Page 35 - STAV 63 19.05.2016

STAJALIŠTA

UOČI PETKA
Sura Hag

ISKONSKO

DOSTOJANSTVO

JEZIKA

Piše:
Samedin KADIĆ

Kad je dragi Bog objavljivao vječni Kur’an, druga su to vremena
bila. U jeziku je još uvijek stanovao bitak, a riječi su posjedovale
moć predstavljanja ne samo bića nego i biti. O tome razmišljam
dok slušam akcentni bućkuriš od hutbe o važnosti bosanskog
jezika. Riječi se komešaju, jezik se znoji, neugodno mu je dok
sam sebe sluša, da mu je da pobjegne iz zatvora usta

ad su onomad poslije rata stali iz Božije knjige da je Adem, a.s., šokirao jezika. Riječi se komešaju, jezik se znoji,
da hvataju srpske ratne zločince meleke upravo jezikom ili umijećem ime- neugodno mu je dok sam sebe sluša, da
i vode ih pred lice pravde, mada novanja stvari. Martin Lings smatra kako mu je da pobjegne iz zatvora usta. Imam
Ksada znamo da uopće nije riječ o je taj Ademov prvotni jezik bio onomato- priča narodnim govorom, kolokvijalnim se
licu već o maski, jedan je stari efendija iz pejsko savršenstvo: kad bi se izgovorila izrazima intimizira sa slušaocima, on želi
nekog sela blizu jedne od pedeset Grača- riječ “vjetar”, iz nje bi se čuo fijuk, kada da ga svijet razumije, želi da narod kroz
nica s minbera radosno uskliknuo: “Nije bi neko kazao “ruža”, izahnuo bi neopi- njegov jezik osjeti kako je običan čovjek,
džaba dragi Allah objavio suru Hag!” Bez- sivi miris, kada bi neko rekao “voda”, a jedan od ostalih. Njegove riječi, iako vazi
beli da nije džaba objavio, ne samo suru ovu tezu podupire i Bachelard, preko jezi- u jednoj od centralnih gradskih džamija,
Hag, tj. suru Al-Hağğ, tj. suru El-Hadždž, ka bi prešao kratki žubor. A kada bi neko nisu u skladu s normiranim akcentom. On
već nijedan jedini harf, samo povijest, šapnuo ime “Allah”, zatreperio bi svemir na javnom mjestu govori privatnim jezi-
opterećena beskrajnim mrežama bespo- i sve što je u njemu. kom, a to je neoprostivo. Imam treba biti
trebnih transliteracija, presporo otkriva Davno je to bilo. prosvjetitelj od kojeg će i gradske i seoske
nepostojeća, ali žuđena proročanstva. Govorni je jezik vremenom gubio na džematlije čuti kako se precizno govori
Eh, kad je dragi Bog objavljivao vječ- cijeni. Već pojava pisma označila je proces kultivirani, normirani jezik. Ne može se
ni Kur’an, druga su to vremena bila. U jezičke degeneracije čija će najniža tačka na javnom mjestu, ni u gradskoj ni u se-
jeziku je još uvijek stanovao bitak, a ri- biti klišeizirani, siromašni, funkcionali- oskoj sredini, vaziti kako je bosanski je-
ječi su posjedovale moć predstavljanja ne zirani gradski jezik lišen sposobnosti da zik važan, a ne poštivati njegova pravila.
samo bića nego i biti. U svakom se sluča- osvjetljuje biti stvari. Danas već živimo Neko mi je pričao kako su se šezdesetih
ju vodilo računa o govoru, o tome šta se doba smrti lijepog govora. Pjesnici će reći godina KGB-ovi šefovi raspitivali gdje
govori, a pogotovo kako. Riječi velikih kako isključivo selo čuva jezik, a grad, po da šalju svoje agente da savršeno nauče
ljudi bile su, da upotrijebimo Miłoszevo definiciji potrošač, uništava jezik, njego- engleski jezik, kako bi ih infiltrirali na
poređenje, trajnije nego da su klesane u vu dubinu i poetičnost. Pojam prati biće, američku teritoriju. Neko ih je uputio na
kamenu jer su čuvale iskonsko dostojan- i kada biće legne pod zemlju, pojam ide protestantske propovjednike jer “niko u
stvo jezika. Poslanikove, a.s., hutbe bile za njim – s malim zakašnjenjem. S druge SAD-u ne govori bolje engleski od njih”.
su kratke, jasne i sažete, a njegove riječi strane, brojne kulturološke teorije nagla- Ništa bolje ne stoje stvari ni na fakul-
bile su pune ponosa zato što su izgovo- šavaju kako kultiviran govor i poštivanje tetima, u medijima, školama, državnim
rene. Isto vrijedi i za druge poslanike, jezičkih normi odlikuje građane, dok Luis institucijama. Opća ruinizacija koja ide
osim, naravno, za Musaa, koji se, kao što Mamford stavlja znak jednakosti izme- do psovki, podrigivanja i štucanja.
je poznato, žali na svoju elokvenciju pa đu grada i jezika konstatirajući kako je Svi spremni stojimo na braniku ma-
biva potpomognut Harunom, koji, dodu- ruiniranje javnog govora znak dekadencije ternjeg jezika, ali ovo što mu po institu-
še, vrlo rijetko u Kur’anu dobiva riječ, u gradskih vrijednosti. cijama radimo jeste – sad bi stari efendi-
svakom slučaju neusporedivo manje od O tome razmišljam dok slušam akcen- ja iz jedne od pedeset Gračanica završio
neelokventnog Musaa. Osim toga, znamo tni bućkuriš od hutbe o važnosti bosanskog – “za Haga”. n

STAV 19/5/2016 35