Page 58 - STAV broj 300

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (47)

DIM IZNAD TEOČAKA

Prelazeći preko međe, ponovo su se našli u nemilosti
Fikretovog mitraljeza koji je bio suvereni vladar ovog dijela

Piše: Amir HASANOVIĆ linije. Iako poklopljen protuavionskim topom, zrna iz njegovog
mitraljeza ponovo dokačiše trojicu agresorskih vojnika koji
su se umalo prebacili preko međe

amion je tromo truckao kaldr- Jedan od naših momaka okrenu se i upi- Uskoro su se iza krivine po prašnjavom
mom vozeći nas prema Teočaku. ta šta se dešava. Vojnik koji je išao pored nas putu pojavila dvoja zaprežna kola s našom
U jutru koje je rudilo nazirao se ne podižući glavu poče pričati: opremom i naoružanjem. Brzo smo sve po-
K još jedan vruć sunčan dan. Iako – Evo, već puna četiri dana traju napadi kupili i raspodijelili te za nekoliko minuta
je cerada na kamionima bila spuštana, ne- iz pravca Ugljevka, a od jutros su se preba- bili spremni za pokret. Dugi uzani put vo-
izdrživa prašina uvlačila se u svaku poru cili na Džemat. dio je ka liniji razgraničenja koju je agresor
odjeće i kože na vojnicima. – Je li to ovo tamo brdo – pokazah mu od jutros bjesomučno napadao. U pola puta
Oko 9 sati stigli smo na cestu koja je preko jezera. prošla nas je lada, sanitet koji je usporio pro-
preko Sapne vodila za Teočak. Čovjek na On se okrenu i pogleda u smjeru u ko- lazeći pored nas. Pozadi su bila dva ranjeni-
punktu reče nam da je pametnije da uz jem sam pokazivao. ka, a sanitetlija je iznad njih držao infuzije.
brdo izađemo i idemo pješačkom stazom – Da, to je to, brate. Jutros od 5 sati kre- Iza njih u susret su nam išla zaprežna kola s
jer je kamion zbog smanjene pokretljivo- nuli su, izgleda sa svime što imaju. Vi ste tri vojnika. Jedan od momaka na njima za-
sti i lošeg puta lagan plijen za agresorsku nam jedino pojačanje u ova četiri dana, uz ustavi ih i priupita za stanje na liniji. “Teš-
artiljeriju postavljenu na okolnim brdima. nešto rezervnih policajaca što je stiglo sinoć ko, brate, ima mnogo ranjenih, al’ momci
Eho gromoglasnih detonacija dolazio je iz Kalesije. se drže, lavovi su to, znaš i sam”, govorio
i odlazio, nekako se stapao s velikim boro- Nisam skidao pogled s tog brda, a neka- je čovjek brišući rukom s čela znoj koji je
vim drvećem pored kojeg smo prolazili. Bili ko me se i to ime doimalo prkosno, jako – curio ispod vojničke kape, “evo, i mi ide-
smo potpuno bijeli od one prašine u kamio- Džemat. Granate su prelijetale i padale po mo po municiju dolje, vraćamo se odmah,
nu. Ovaj hod uzbrdo dobro nam je došao da kućama dok smo silazili prema Sniježnici. svaki čovjek je potreban.”
udahnemo malo svježeg zraka. Dolje, u jednoj strani, sa svih strana zaštićena Za petnaestak minuta stigli smo na
Brzo smo stigli na brdo gdje su nas opet brdom i balvanima, u maloj jednospratnici, odredište. Sve je bilo u dimu. Pucnjava i
čekali kamioni. Odavde put barem nije bio bila je isturena komanda Teočanske brigade. detonacije čuli su se na sve strane. Do nas
prašnjav, a i kamioni su mogli ići nešto brže. Jedan od ljudi koji su bili ispred koman- je dotrčao mlađi visok i mršav momak da
Nismo znali na koju smo lokaciju poslani: de mahnu rukom pa nam objasni da su mu nas odvede do komandira i uvede u liniju.
jedni su govorili da idemo u Goduš, drugi javili da nam je oprema pretovarena iz ka- Popunili smo opremu, utegli stvari i pošli
u Nezuk, a treći u Teočak. Ovaj put vodio je miona i da će nam je uskoro prebaciti. Sjeli trkom preko livade u šumarak, odakle su
na dosta mjesta, tako da smo mogli samo na- smo da se odmorimo i pripalili cigarete. Dok nas rasporedili duž linije.
gađati. Gusta borova pa onda bukova šuma smo razgovarali s ljudima pred komandom, Kada smo ulazili u prve zemunice, u toku
promicala je pored nas dok su naša tri ka- pogledi su im stalno letjeli u smjeru iz ko- je bio nešto slabiji napad. Jedan od moma-
miona vozila u nama nepoznatom smjeru. jeg su dolazili zvukovi detonacija i žestoke ka uze zastavu s ljiljanima izrešetanu geleri-
Odjednom su se počeli zaustavljati, a pored pucnjava iz pješadijskog oružja. ma. Podigao ju je takvu, prošaranu rupama i
nas je polahko prošao zeleni džip. Iz njega je
izašlo nekoliko ljudi, pokazivali su šoferima
da ih slijedi. Ponovo smo krenuli, a ovaj su
put kamioni išli još brže.
Jake detonacije čule su se sada mnogo
glasnije. Odjekivala je pucnjava iz protuavi-
onskih topova i teških mitraljeza. Kako smo
izlazili iz kamiona, tako su nam pokazivali
da idemo desno friško prosječenim uskim
putem. Pogledao sam udesno i vidio straš-
nu sliku. Bili smo u Teočaku. Desna strana
od jezera i brane Sniježnice bila je u dimu.
I kuće preko jezera bile su u dimu, a neki
krovovi i u plamenu. Slika kao iz filmova
apokalipse. Strašne detonacije potresale su
zemlju, a to se podrhtavanje moglo osjetiti
i ondje gdje smo se nalazili.

58 3/12/2020 STAV