Page 82 - STAV broj 295

KULTURA

za Bosnu i Hercegovinu kao nacionalnog svjetskoj likovnosti i estetici. Zapravo je su- ćilima. Prije nekoliko godina pronašli smo
spomenika završava – jednom kada uđe u protno. Umjetnine iz Bosne i Hercegovine u Carevoj džamiji ćilime koje je naručio car
privatnu kolekciju, banjalučka serdžada koje se nalaze u svjetskim kolekcijama od Franjo Josip za džamije u Bosni i Hercego-
zauvijek ostaje skrivena od očiju javnosti. Amerike do Bliskog istoka, u privatnim i vini. Dimenzije ćilima bile su impresivne:
No, nameće se pitanje kako su banja- javnim kolekcijama, svjedoče o tome. Mi 10 x 4 metra. Pronašli smo dokumente s
lučke serdžade nestale, kako to da nijedna u vezi s banjalučkom serdžadom ne upire- cijenama, koliko su koštali, i nacrte gdje se
nije ostala u Bosni i Hercegovini. Odgovor mo prstom u nešto što je beznačajno, nego koji nalazio u Carevoj džamiji. To govori
se, djelimično, krije u četrdeset godina vla- u nešto što su drugi primijetili prije nas. da je produkcija bosanskih ćilima bila or-
davine Austro-Ugarske u Bosni i Hercego- Iako se javio veliki broj ljudi koji sami žele ganizirana, da to nije bila forma nego se i
vini. U to vrijeme bila je vrlo razvijena tr- donirati novac i kupiti te serdžade, mislim Beč zanimao za nastavak naše tradicije”,
govina umjetninama u Sarajevu, naročito da ovo trebaju uraditi javne institucije, na govori Dervišević.
orijentalnim. Na starim fotografijama Ba- takav način možemo reći da to nije samo Kada je objavljeno da će četiri banja-
ščaršije mogu se vidjeti brojni trgovci koji sebi svrha, nego da se brinemo o vlastitoj lučke serdžade biti stavljene na aukciju
prodaju ćilime i tepihe pristigle s istoka, kulturnoj baštini. Ako mi zaboravimo na 29. oktobra, pokrenuta je online akcija
bile su registrirane firme koje se bave time, ove serdžade, izgubit ćemo jedan naš trag”, prikupljanja novca za njihovu kupovinu.
posjetiocima koji dolaze u Sarajevo lakše kaže Haris Dervišević. Međutim, zbog tehničkih problema i re-
je bilo u Sarajevu kupiti dobar ćilim nego Kako su banjalučke serdžade nestale, strikcija koje PayPal ima prema Bosni i
ići u Istanbul, tako da je trgovina dopri- nije istraženo, pomalo je i misterija, ali dio Hercegovini, novac neće moći biti priku-
nijela da su umjetnine izvezene. Imamo odgovora i u nama je samima, u našoj da- pljen na taj način. Interes pojedinaca za
mnogo naših umjetničkih predmeta koji našnjosti, u tome da ne cijenimo ono što je donacije je impresivan. No, ipak, bilo bi
se nalaze u svjetskim kolekcijama. Svaka- autentično naše. To je i priča o nestajanju bolje da se javne institucije uključe, a suma
ko da ne treba zanemariti ni utjecaj ratova bosanskog ćilima. Često se dešavalo da su nije uopće prevelika da se ne može izdvojiti.
i buna, počevši od ustanaka sredinom 19. bosanski ćilimi prodavani jer su bili poha- Početna cijena je približno 450 maraka za
stoljeća pa do Agresije na Bosnu i Herce- bani, kako bi se kupili novi. jedan primjerak, cijena može tokom auk-
govinu, u kojima su stradavale kuće i čar- “Prije godinu došao je jedan par iz Ame- cije otići najviše na 900 ili 1.000 maraka.
daci, nerijetko ciljano upravo onih slojeva rike koji se bavi samo balkanskim ćilimima Bilo bi dobro kupiti makar jednu, mada bi
stanovništva koji su mogli posjedovati ovu i, nakon posjete sarajevskim džamijama, idealno bilo kupiti sve četiri.
vrstu serdžade. rekli su da ono što su vidjeli ovdje nisu Banjalučka serdžada nešto je što je
“Mislim da mi još imamo loše mišljenje vidjeli nigdje u svijetu, vidjeli su nevje- autentično bosansko. Ako zaboravimo na
o sebi, da nismo umjetni, da nismo dorasli rovatne primjere bosanskog autentičnog banjalučku serdžadu, zaboravljamo i na
dio svog identiteta. Na isti način kako se
staramo o Hasanaginici, trebali bismo se
Historijski izvori dokazuju da su banjalučke serdžade starati i o banjalučkoj serdžadi, mada je i
naše vrednovanje Hasanaginice došlo tek
posjedovali uglednici u Istanbulu, ali i uglednici u Bosni kada su je drugi počeli vrednovati. Imamo
i Hercegovini, banjalučka serdžada nešto je što su počesto mišljenje da smo manje vrijedni
od drugih, a to nije istina. Zato je vrijeme
sebi mogli priuštiti samo bogati, nešto što nije bilo za da pokažemo da se staramo o našem naci-
onalnom blagu. Jer ovo je zaista nacional-
svakodnevnu upotrebu nego za ukrašavanje no pitanje prvog reda. n

82 29/10/2020 STAV