Page 68 - STAV 63 19.05.2016

KULTURA

Vraćanje šara bosanskog ćilima na

istrošene sofe Careve džamije

OD NESUĐENOG

HODŽE DO

AKADEMSKOG

SLIKARA

Kada je kao dječak kroz demire Careve džamije posmatrao

arabeske na ćilimima postavljenim na džamijskim sofama, Zekerija
Nalić nije slutio da će jednog dana slikati arabeske na daskama
koje su tada bile dio sofa. Baš ti ćilimi, na kojima su desetljećima
Piše: Hamza RIDŽAL
hamza@stav.ba obavljane molitve, ostali su urezani duboko u njegovom sjećanju.
Trideset godina poslije, kada je Careva džamija renovirana, sofe
su izvađene, ali su, na svu sreću, završile u Nalićevim rukama. Na
njihovima dijelovima nastala su nesvakidašnja umjetnička djela

očetkom maja otvorena je ispred VRAĆANJE ARABESKNIH nešto tražilo i za nešto molilo?’ Razmislio
Careve džamije u Sarajevu izložba ŠARA NA NJIHOVO MJESTO sam o tome šta uraditi s tako dragocje-
Sarajevske sultanove sofre akadem- Kada se nakon trideset godina uhva- nim predmetom i odlučio vratiti stare
Pskog slikara Zekerijaha Nalića. Na tio za iste demire i pogledao u dvorište bosanske šare”, kaže Nalić. Na starim
izložbi je predstavljeno osamnaest dijela, Careve džamije, trajala je rekonstrukcija daskama počeo je tkati umjetnički svi-
kao dio Nalićeve nesvakidašnje priče ot- ovog objekta. Pogledom je tražio ćilime jet arabeski, ali i motiva Sarajeva i ori-
počete prije trideset godina. “Kada sam na sofama, nestvarnu sliku djetinjstva. jentalno-islamske tradicije.
imao deset godina, došao sam s ocem pred Nije ih bilo. “Od tog trenutka Zekerijah Nalić
Carevu džamiju. Verao sam se po demi- “Sofe su ostale gole. Ćilimi su skinu- počinje svoju čaroliju. Od naizgled ne-
rima i, gledajući kroz prozore u haremu ti, a firma koja je izvodila radove počela upotrebljivih komada starog, crvotoč-
džamije, vidio sam šarene ćilime na nje- je skidati sofe. Uspostavio sam kontakt s nog i izlizanog drveta, nastaju mistično
nim sofama. Mi smo tada došli na džena- vlasnikom, hadžijom Ramizom, i od njega lijepe slike koje slikar stvara u jednom
zu i ja sam se prvi put susreo s tabutom. tražio da mi ustupi sofe. Srećom, pristao dahu svog umjetničkog zanosa. Protkane
Gledao sam u ćilime preko tabuta i čuo je”, objašnjava Nalić. jakim koloritom, koji je tajna njegovog
sam od nekog da će se klanjati mrtvom Gledao je daske koje su desetljećima kista i srca, slike su prikaz simbola koje
čovjeku. Nastupio je dječački strah”, pri- prisluškivale molitvu s usana vjernika umjetnik doživljava na svoj način i te-
sjetio se Nalić, ističući da je ta situacija ne znajući šta s njima da učini. “Pitao žnja da se nečemu vrati izgubljeni sjaj.
bila pomalo čudna, jer je njegov otac pri- sam se koliko su stare. Dovoljno mi je Šara bosanskog ćilima, naizgled jedno-
željkivao da mu sin postane hodža. “Ne bilo znati da su stare najmanje tih mo- stavna, predstavlja izazov za slikara da
kažem imam, nego hodža. Moj otac želio jih trideset godina pa da se mogu za- je na što vjerodostojniji način prenese.
je da upišem medresu. Ipak, sudbina je pitati: ‘Bože dragi, koliko su se te sofe Da vrati tim starim sofama njihove ći-
htjela drugačije. Nakon trideset godina, naslušale molitvi, čemu su sve svjedo- lime, njihovu šaru, da ih umije svojim
nesuđeni hodža postao je akademski sli- čile, koliko su važne kao spona između bojama i vrati im staru ljepotu. Sarajev-
kar”, ispričao je Nalić. čovjeka i Boga, koliko je ljudi na njima ske Sultanove sofe ponovo su tu, pred

68 19/5/2016 STAV