Page 62 - STAV 63 19.05.2016

KULTURA

nepravdi koja nas sve pritišće. Zato sve i on, kao i većina krvnika u Bosni, slobo- “U zatvoru nisam htio
češće spominjem Bulgakova. Lucifer i nje- dan, šeta. Pravde nema osim Božije. Zato spuštati oči po naredbi
govi sljedbenici su tu, iza svakog ćoška, kažem: “Ne oprosti im, Bože, jer znali su
iza svakog grma, vrebaju nas iz mrakače. šta rade!”, bez obzira kojeg svjetonazora krvnika. Znao mi je reći
Teroristi nisu oni koji danas biljeguju, oni bili. Nisam ja neki hrabar čovjek, ali u ratu neki tamo Bojić: ‘Spusti
su proizvod globalnog svijeta i kreatora strah motivira sve ljudske vrline i prkos
svjetske moći. Stvara se moderni Olimp, pokrene silu nebesku u nama i teško onom te oči da ti ih ne izvadim!’
a Zeus je tu, gleda nas iz vasione svojim ko nam se tad nađe na putu. Tu su Krajiš- Nisam se pokorio, a
elektronskim očima, razgovara Viberom s nici posebni. Takvi su bili u svim ratovima, vjerujem da ga i danas
nama i sve prati i prisluškuje. Takav sam iako su se u posljednjem prvi put borili za
bio i ostao i u novinarstvu. Zbog riječi i svoju državu. Znano je da su se Krajišnici progone moje oči, jer je
jurišanja na vjetrenjače mogao sam i bez više bunili i ratovali protiv Turaka nego i on, kao i većina krvnika
glave ostati. Riječ je ubojita. Danas rijetko svi drugi na ovim prostorima. U Krajini u Bosni, slobodan, šeta.
objavljujem novinske tekstove jer nisam je za turskog vakta u nekim selima znalo
siguran da postoji slobodno novinarstvo. proći trideset godina da nema momka za Pravde nema osim Božije.
Novinarska se riječ zloupotrebljava i njom ženidbe. To je Krajišnik, prkosan, hrabar, Zato kažem: ‘Ne oprosti im,
se manipulira. Novinari su se stavili u na- ali i naivan. Kad nema s kim kavgu zame-
jam raznim partijskim i inim vladarima. tati, međusobno se čeputaju. To bi moglo Bože, jer znali su šta rade’”
Poneko progovori ljudskim jezikom i ti biti i neko krajiško prokletstvo, a kakav je
etični novinari žive na prosjačkom štapu. dobroćudan, i krvniku bi krvi dao. Eto, ja STAV: Krajina je danas, čini se, prostor
Živimo u globalnom kontroliranom svije- sam iver iz te klade. koji živi u svojevrsnom raspeću, između
tu u kojem je sve manje slobode, poštenja onih koji su ostali u krajiškim gradovima
i časti. Gdje sve ovo ide, ne znam. Mladi STAV: Zasigurno je iz tog krajiškog ina- i onih koji su ih ponijeli sa sobom širom
su postali robovi interneta i to je ta uni- ta i nastala vaša knjiga “Mali logor”. Ne svijeta. Šta nam to može donijeti u bu-
verzalna zvijer koja nas može i uništiti. čini li vam se da joj u kulturnim centri- dućnosti, prosperitet ili gubljenje onog
Ja se za sada ne dam. Sakrit ću se u svoj ma, recimo, u Sarajevu, nije posvećena što zovemo krajiškim duhom?
Zagaj. To je krajiški prkos. zaslužena pažnja? TALIĆ: Rat je sve preturio. Radeći na
TALIĆ: Faruk Šehić, veliki krajiški pisac, programu evidentiranja svih zločina u
STAV: U više navrata govorili ste o tome o Malom logoru kazao je da je to najbolja mojoj općini, došli smo do saznanja da su
kako ste torture u banjalučkom zatvoru svjetska poezija pisana iz zatvora. Kazao je u našem gradu najviše stradali Bošnjaci
preživjeli zahvaljujući krajiškom inatu. da ni književna kritika nije o tome skoro civili, njih preko 800. Na raznim fronto-
Šta je to krajiški inat i gdje je on danas? ništa kazala. Ne znam da li je to najbolja vima u različitim vojskama poginula su
TALIĆ: Mene su u ratu održali prkos, poezija. O njoj se pisalo. Goran Samar- 93 Bošnjaka vojnika. Katolika Hrvata
bijes i inat. U zatvoru nisam htio spušta- džić objavio je u Licima, odmah poslije stradalo je mnogo manje, a manje ih je i
ti oči po naredbi krvnika. Znao mi je reći rata, skoro pola knjige, Željko Grahovac živjelo ovdje. Znate li da je poginulo 350
neki tamo Bojić: “Spusti te oči da ti ih je pisao, Zilhad Ključanin, Almir Zalihić, pravoslavaca Srba iz ove općine? Devede-
ne izvadim!” Nisam se pokorio, a vjeru- Vojislav Vujanović itd. Pjesme iz Malog set jedan civil? Javno u “Takozvanoj” lici-
jem da ga i danas progone moje oči, jer je logora prevedene su na više jezika. Pred- tiraju zajedno poginule vojnike i stradale
sjednik ruskog PEN-a Krivuljin objavio civile kao nevine žrtve. Tako se licitira o
je u jednom časopisu u San Petersburgu tim žrtvama u cijeloj Bosni i Hercegovini.
ANIMATOR trideset pjesama iz ove knjige. Knjiga je U Sanski Most ih se malo vratilo trajno,
ZA KULTURU nastala u kući Heinricha Bölla, gdje sam katolika Hrvata vrlo malo, muslimana
Bošnjaka malo i pravoslavaca Srba malo.
uživao stipendiju, njegovu novčanu zao-
stavštinu Nobelove nagrade. Tu sam napi- Ali ljeti je u Sanskom Mostu živo. Dese-
Amir Talić rodio se 1953. godine u Še- sao još dvije knjige, jednu ljubavnu, koja tak svjetskih jezika zvoni gradom. Ta naša
hovcima na obali Sane. Školovao se u me je relaksirala na toj poetskoj rehabili- djeca neće, ili već ne znaju, maternji jezik
Sanskom Mostu i u Zenici. Radio je u taciji, i Samicu, ispovjednu ratnu prozu, govoriti. Skoro su se odrodili od Domaje.
RMK “Zenica”, a potom u Geološkom da ne kažem filmsku priču vlastitog stra- Turbofolk i šarene laže im se nude i ne-
zavodu Ljubljana učestvujući u geo- danja koja direktno prepričava pjesme iz što malo kulture kad dođu kući. Grad na
loškim istraživanjima širom bivše Ju- Malog logora. Da to nisam izbacio iz svo- Sani tad bar zvoni i diše životom. Priroda
goslavije. Uoči rata, vraća se u Sanski je duše, danas bih možda bio na psihija- koja nas okružuje dženetska je bašča, sad
Most na porodično imanje i radi kao triji, jer sam veći dio robijanja proveo u već malo zatrpana smećem, ali priroda to
dopisnik Oslobođenja i RTV BiH. Za samici bez prozora. Bila su dvoja vrata, svari ili se ritne pa dođe poplava kao Bo-
vrijeme rata uhapsile su ga okupacione jedna drvena i rešetkasta željezna. Danju žija opomena.
snaga pod optužbom za špijunažu. U drvena otvorena. Nisam vidio ni sunca ni
zatvoru je proveo trinaest mjeseci. Ro- mjeseca dok sam bio u tom prostoru veli- STAV: Nakon Obame, s kim biste voljeli
bijao je u Sanskom Mostu, Prijedoru, čine tri s dva metra. Zraka je bilo tamam otići na ručak u Bijelu kuću?
Banjoj Luci i Doboju. U Vojnom istraž- da dišemo pauk i ja koji mi je bio sabrat TALIĆ: Za knjigu Na ručku kod Oba-
nom zatvoru “Mali logor” u Banjoj Luci u ćeliji. Batine umjesto večere grijale su me dobio sam godišnju nagradu Društva
proveo je godinu, bivajući svakodnev- me na betonskom patosu, a prkos i bijes pisaca BiH. Iako mi do danas nije uru-
no izložen fizičko-psihičkim torturama. održavali u životu. Zato sam to morao čena, ponosim se time, ako se zna ko su
Oslobođen je u razmjeni ratnih zaroblje- izreći i u pjesmi i priči, sirovo, bez knji- prethodni dobitnici. Ćamil Sijarić dobio
nika tek 1996. godine. Danas radi kao ževnih ukrasa – suvišno bi bilo metafo- je ovu nagradu u godini kad sam se ja
animator za kulturu u Sanskom Mostu. rizirati u zatvoru pošto je zatvor sam po rodio. Nažalost, u mom gradu ovdašnje
sebi metafora u zbilji. vlasti moju su nagradu tretirale kao moj

62 19/5/2016 STAV