Page 59 - STAV 63 19.05.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Bilješke iz Irana (3)

IŠČEKUJUĆI

SEVDALINKU U

BANAFŠE‑PARKU

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ

Dobar je Paolo, pristojan i nenametljiv. Oženjen je Španjolkom.
Flores joj je ime, temperamentnom i za svađu vazda raspoloženom
ženom. Uspjela je za kratko vrijeme posvađati se sa svima na
poslu i u komšiluku. Počesto kinji i Paola kada nema dostojnog
partnera za svađu. Sikće na njega visokim, piskutavim glasom,
on šuti, znam da šuti, jer zidovi su tanki pa se sve čuje

uham begovu čorbu, a izlazim i Teški su ti samotni popodnevni sati u ali razumijem osjećaje koje pjesma odaši-
na balkon povremeno. Gledam kvartu Bulevar Lale. Ne valja tada zaspa- lje – ridaj je to nad strašnim usudom ne-
u opustjeli Banafše-park, nigdje ti – probudi se čovjek mokar, ali baš mo- uzvraćene ljubavi.
Kživog roba. Zvijezda dobro pri- kar, sve curi na njemu i pod njime, sporo Rijetko navečer odem u park. Znaju
tisnula, sve stoji, miruje, kasno je popod- se razabire onako slipav, prvi sumrak liči me svi u kvartu pa ne mogu sjesti s mirom.
ne, rano je i neprijatno izlaziti iz kuće bez mu na praskozorje, pomisli da je prespa- Pozdravljam i otpozdravljam kao navijen,
prijeke potrebe. Sprat je niže na balkonu i vao cijeli dan i noć, uspaniči se, jadan, da djeca se okupe oko mene i gledaju me za-
Paolo Skaloni. Drži u rukama veliki tran- kasni na posao, sad će Reza, samo što nije, čuđeno kao da sam upravo doletjeo odne-
zistor, antenu izvukao visoko, okreće tran- ili, još gore, možda je već bio, trubio, če- kuda s nebesa, stariji me ljubazno pozivaju
zistor lijevo-desno ne bi li uhvatio signal kao, opet trubio i na koncu otišao. za sofru prostrtu na travnjaku, prihvatam
kakve italijanske radiostanice. Često to Ne vrijedi tada ni čitati ili pisati. Knjiga da ih ne uvrijedim. Pitaju svašta, znaju za
radi, nekada i uspije, pa stoji tako nepo- sklizne, a ruka klone. Snažne su turobne Bosnu i za rat. Teško im je bilo, vele, zbog
mično, sluša muziku ili vijesti s uzdignu- misli između tri i šest, mnogo jače od bilo stradanja nedužnog svijeta, a kada doznaju
tim tranzistorom iznad glave, a kada mu kakve knjige, pa se takav koprca, hrva s po- kako se zovem, iskreno se čude i postaju
se ruke umore, zadrhte i signal se prekine, mamljenom tjeskobom u sebi, spreman je još prisniji, jer tako se zove i šesti po redu
tiho psuje i rezignirano odlazi. svašta napraviti da je se nekako riješi. Ona šiijski imam, značajna i markantna histo-
Dobar je Paolo, pristojan i nenamet- se, pak, ne da, steže sve jače i nemilosrdni- rijska ličnost – učvrstio je za svoga vreme-
ljiv. Oženjen je Španjolkom. Flores joj je je: brze su tada odluke i listom budalaste, na šiijski mezheb, refleksije njegovog na-
ime, temperamentnom i za svađu vazda a kajanje dugo i beskorisno. ukovanja utjecale su snažno na religijsku
raspoloženom ženom. Uspjela je za krat- Iza šest je već lakše. Vrelina splasne, svijest u Iranu, pa tako ostalo do danas.
ko vrijeme posvađati se sa svima na poslu do tada osunčani balkon utone u prija- Mirnu noć prekida Flores. Čujem, a
i u komšiluku. Počesto kinji i Paola kada tan hlad, pa je lijepo predvečer sjediti na vjerovatno i cijeli komšiluk, došla je kući.
nema dostojnog partnera za svađu. Sikće njemu i posmatrati kako Banafše-park Histerično sikće na Paola, on šuti, pitam se
na njega visokim, piskutavim glasom, on najednom živne, ispuni se žamorom, kako može uvijek šutjeti, otkuda mu takva
šuti, znam da šuti, jer zidovi su tanki pa povicima, smijehom, dječijom grajom, i tolika snaga ili slabost, svejedno, zidovi
se sve čuje. mirisom kokica, kuhanih i pečenih ku- su tanki i čujem samo njen, ali nikada i
Paolo ne uspijeva uhvatiti signal, ljutito kuruza i kebaba kojeg peku na velikim njegov glas... Ali, večer je topla i prijatna,
sklapa antenu i tiho psuje. Pozdravljam ga pokretnim roštiljima. a ja preumoran da bih razmišljao o razlo-
i pozivam da mi se pridruži. Begovu čorbu, I tako, bogme, dokasno, jer sijeldžije zima stalne Paolove šutnje. Njegova stvar.
kažem, kuham, i usput objašnjavam šta je su Iranci, otkidaju od sna da bi duže uži- Skoro je ponoć, sijelo se u Banaf-
begova čorba. On se smije i ljubazno zahva- vali u dražima ugodne ljetnje noći, a kada še-parku polahko osipa, Flores se primi-
ljuje. Osjetio je, kaže, prijatan i neobičan prevali ponoć, djeca pozaspu i žamor utih- rila, Paolo šuti ili spava, ispijam gutljaj
miris, ali, nažalost, ne može doći, valja mu ne, začuje se melanholična lirska pjesma, hladnjikavog čaja i strpljivo čekam sjet-
srediti i provjetriti kuću, Flores može sva- pjevana uvijek iz istog grla, poravnim to- nu lirsku pjesmu, pjevanu uvijek iz istog
kog časa doći s posla, a pobjesni kada vidi nom, bez uljepšavanja i kitnjastih kolora- grla, tiho, poravno, bez uljepšavanja i kit-
nered i namiriše smrad duhanskog dima. tura. Tekst je arhaičan i ne razumijem ga, njastih koloratura. n

STAV 19/5/2016 59