Page 63 - STAV 63 19.05.2016

PIŠČEVA
BIBLIOGRAFIJA

Amir Talić objavio je četrnaest knjiga.
Pjesme: Paoci uma (1980), Vilini konji
(1992), Prah i polen (1997), Mali logor
(1997), Uglovima šetaju tajne (2001),
Vraća se kući bosanski kralj (2007), Tro-
janski konj (2010), Na ručku kod Obame
(2012) i Kućna zmija (2015).
Knjige za djecu: Može li snijeg da bude
lud (1991), Knjige koje hodaju na leđi-
ma (2003) i Školske vragolije (2012).
Knjige proze: Samica (1996) i Magarac
koji nije volio samar (2015).
Zastupljen je u više izbora i antologija u
Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Pje-
sme su mu prevedene na slovenski, nje-
mački, švedski, francuski, ruski, engleski,
italijanski, finski, katalonski, mađarski,
arapski i albanski jezik. Član je Druš-
tva pisaca BiH i Društva novinara BiH.

vina i dobra poezija sasvim je dovoljno za
nas smrtnike.
Amir Talić nije u politici, ali moje su am-
bicije da se kandidiram za ministra Mje-
sečine. Možda me nebeske visine prime
pod svoje skute. Bar na onom svijetu u
Božijoj bašči da nađem smiraj.
STAV: Prošle godine ponudili ste Druš-
tvu pisaca BiH imanje s kućom u blizini
Sanskog Mosta, na kojem bi pisci dola-
zili raditi u miru, a bilo je riječi i o for-
miranju fondacije slične onoj “ Heinrich
Böll”. Šta je s tom idejom?
TALIĆ: Da, to je moj Zagaj, božanska
oaza prirode u blizini Sanskog Mosta,
gdje ispod kuće izlaze srne i druga divljač.
Okružena je planinama Behremaginicom i
privatni dio života, zato se ovdje i ne ek- nas se nisko vrednuju. Takav je odnos i Grbavicom. To je prostor koji je otet mom
sponiram kao pisac. Ni moje posljednje prema našem Društvu pisaca.
dvije knjige nisu ovdje promovirane. U “Krvav ručak i krvava večera, ja sad ku- čukundidu i didu, a eto, dio tog imetka ot-
kupio sam s porodicom. Böllovu stipen-
Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, pored knji- sam krvave zalogaje”, namjerno kariki-
ževne publike, na mojoj promociji pojave ram našu krajišku. To je taj Obamin ru- diju dobio sam na prijedlog slovenskog i
njemačkog PEN-a iako formalno nisam
se gradonačelnici, akademici, diplomate čak. Radije sam sa sobom nego ručak kod
itd. Valjda gospoda iz vlasti ove zemlje mi- Trampa ili nekog drugog Faraona. Imam član, i nisam primljen u naš PEN, mada
sam u ratu možda baš zahvaljujući anga-
sle da književnost i književno djelo nisu nekoliko iskrenih prijatelja pa isposnička
posao i proizvod. Duhovni proizvodi kod sjedaljka s njima, komad kruha, burence žiranju međunarodnog PEN-a i preživio.
Ponudio sam Društvu pisaca BiH da se
angažira da u Zagaju osiguramo boravak
“Za knjigu ‘Na ručku kod Obame’ dobio sam godišnju piscima iz cijelog svijeta po istom krite-
riju kako se dodjeljuje i stipendija, čak
nagradu Društva pisaca BiH. Iako mi do danas nije možda da ovo naše bude pridruženo fon-
uručena, ponosim se time, ako se zna ko su prethodni daciji. Za to, naravno, treba novac, a kako
dobitnici. Ćamil Sijarić dobio je ovu nagradu u godini ga dobiti? Dragoslav Dedović, pisac i moj
prijatelj, koji je bio i direktor Böllove fon-
kad sam se ja rodio. Nažalost, u mom su gradu ovdašnje dacije za Balkan, kaza da se za ograničen
vlasti moju nagradu tretirale kao moj privatni dio života, period može osigurati nešto novca, ali da
je za dugoročno finansiranje mnogo teže.
zato se ovdje i ne eksponiram kao pisac” Ova je priča otvorena za razgovor i kuća
za pisce u Zagaju čeka. n

STAV 19/5/2016 63