Page 57 - STAV 83 06.10.2016
P. 57

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAzARIJ
                                            Nerješiva je to stvar



                                            šakom od sTo






                                            Nije se šef čak ni iznenadio kad ga je ugledao. Čak ni kad je
                                            podigao ruku. A onda je nastao slijed nevjerovatnih događaja.
                                            Kad je gruhnuo šakom o sto, sto je zacvilio i otklizao se


                          Piše:
                          irfan HorozoVić








                io jedan koji je uvijek pogrešno   vrata.” “Čime sam drugo mogao?”, rekao   plastike, imitacije ovoga, imitacije onoga,
                razumijevao frazeme. Taj jedan   mu je tužno. “U rukama su mi bili neki   ko zna čega. Onaj sto u šefovoj kancela-
                imao golemo i jako tijelo, ali ne   teški paketi.” Lice blagog čovjeka posta-  riji od nekog je teškog drveta i, kad se
         Bbaš brze misli. I odluke su mu    lo je još blaže.                   po njemu udari, vjerovatno mu je i zvuk
          često bivale pogrešne. Krene on tako   I bilo je mnogo takvih slučajeva. Na-  takav... taman... kao bubanj iz bunara.
          i učini mu se da ima trn u peti. Otkud   primjer, kad je čuo kako je dobro imati   – Je li se šef vratio?
          sad trn? Cipele nisu tako stare. Ali nešto   slobodne ruke. Dugo je poslije toga gle-  – Nije.
          bode. I boli! Stane, međutim, bol ne pre-  dao svoje ruke i čudio im se. Izgledale su   – Kad će.
          staje. U tom trenutku zaustavi se znanac   zaista prirodno i lijepo tako. Slobodne.   – Sad će.
          ispred njega.                     Međutim, besposlene. A stalno nešto va-  I opet je čekao. Dugo. Dugo.
            – Stojiš i razmišljaš?          lja tovariti i nositi. Ali sad je samo dan   – Gdje je ustvari otišao?
            – O trnu u peti.                odluke bio važan (ili trenutak, a to je po-  Napokon je znao. I pošao tamo. Valjda
            – O tom?                        nekad isto). Za sve njih koji su naporno   će i tamo biti neki sto. Prešao je Miljac-
            – O tom je riječ!               i uporno obavljali svoj svakodnevni po-  ku i zaputio se poznatim putem ka mje-
            Čovjek se zaprepasti, ne odgovori i pro-  sao. I tražili neko rješenje za budućnost.  stu gdje je šef običavao smirivati svoje
          duži put. Čovjek s trnom u peti pomisli    – Nerješiva je to stvar?  misli. Dok su misli njegovih zaposleni-
          kakvih sve budala ima na ovom svijetu.   – Ništa nije nerješivo.     ka postajale sve raštrkanije i raštrkanije.
          A onda odluči. Sjede na trotoar i skinu   – Kako?                    Dugo mu je trebalo dok ga je pronašao.
          cipelu. Prođe rukom preko čarape. Ništa   – Staneš gdje treba, udariš šakom po   Kao da se krio. Sjedio je s nekom ženom
          se nije osjetilo. I bol je utihnuo. Skinu i   stolu i kažeš šta treba.  za naizgled običnim stolom. Međutim,
          čarapu i izokrenu taban: čist i glup ka-  – Šta kažeš?               sto je bio sve samo ne običan. Nije se šef
          kav je već. Osobito peta. Ništa na njima.  – Ponekad nije važno ni to. Dovoljno   čak ni iznenadio kad ga je ugledao. Čak
            – Jesi li to izvadio trn? – reče neko   je da udariš.              ni kad je podigao ruku. A onda je na-
          u prolazu.                           – Nisam baš siguran da razumijem?  stao slijed nevjerovatnih događaja. Kad
            – Jesam! Jesam! – viknu on za njim   – Nije važno, svi znaju o čemu je riječ.  je gruhnuo šakom o sto, sto je zacvilio i
          iz sve snage.                        – Zar moram baš ja?             otklizao se. Povukao je i udarača (valjda
            Onda navuče čarapu, potom cipelu,   – Ti si nekako najuvjerljiviji.  mu je zakačio dio odjeće ili obuće) i vu-
          uspravi se i malo očisti.            – Aha.                          kao ga sve dok nesretni udarač nije uda-
            Mogao je nastaviti put.            – Aha.                          rio glavom u zid.
            Samo što zakorači, bol se opet javi.  I tako je dobio prijateljski aferim po   Tako se onesvijestio. Naravno uda-
            Nisu ovo čista posla, pomisli i uro-  leđima, koji ga je nekako posebno osoko-  rač, jer sto se još malo nastavio klizati po
          ni u metež.                       lio. I zadatak. A u taj su se njegov zadatak   mokrom patosu. I tako, udariš šakom o
            Imao je važnog posla.           svi valjda uzdali.                 sto, a ispadne da si udario glavom u zid.
            Pamtio je sve što su mu govorili kao   – A gdje je šef?            Rekoh ja na početku teksta: bio jedan, što
          jasne slike i prizore. Ruku na srce, to su   – Izišao je na pauzu, ali uskoro će se   bi značilo da je ostao negdje u perfektu.
          i bili. Volio je znati. I zato je svaki čas   vratiti.                  Nije, tu je. Zbunjen među frazemi-
          dobijao neki dobronamjerni savjet. Ra-  Važno je da budeš uvjerljiv, govorio je   ma. Sjedi kod kuće zamotane glave i
          stužio se kad mu je čovjek blagog lica   on sebi. I čekao. Ni stolovi više nisu što   smišlja koju bi veliku odluku mogao
          kazao: “Nikad nemoj guzicom zatvarati   su nekad bili. Ne znaš jesu li od iverice,   obznaniti.     n


                                                                                                   STAV 6/10/2016  57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62