Page 67 - STAV broj 300

Pisaljka je pisaljka
STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Bio je nesretan, nesretan...
SMRT GARIBA RAGIBA

Neka misli šta ko hoće, ali priče su priče, a istraga je istraga. Nešto
slično tome pomislio je inspektor dok je gledao u lica okupljenih. Sa
sjenkom pandemijskog straha izgledala su gotovo zavjerenički

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

ežao je pokraj kontejnera. Nedaleko – Kako si onomad kazao da su zvali ro- dogovoru. Potom u drugi. Sve je izgledalo kao
od ruke bila je prazna kartonska kesa blje u staro doba? uzaludna potraga. Kao proba za predstavu.
i u njoj bombonjera. Kad je stigla – Stoka koja govori. Zapravo je tako i bilo. Odlučio je po-
Lpolicija i njihov liječnik, nije bilo – Naravno. slušati prijedlog čovjeka od prije neki dan.
moguće ništa ustanoviti osim očiglednog. – Stoka. Zločinci. Kad se ovdje pokraj kontejnera zadesio.
Okupljeni ljudi su ga poznavali. – Da. Uzeo je u obzir sve mogućnosti.
Ragib Garib. Neka misli šta ko hoće, ali priče su pri- Kad je ušao u stan tog čovjeka, niko
Ubogi Ragib. Za čim je on čeznuo? I če, a istraga je istraga. Nešto slično tome nije razumio što se zbiva. Običan čovjek
možda patio? Naočit. Bakrena lica i ruke, pomislio je inspektor dok je gledao u lica koji je tu živio. I ništa više. Niko o njemu
prosijede njegovane male brade. Sa svojim okupljenih. Sa sjenkom pandemijskog stra- zapravo ništa nije znao. Pristojan i goto-
tužnim smiješkom milovao je sve ljude s ha izgledala su gotovo zavjerenički. vo nevidljiv.
kojima se mimoilazio. Najednom mu priđe žena srednjih go- – Šta je bilo u kutiji?
Iza tog života koji je živio kao sjena dina, i napredna i nazadna, što bi se kaza- – Vjerovatno neke stare poslastice.
bila je neka priča. Priča koju niko nije lo u uličnim opisima, unese mu se u lice, s – I otrov?!
znao posve. Jednom sam ga nešto zapitao nekim neraspoznatljivim izrazom na licu. – Otrov?
i on mi je počeo govoriti, ali se predomi- – Jeste li vi Sadik Pačariz? – zapita. – Naravno, znate to. Vi ste ga tamo i
slio, kao da je shvatio kako je to nemo- – Nisam. Ne znam ni ko je to. stavili.
guće iskazati. Zapravo, bio je umoran od – Inspektor Sadik Pačariz? – nije – Znao sam da će pojesti.
nečeg o čemu nismo znali ništa. odustajala. – Kako.
Ljudi iz ulice ponešto su znali. Od – Nikad čuo. – Gledao sam ga odavde. Posebno je
običnih nagađanja do nevjerovatnih priča – Možda biste i čuli da ste malo više čitali. volio moje stvari. Jednom je pojeo napo-
kojima se zapravo najviše vjeruje. Poro- Izgledala je uvrijeđeno. litanke koje su se raspadale.
dica, strast, nesporazum... Zumra. – To je ono što ste odbacili?
Tako je to s preuzetim konstatacijama. Svi smo je poznavali. Uvijek je znala – Da, ali ipak...
Rijetko ih provjeravamo. više od ostalih. Takva je bila. – Čovječe, niste ga valjda za to ubili?
Samo onda kad nam ne odgovaraju. Ništa od tog nije razumio, ali nastavio – Nikoga nisam ubio. Samo sam po-
Inače smo indiferentni. Pogotovo kad je je sa svojim poslom. mogao u svemu ovome...
riječ o ljudima. Nije važno što je nekad – Volio bih da znam šta bi učinio taj – Zaista, mnogo ste pomogli. A sad
nekome nešto rekao o nečemu, a ovaj to njen Sadik... ćemo mi pomoći vama...
možda i začinio, vjerujemo u to, ukoliko – Vjerovatno bi istražio sve prozore iza Čovjek koga niko nije znao ubio je čo-
nas se ne tiče. I prenosimo dalje. kojih se vidi kontejner. Ukoliko je neko vjeka kojeg su svi poznavali.
Otvorilo ga i zatvorilo. od ovih ljudi zločinac, sigurno bi gledao. Tako je nepoznati inspektor riješio slu-
Ubilo ga jer je pljačka pošla po zlu. – Čini mi se da su ovdje svi inspektori. čaj u našoj ulici.
I slično. Jesi li i ti Pačariz?! – Nije ga on riješio – govorila je ka-
– Niko nije tako dobar kao što se o – Ne, nisam. Samo živim ovdje. A sad snije Zumra na svoj uobičajen, napredan
njemu govori. I piše. se u ulicu doselio i mrtav čovjek. Očigled- i nazadan način – čula sam kad mu je čo-
– Znam... no ubijen. vjek rekao šta da potraži, nisam ga dobro
Uobičajena išaretska priča. – Šta je s ovim ljudima ovdje?! Nije ni vidjela, ali znam ko je to bio ...
– Ili zao. čudo da se ovakve stvari događaju... – Ko?
– I to znam. – Sad smo mu mi krivi. – Inspektor Sadik Pačariz, ko bi drugi.
– Šta to znaš? – Neko i jest! A meni je taj nepoznati napuhanko rekao
– I jedan i drugi su iznad ili ispod – Kako vidim, bit će i ovo uobičajena da nikad nije čuo za njega.
istine. istraga... Niko više nakon toga nije govorio o
– Tačno. – Kako to misliš?! Ragibu. Osim Zumre. “Bio je nesretan,
– Svi se oni zapravo prepoznaju... – Ujeo vuk magarca, kako bih drukči- nesretan...”, govorila je svakom ko ju je
– Prepoznaju se? Kako? je mislio? želio čuti.
– Kao u staroj ljubavnoj priči. Iako Možda je ona znala njegovu priču.
ovdje nije riječ o njoj. Niti o onom što je Nekoliko dana kasnije, inspektor se vra- I možda je čak bila važan kamen u tom
od nje ostalo. tio u ulicu. Ušao je u jedan stan, očito po mozaiku. n

STAV 3/12/2020 67