuje svaki res-
nismo otvarali vatru bojeći se da se ipak za obje navedene situacije Račo zaslužio pekt. Komandir bez pogovora, poput
ne radi o našim momcima koje lično ni- priznanje ‘Zlatni ljiljan’, koje na kraju, Ismeta Nizandžića Nizandže. Njih dvojica
smo poznavali. Kad je postalo izvjesno o iako kandidiran, iz nepoznatih razloga bili su poznati po tome da se nisu voljeli
čemu je riječ, došlo je do žestoke borbe ipak nije dobio. Zato je važno barem i na hvaliti postignutim uspjesima. Samo bi
koja je potrajala 2 do 3 sata. Tu sam teš- ovaj način ukazati mu pažnju i otrgnuti javili pretpostavljenom: ‘Zadatak obav-
ko ranjen i, da Račo, Ahmo i Tajfun nisu ga od zaborava”, ističe Veladžić. ljen, akcija završena.’ I kraj priče. A ne
bili pribrani i pokazali hrabrost i odluč- ono: Uzeo sam ovo, zarobio sam to i to”,
nost, teško da bismo izvukli žive glave, ja POGIBIJA U BORBAMA PROTIV navodi Zorić.
pogotovo, jer sam bio teško ranjen. Bila “CRVENIH BERETKI” Druga situacija koje se prisjeća Hasan
je to filmska borba prsa u prsa. Raspore- Prema riječima saborca Hasana Zo- Zorić odnosi se na zauzimanje Trojinca,
dili smo se na nekih 50 metara jedan od rića, Račo se uključio u Teritorijalnu od- u kojoj je Račo odigrao ključnu ulogu.
drugog i spriječili dalji neprijateljski pro- branu još 7. aprila 1992. godine. Tad je “Naša grupa dolazi do objekta koji smo
dor. Teren je bio doista težak, kamenjar formirana prva jedinica iz Varoške Rijeke trebali uzeti kako bismo mogli proći iza
s vrlo tankim drvećem debljine ruke. Za u kojoj su njih dvojica skupa bili. “Naš neprijateljskih linija. I oni su faktički
tih nekoliko sati bili smo zasuti hiljada- prvi komandir voda bio je Šefik Veladžić. vidjeli da smo mi tu. Onda su zavikali:
ma metaka i desecima bombi. U takvim Išli smo zajedno u Ivanjsku, na Osmaču, ‘Stoj, stoj, stoj!’ Međutim, Račo ustaje
okolnostima i na velikoj hladnoći njih poslije pogibije Nevzeta Nanića, pa onda sam i kreće prema neprijateljskoj zemu-
trojica su se uspjela odbraniti i izvući me u većinu bitaka koje su slijedile. Račo je nici. Nešto ga je pitao neprijateljski voj-
na slobodnu teritoriju”, svjedoči Veladžić. prvo bio obični borac, a onda je ubrzo nik koji je bio tu, ne znam šta, ali on se
Druga situacija u kojoj je Račo dao preuzeo odjeljenje pa vod. Zajedno smo nije obazirao na njega, već je nastavio
veliki doprinos bila je borba u Rajnov- prošli mnoga ratišta, sve dok sam bio s frontalno prema toj zemunici koju je sam
cu, ponovo protiv pripadnika “Crvenih njim u stroju, jer sam više puta ranjavan. zauzeo. Tu smo zarobili one ‘štakore’ i ra-
njen nam je saborac Nedžo Kauković. Tad
sam se uvjerio u Račinu hrabrost. Znači,
“Ja sam sve vrijeme mislio da je Račo dobio priznanje on je sam otišao i riješio taj bunker kako
bismo mi ostali mogli proći dalje. I šta
‘Zlatni ljiljan’. Ima ta priča kako su imena 49 boraca me je još fasciniralo kod njega... Nakon
i starješina iz 505. brigade poslana u prijedlogu, ali iz što bi dobio određeno zaduženje, nikad
on nije spočitavao komandantu Naniću
nekog razloga komanda korpusa nije ih proslijedila u ‘zašto baš ja, je li imao neko drugi da to
odradi’ i slično. Kod njega nikad nije bilo
Sarajevo. Tu je učinjena velika nepravda poginulima, kalkulacije niti zabušavanja. Samo bi nam
ali i njihovim porodicama. Bilo je tu i poginulih i živih i kazao: ‘Momci, naše je to i to. Idemo to
uzeti.’ I mi bismo završili svoj dio. Zbog
mislim da je i Račo bio među njima. Svi su oni zaslužili toga ga je i cijenio komandant Izet Nanić
i imao dosta povjerenja u njega i njegove
‘Zlatni ljiljan’”, kaže Zijad Ganić borce. Dokaz tome jeste i činjenica da je

62 3/12/2020 STAV