Page 52 - STAV 83 06.10.2016

DRUŠTVO

Tako su, nakon ponovnog otvaranja Azi- Zasigurno da je namjera i po sedam iz Užica i Sokograda, među
zije, nastavili funkcionirati kao jedan dže- njima 16 dječaka, pet jednogodišnjih.
mat. Do 1992. godine, kada su protjerani Abdul Aziza bila da ovdje, Doda li se tome i nepoznat broj ženskih
sa svojih ognjišta, džemat je brojao preko između Bijeljine i Brčkog, osoba, slobodno se može reći da je ovdje
450 domaćinstava. O ljubavi prema svom podigne kasabu za sve samo za godinu izniknulo veliko greblje.
mjestu i svojim dvjema džamijama najbo- U jedan od prvih kabura kojima je
lje govori podatak da se do danas vratilo muhadžire. Zašto bi, načeta ova zemlja i ovi ljudi zauvijek ve-
oko 400 porodica. inače, u selu s desetinama zani za Semberiju, spušten je Alija Belo-
Kako su demonstracije u Beogradu brk, petnaestogodišnji dječak, umro 5.
nakon tuče kod Čukur-česme prethodi- domaćinstava gradio januara 1863. godine. On je protjeran iz
le gradnji Azizije, tako su, 130 godina najmonumentalniju džamiju Šapca s četrdesetosmogodišnjim ocem
poslije, demonstracije po cijeloj Srbiji u ovom dijelu Bosne Abdijom, sinom Mustafinim, i sinovima
pokrenute riječima “Niko ne sme da vas njegovog rahmetli amidže Osmana, obo-
bije” prethodile njenom rušenju. Obje jica s djedovim imenom Mustafa. Jedan
džamije zapaljene su uoči Božića 1993. ističe nišan Mustafage Hadžegrića, sina je imao četrnaest, drugi pet godina. Šest
godine. Nekoliko mjeseci poslije, srav- Ahmetova, sahranjenog 26. septembra ljeta poslije, Abdiji se rodio sin kojem je
nili su ih sa zemljom i bagerima, kamio- 1902. godine. Imao je 35 godina kada je dao ime po preminulom Aliji.
nima i traktorima raznijeli na sve strane. s 375 muhadžira iz Šapca, koji će se na- Petnaest dana nakon Alijine dženaze,
Kažu da su rušitelji od kamena s džamija seliti u Brezovo Polje, pregazio Drinu. iskopan je ovdje mezar za tridesetogodiš-
pravili kuće, garaže, štale i nasipali pute- Kako su u to vrijeme popisivani samo njeg Pašu, sina Sulejmanova, prognanika
ve. Begovu džamiju obnovili su mještani muški članovi domaćinstva, ne zna se za iz Šapca. Poslije sedamnaest dana nikla su
vlastitim sredstvima, a otvorena je pri- ime njegove supruge niti koliko je imao još dva kabura. U jedan je spušten petogo-
je jedanaest godina. Obnovljena Azizija ženskih potomaka. Ali, zahvaljujući spi- dišnji dječak Osman Kantardžić, koji je iz
stavljena je u funkciju ljetos. Obnova je skovima koje je sačinila tadašnja vlast, a Šapca protjeran s dvadesetpetogodišnjim
počela 2005. godine, a većina sredstava pred javnosti ih prostro Šaban Hodžić, ocem Sulejmanom, djedom Rašidom, si-
izdvojena je iz budžeta Brčko Distrikta jedan od utemeljitelja tuzlanskog arhiva, nom Mustafinim, amidžama: desetogodiš-
– 1.650.000 KM. Džematlije i donatori zna se da su s njim došli i njegovi malo- njim Salihom, sedmogodišnjim Šabanom,
skupili su za kaligrafske i druge radove ljetni sinovi: Ahmed je imao šest godina, jednogodišnjim Mehmedom i dvadestro-
300.000 KM. Uz džamiju su izgrađeni i Hasan pet, a Sulejman dvije. Tri godine godišnjim Mustafom i njegovim jednogo-
vakufska kuća, abdesthana, kancelarija, poslije, rodio mu se sin Husejn. dišnjim sinom Begom. Devet dana nakon
mektepska učionica, igralište za djecu, Sahranjen je u ovom mezarju i naj- dženaze, Sulejman će dobiti sina kojem će
igraonica i divanhana. Danas mekteb stariji među muhadžirima. Velija Osma- nadjenuti ime Ahmet. U drugi kabur polo-
pohađa dvadeset troje djece. nović, sin Osmanov, imao je 95 godina žen je Sulejman Šahinović, sin Husejnov,
kada je potjeran iz Užica. Kao da je došao šezdestogodišnjak. On se iz Užica doselio
Mezarje uz aziziju da svojim zemnim ostacima obilježi ovu sa sinovima: dvadesetpetogodišnjim Sali-
Sa sjeverne strane Azizije, niz blagu meraju kao njihov novi dom, ispustio je hom, petnaestogodišnjim Arifom i unu-
padinu, skoro do same obale Save raspro- dušu već narednog ljeta, 17. juna 1863. kom Sulejmanom, sinom Salihovim. Već
strlo se mezarje. Pod razgranalim oraho- godine. Istog dana umro je i dvanaesto- sutradan, 7. februara, klanjana je dženaza
vim krošnjama novi nadgrobni spomenici, godišnji Ahmet Deliosmanović, koji se s tridesetčetverogodišnjem Mehmedu, sinu
srcoliki ili izvijeni oštrim linijama crnog ocem Hašimom, sinom Osmanovim, i de- Mustafinom, koji je pobjegao iz Šapca, sku-
mermera, patetični do kiča, temeljito ra- setogodišnjim bratom Mustafom doselio pa sa sedmogodišnjim sinom Salihom. I
stjeruju stare nišane prvih doseljenika. iz Užica. Kada su njima klanjali dženazu, tako redom. Umiralo se te prve muhadžir-
Neki su polomljeni i bačeni u travu, a mezarje je već bilo popločano s osamnaest ske godine žestoko, što zbog oštre zime,
drugi su se morali nakriviti kako bi na- muških grobova. Među njima je bilo pet što zbog bolesti, a što zbog nostalgije za
činili prostor za nemilosrdne betonske dječijih. Do kraja njihove prve bosanske rodnim krajem i izbjegličke muke koju
santrače novih grobnica. Ipak, svojom godine, u ovom groblju svoje vječno uto- niko ne razumije do onaj kojem su oga-
veličinom i načinom obrade i dalje se čište pronaći će 41 muhadžir, 27 iz Šapca dili i rodni prag. n

52 6/10/2016 STAV