Page 77 - STAV 63 19.05.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Je l’ sjećanje gdje je nekad bilo

SVAKA JE ANEGDOTA

O FIS‑u TAČNA IAKO

NIJE NUŽNO ISTINITA

Ponekad bi me zaustavio Pimpek, kum mog ujaka Ogija. Mahnuo bi
mi s prozora prekoputa FIS-a, sakriven iza tamnih naočala, s lovom
Piše:
Nebojša u ruci. Progovorio bi promuklo: “Nešo, Nešo, de molim te, kupi mi
ŠERIĆ ŠOBA cigara. Marlboro, znaš koje su to, one bijelo-crvene s crnim slovima”

ad bi god stari počeo pričati pri- to, one bijelo-crvene s crnim slovima.” uglova, pravio sklekove i trčao, zamišljao
če iz svoje mladosti, širom sam Budući da nisam znao koje su to cigarete, kako zabijam gol na nekoj važnoj utakmici.
otvarao oči i gutao svaku riječ. rekao bi mi da sačekam, odnekle je izvla- Ali sve je bilo uzalud. Nisam bio dovoljno
KI najmanji detalj bio je slika za čio praznu kutiju, stavljao unutra pare i talentiran, a ni loptu nisam mogao držati
sebe. Odmotavao se film kojeg nikad nisam bacao mi je dolje. Odgegao bih se do tra- kako treba jer sam imao malu šaku za oz-
vidio, svaki lik kojeg je spomenuo odjed- fike, dao prodavačici praznu kutiju i za- biljnije pucanje.
nom je u mojim dječijim očima izgledao molio je za novu. Odnosio sam Pimpeku Prošlo je mnogo vremena dok me FIS
kolosalan i važan. Njegovi opisi druženja cigare i kusur, a on bi mi tutnuo kusur nije ponovo vidio. Negdje usred rata, TV
iz FIS-a bili su tako romantični i različi- nazad. Pričao je i stari o Pimpeku, kako 99 je otvorila muzički studio u podrumu
tim sadržajima ispunjeni da sam na mo- je nekad dobro igrao košarku. Pričao je FIS-a. Došao sam s kolegama iz “Sikte-
mente bio ljubomoran što sve nije ostalo i o Boši Tanjeviću, i o mnogim drugima ra” da snimimo demose. Struje je bilo
tako kako je bilo nekada. koje sam viđao na televiziji. Bog zna kako i otkuda. Bili smo gladni i
Pričao je o rukometu, o utakmicama Potjerani s našeg “fudbalskog stadiona” mršavi, ali puni energije i elana, valjalo
između Prve i Druge gimnazije, kako je na Džidžikovcu, spuštali smo se rano uju- je ubiti ratnu svakodnevicu nečim pozi-
FIS bio dupke pun pa se raja penjala na tro do FIS-a da dođemo prije starijih. Pre- tivnim. Uživali smo u snimanju. Nikada
drveće ne bi li šta vidjeli. Mnogi su molili skakali smo ogradu kod garaže prekoputa nisam imao prilike toliko vremena pro-
stanare iz okolnih zgrada da ih puste da s ulaza u stanicu milicije. Igrali smo satima voditi u dobrom studiju, u kojem je sat
njihovih prozora gledaju utakmicu godine. gurajući loptu kroz lokve ostale od juče- iznajmljivanja prije rata bio nedostižan
Pričao je o igrankama u “Slogi”, o ferijali, rašnje kiše. Velika kožna lopta, već dobro za nas kokuze s Džidžikovca.
klackanja “ćirom” do Dubrovnika, sport- izgrebana od asfalta, upijala je vodu i po- Snimili smo sve što smo htjeli, a onda
skim gostovanjima, ribolovima i drugim stajala teška. Pri svakom udarcu rasprši- se to satima miksalo. Kad je bilo gotovo,
putešestvijama. A ja sam, kada su nam lo bi se hiljadu kapljica. Najgore je bilo svako je otišao na svoju stranu, a ja sam
dolazili njegovi prijatelji, čekao pogodan onome koga bi zapalo da bude golman – ostao u hodniku. Hipnotični “miris” ko-
trenutak i tražio da mi te priče potvrde iz ubrzo je bio prekriven mokrim i prljavim jeg sam prvi put kao dijete osjetio bio je
njihovog ugla. flekama. I kao po komandi, došli bi u jed- još uvijek tu. Hiljade i hiljade ljudi koji
Kada sam konačno upisan na časove nom trenutku stariji i više nije bilo nika- su znojavi dolazili da se presvuku u svla-
gimnastike u FIS-u, valjalo je ponijeti kve šanse da završimo utakmicu. Sjedali čionicama ostavili su neizbrisiv trag. Zi-
plitke crne papučice, šorc i bijelu pot- smo na mokre drvene klupe i gledali ih dovi su upili sve što su mogli, veliki ka-
košulju. Svlačionice su smrdjele na znoj kako igraju sve dok nam ne bi dosadilo. men koji je trebalo preći da bi se prošlo
svih prethodnih generacija, a drvene klu- Kada sam počeo trenirati rukomet, stari prema svlačionicama i dalje je bio sjajan,
pe na kojima smo se presvlačili bile su mi je pričao o svom prijatelju Memnunu poliran milionima cipela koje su ga čitavu
premale da bismo svi sjeli u isto vrijeme. Idžakoviću, njegovim majstorijama i folo- vječnost glačale.
Uslijedile bi monotone vježbe i rasteza- vima, pokušavajući riječima dočarati kako Ne znam gdje je FIS danas. Tamo je
nja, nespretno korištenje gimnastičkih je to radio jedan od najboljih rukometaša negdje. A i ovdje je. Svuda gdje ima ljudi
sprava, ponovno presvlačenje i odlazak koje je Sarajevo ikad vidjelo. Rekao mi je koji su na sebi svojstven način srasli s tim
kući. Ponekad bi me zaustavio Pimpek, da treninzi nisu dovoljni, da i sam moram neobičnim mjestom. Svaka je anegdota o
kum mog ujaka Ogija. Mahnuo bi mi s trenirati ako želim biti dobar igrač, da bih FIS-u tačna iako nije nužno istinita, sva-
prozora prekoputa FIS-a, sakriven iza ta- trebao ići do FIS-a i pucati na gol kad ka ispričana ili neispričana priča utkana je
mnih naočala, s lovom u ruci. Progovorio god imam slobodnog vremena. Poslušao u njegove duhovne konture koje će ostati
bi promuklo: “Nešo, Nešo, de molim te, sam starog. Svako sam se jutro budio ra- tu bez obzira na to hoće li ga jednog dana
kupi mi cigara. Marlboro, znaš koje su nije i išao do FIS-a, pucao po golu iz svih srušiti ili neće. n

STAV 19/5/2016 77