Page 25 - STAV broj 260

na svome, mi smo svjesni toga da nema-
mo rezervne zemlje, rezervnog naroda,
mi smo prinuđeni da se branimo, ovo je
borba za opstanak.”
“Bosna i Hercegovina nam je cilj! Bo-
sna i Hercegovina je naša država. Mi ne
želimo ni Srbiju ni Hrvatsku. Ne želimo
da živimo onako kako smo živjeli, pod
jarmom nečega, ne! Jedna prava republi-
ka omogućit će svima normalan život”,
govorio je Talijan.
Mustafa Hajrulahović Talijan priklju-
čuje se krajem ljeta 1991. godine snagama
koje su se spremale za najavljenu agresiju
i koje su ponijele najveći teret na počet-
ku odbrane od Agresije na državu Bosnu i
Hercegovinu. Uspio je na početku rat uje-
diniti sve patriotske snage u Teritorijalnu
odbranu Sarajeva, čiji postaje komandant.
Formiranjem Armije RBiH imenovan je
za prvog komandanta Prvog korpusa Ar- Lutvija Hajrulahović, majka
Mustafe Hajrulahovića Talijana
mije RBiH.
Mustafa Hajrulahović rodio se u Banjoj goste, posebno one koji su bili prijatelji ispred sebe i kaže mu: ‘Sine, voda i vatra
Luci 22. januara 1957. godine. U rodnom njenog sina, rahmetli Mustafe. Drago joj je nikome dobra nisu dale, nemoj, sine.’ Kaže
gradu završio je srednju školu. Mornarič- kad čuje da se lijepo priča o njemu. Njen je Mustafa: ‘Ne brini, stari, vidjet ćeš, mi
ku vojnu akademiju završava s odličnim stan kao biblioteka, s mnogo knjiga koje pišu ćemo je utjerati u ‘sulane’, ima nas deset
ocjenama, a nakon toga pohađa školu za o rahmetli Mustafi. Iako je već u dubokoj jakih.’ Kasnije je dobio odlikovanje. Onda
pomorskog diverzanta. Preciznije rečeno, starosti, stan miriše na tek pečene pogačice je on otišao u Loru u Splitu”, priča Lutvija.
postaje stručnjak za diverzije na moru i jer iz njene kuće niko ne izlazi a da nije jeo. Maštao je o psu dobermanu, priča
kopnu. Kao najbolji među diverzantima, Na početku se izvinjava i moli da ima- Lutvija, pročitao je negdje u novinama da
postaje komandant odreda, pa zatim i di- mo strpljenja. Kaže da zbog godina često u Mađarskoj prodaju štence. Otišla čitava
viziona, a nešto kasnije i kapetan korvete. zaboravi šta je počela pričati, pa se kasni- mahala da kupi tog psa.
je na to vraća. “Taj pas, vjerujte, znao je kad mi neko
VATRA I VODA NIKOM DOBRO NISU “Djeco draga, morate čitati da biste ga dolazi je li prijatelj ili nije. On je znao ko-
DONIJELE upoznali. Ni ja ga, kao majka, nisam po- liko je naš pedalj zemlje, ko nama dolazi.
Preminuo je od posljedica srčanog znavala da je bio takav”, započinje Lutvija Igrao je u filmu Doktor Mengele. Ako si do-
udara 8. marta 1998. godine u Hamburgu. priču o sinu Mustafi, a svaki put kada mu bar i plemenit, on će te maziti, a da neko
Ukopan je u haremu Alipašine džamije u ime spomene, usne joj se zgrče i zadrhte udari moje dijete, Bože sačuvaj. Otrova-
Sarajevu. kao da će odmah zaplakati, pa nastavi pri- še mi ga. Možeš doći kao gost kod nas, ja
Dio njegove porodice danas živi u Sa- čati, a grč prođe i usne se vrate u nježni napišem radi djece da je ključ pod brisa-
rajevu, a dio u Njemačkoj. Lutvija, majka osmijeh kakav samo majka može imati čem, možeš ući u kuću, ali ne možeš iza-
Mustafe Hajrulahovića Talijana, dio vreme- dok gleda dijete. ći iz kuće dok neko ne dođe, on će sjediti
na provodi u Sarajevu, a dio u Njemačkoj. “Kao dijete, on je maštao o vojnoj ško- pored tebe i režati. Taj pas se toliko vezao
Iako joj je devedeset godina, rado prima li, maštao kako će ploviti. Otac ga je stavio za Mustafu da smo mi znali po ponašanju
psa da je Mustafa odbio nagradu i da su ga
Sabina Hrenovica, pustili na nekoliko dana odsustva, pas je
kćerka Mustafe znao kada on krene kući. Kada se vraća,
Hajrulahovića
toliko cvili da cijeli komšiluk čuje. Kćer-
ka se dosjeti pa kaže: ‘Majka, nemoj prati
njegovu pidžamu.’ Pas se zamota u njego-
vu pidžamu i čuva je, toliko ga je volio”,
prisjeća se Lutvija i dodaje da je školska
raja Mustafu zvala Mume. Objašnjava da
nadimak nema veze s imenom, nego su ga
zvali “brat mumin”, pa skraćeno Mume.
Mustafa je na početku rata bio u Splitu.
“Kasnije je njih deset pobjeglo, došao je
u Sarajevo i sastao se s rahmetli predsjed-
nikom Alijom Izetbegovićem kod nekog
Kalajdžića na Čaršiji. Izetbegović je dao
da ga negdje rasporede. Ali znao je, vje-
rujte, šta će biti”, priča Lutvija.
“Kada se već pričalo o Dejtonu, ili je
već bio potpisan, ne sjećam se baš najbo-
lje, uhvatio se za glavu i kaže mi: ‘Šta će

STAV 27/2/2020 25