Page 26 - STAV broj 260

1. MART - DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

ova vojska, duša me boli?!’ A sve je znao
da će ovako tanko biti”, govori Lutvija.
Na početku Agresije Mustafinu maj-
ku, oca i sestru Srbi su protjerali iz Banje
Luke, gdje su do tada živjeli. Prvo su ih
avionom prebacili u Beograd, a iz Beogra-
da u Njemačku. Lutvija priča da nju nisu
tukli, ali njenog muža, Mustafinog oca,
jesu, posebno zato što su mu u kući pro-
našli vojničku uniformu jer je bio rezervni
oficir. Nakon premlaćivanja, nije dugo ži-
vio. Umro je u Njemačkoj, u izbjeglištvu.
Ondje je i sahranjen.
Nekoliko puta tokom rata čuli su se s
Mustafom preko radioveze.
“Zadnji put kada je pričao s ocem, pita
ga otac je li mu teško. Kaže njemu Mustafa:
‘Stari, ubiše nas grude’”, priča Lutvija i na-
stavlja: “Bilo mi je krivo kad su neki pričali
da je Mustafa otišao u Njemačku da se pro-
vede. Otac mu je bio u bolnici, tražio je da
Mustafa dođe, ali ga nije stigao zateći živog,
ni na dženazu nije stigao. Jedva su mu do-
pustili da izađe (bilo je to u vrijeme agresije
1994. godine, op. a.), jedva je dobio pasoš.”
“Bila sam se šlagirala kad sam njega
izgubila. Jedva sam govorila, ruka mi se
bila oduzela. Oporavila sam se, sad samo
malo šašavo govorim. Relativno sam do-
bro, nekad padnem pa ne mogu ustati,
ali imam dva štapa pa se nekako krećem.
Imam ovdje njegovih prijatelja koji me
posjećuju i pomognu što mi treba. Posjete
me i njegovi saborci, najčešće Bukvarević
(Salko, op. a.) i Karavelić (Vahid, op. a.)”,
kaže Lutvija.
Osim Mustafe, Lutvija ima još dva sina
i kćerku Nevzetu. Svi su u Njemačkoj. Je-
dan se sin još prije rata oženio Njemicom i
otišao onamo, drugi sin Suad bio je u ratu u
7. korpusu kod Mehmeda Alagića. Suadova
kćerka Melisa vratila se u Sarajevu nakon
što je u Njemačkoj završila muzičku aka-
demiju. Lutvijin brat Smajo Alešević bio
je istaknuti partizanski borac u Drugom
svjetskom ratu. Ubijen je u Jošavki zajedno
s Mladenom Stojanovićem. Prije rata jed-
na ulica u Prijedoru nosila je njegovo ime.
Bez obzira na starost, često ode sinu na
mezar, malo očisti, posadi cvijeća. Jedna
kasarna u Sarajevu, na Zmajevcu, nosila je
ime Mustafe Hajrulahovića Talijana. Da-
nas je zatvorena, a prostor dat Općini Stari
Grad na upravljanje. I danas stoji ploča s
Mustafinim imenom na ulazu u taj objekt.
NEK’ SE ZNAJU TUĆI
Priprema se i dokumentarni film o Ta-
lijanu, koji bi trebao biti gotov do godiš-
njice 1. korpusa u septembru ove godine.
Mustafa je jedan od osnivača i prvi pred-
sjednik Bokserskog kluba “Zlatni ljiljan”.
To je prvi klub osnovan u nezavisnoj Bo-
sni i Hercegovini i vjerovatno jedini klub
koji i danas u svom imenu ima ove riječi. U

26 27/2/2020 STAV