Page 54 - STAV 83 06.10.2016
P. 54

DRUŠTVO



          Uprkos njenoj ljepoti, Bosanci i Hercegovci rijetko posjećuju
          svoju najjužniju planinu

          koliko je u godini





          dana, toliko je pod





          ljuBišnjoM Vrela






                                            Do planine ne vode asfaltirani putevi, već sa sjeverozapada
                                            makadamska džada iz pravca Foče (oko 40 kilometara) te nešto

          Piše: Mustafa BOROVIĆ             kraća s jugoistoka iz Pljevalja. Na ljubišnju se mora ići maksuz, s
                                            mogućnošću noćenja pod šatorom, u planinarskim domovima u
                                            Meštrevcu i crnogorskoj Slatini ili brzog povratka u Foču ili Pljevlja


                e postoji nijedan valjan razlog zbog   i Šuplja Stijena (1.497). U podnožju pla-  vrhu, na Dernečištu, nalaze se ostaci te-
                čega najjužniju bosansku planinu –   nine smjenjuju se stoljetne crnogorične   melja austrijske karaule ili osmatračni-
                Ljubišnju, koju bratski dijelimo s   šume i planinski pašnjaci, dok se nisko   ce, a vode za piće treba ponijeti dovolj-
         nCrnom Gorom, tako rijetko posje-  rastinje i kleka praktično penju do sa-  no jer je na planini nema. Zato ispod nje
          ćuju domaći planinari i ljubitelji nedirnu-  mog vrha. Najlakši ulaz u planinu vodi   planinskih vrela ima na svakom koraku
          te prirode. Omeđena Ćehotinom i Tarom,   s prostranog Konjskog polja od Teševića   i, prema pričanju okolnih mještana, ima
          zelenija i od same Zelengore, čak i na naj-  katuna, gdje je manji pojas crnogorice,   ih koliko je u godini dana. Oni skloniji
          višem vrhu – Dernečištu (2.238 metara),   a onda se uz odličnu markaciju do vrha   mitovima i legendama tvrde da Ljubiš-
          Ljubišnja poput usamljenog i već odavno   može stići za manje od dva sata laganog   nja ima 77 ili 99 izvora, tu su i priče o
          zaboravljenog gorostasa naprosto dominira   hoda travnatim pašnjakom. Na samom   vilama i vilenjacima koji su se kod vrela
          čelebićko-meštrevačkim i pljevaljskim pla-
          toom. Posjećuju je samo rijetki planinari,
          što se vidi iz knjige posjetilaca na samom
          vrhu, te crnogorski stočarski nomadi to-
          kom ljetnih mjeseci jer je većinu zimskog
          perioda, zbog visokih snjegova, odsječena
          od ostatka svijeta. Tajna se vjerovatno skri-
          va u činjenici što do ove planine ne vode
          asfaltirani putevi, već sa sjeverozapada
          makadamska džada iz pravca Foče (oko
          40 kilometara) te nešto kraća s jugoistoka
          iz Pljevalja (30 kilometara), preko Šula i
          Bobova, što u njenom podnožju nema luk-
          suznih etnosela i motela. Na Ljubišnju se
          mora ići maksuz, s mogućnošću noćenja
          pod šatorom, u planinarskim domovima
          u Meštrevcu i crnogorskoj Slatini ili brzog
          povratka u Foču ili Pljevlja.

          preljuB Hercega Stjepana koSače
            Masiv Ljubišnje izdiže se s gotovo
          ravnog čelebićko-meštrevačkog platoa
          višeg od 1.000 metara, a uz Dernečište,
          značajni su vrhovi Mala Ljubišnja (2.073)




         54  6/10/2016 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59