Page 41 - STAV broj 306

KRIVO SRASTANJE

Priča o Zeki
PO PARE, MI

NE VALJAMO

Poznavali smo se decenijama, a kako ljude ne volim nazivati
nadimcima, jer najčešće nisu lijepi, pa ni njegov, obraćao sam mu
se i pozdravljao ga imenom Zejnil. Osmjehnuo bi se i otpozdravio.
Nikad me nije ispravio i rekao svoje pravo ime. Zašto, ne znam.
Možda mu je bilo neugodno ispravljati me ili mu je naprosto bilo
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ svejedno kako ga ko zove.

ačudio sam se kad sam na posmrt- – Da to nije neka greška?! – I ja, ali imena njegove kćerke na po-
nici pročitao da se zvao Ismet. Svi – Sumnjam. Ima još ovakvih primjera u smrtnici nema.
u mahali zvali su ga Zeko, izuzev mahali. Znaš li kako se zovu Šento i Pican? – Možda ona to nije htjela!?
Zmene i nekolicine drugih. Zvali – Dobro si... Stvarno ne znam. A kako – Možda, ako uopće postoji.
smo ga Zekerijah, a poneko i Zejnil, mi- se zovu? Ti znaš? – U pravu si. Kao što kažeš, pri-
sleći, valjda, da je njegov nadimak izveden – Enver i Amir. če su priče. Da je bio oženjen, makar
iz jednog od ova dva imena. I u njegovoj – Kako si to doznao? i kratko, morao bih znati za njegovu
porodici zvali su ga isključivo nadimkom, – Jednostavno. Pitao sam ih. ženu i kćerku, morao bih ih nekad vi-
pravim imenom nikad, ja se, opet, nisam – Da, da... Treba pitati, treba... Znaš djeti, a, eto, nisam. Doduše, možda u
ni trudio doznati ga ili, a bit će da je to, šta! To što živiš pored nekog četrdeset ili to vrijeme nisu živjeli u mahali. Ma,
nije me bilo briga kako se zove. pedeset godina a ne znaš njegovo pravo ko bi sad to...
Poznavali smo se decenijama, a ime nije loš mahalski adet, nije to ni otu- – Nije mi poznato ni to da li je ikad
kako ljude ne volim nazivati nadimci- đenje, to je, u biti, velika bruka i sramota radio.
ma, jer najčešće nisu lijepi, pa ni nje- i mnogo govori nama o nama. – Ni meni. Možda u mladosti, a pret-
gov, obraćao sam mu se i pozdravljao – Da, baš tako. postavljam da ga je izdržavala rodbina, jer
ga imenom Zejnil. Osmjehnuo bi se i – Jesi li bio dobar s njim? korisnik narodne kuhinje nije bio.
otpozdravio. Nikad me nije ispravio i – Nisam. Poznavali smo se površno, – Da, imao je dvije sestre u Njemač-
rekao svoje pravo ime. Zašto, ne znam. pozdrav za pozdrav, ništa više od toga. koj, vjerovatno su ga pomagale.
Možda mu je bilo neugodno ispravlja- – I ja isto tako. I šta mi uopće zna- – Dakle, sve što znamo o njemu jeste
ti me ili mu je naprosto bilo svejedno mo o njemu? da je živio sam i skončao sam. Stvarno
kako ga ko zove. – Malo. Ili ništa. bruka, velika bruka za sve nas. Jesi li ga
Ko bi sad to mogao znati, ali, kako – Znamo da je bio tih, samozatajan, ikad posjetio?
god, dok gledam u posmrtnicu, čudim nedruželjubiv i sklon čašici, a sve ostalo... – Jesam, jednom, ali bio je to mučan
se i pitam kako je moguće da kroz pede- – Nije mi poznato da je bio sklon čašici. susret. Uglavnom je šutio i neprestano
setak godina mahalskog poznanstva nje- – Pričalo se. pušio, a razgovora skoro da i nije bilo,
govo pravo ime nisam znao iliti kako je – Priče su priče, o svakom se svašta pri- nismo imali o čemu pričati.
moguće da nikad i ni od koga, napose od ča. Uzgred, pijanog ga nikad nisam vidio. – Ja nijednom. A čovjek mi je bio u
nekog iz njegove mnogočlane porodice, – Slažem se, nisam ni ja. Ali, znamo neposrednom komšiluku. Pih! Eto svi-
pa makar i slučajno, nisam doznao da se li šta je bio po zanimanju? Koju je školu ma nama ibreta ko smo i kakvi smo. Po
zvao Ismet. Nevjerovatno. završio? Meni nije poznato. pare, mi ne valjamo, moj komšija, po
– Pa, on se zvao Ismet – reče također – Ni meni. Mislim da je bio bez za- pare – reče glas i ode, ja ostadoh zagle-
začuđeni glas iza mojih leđa. nimanja, a čuo sam da ni osnovnu školu dan u posmrtnicu i pomislih da je priča
– Da. nije završio, mada ne bih stavio ruku u o Zeki, maglovita, nedorečena, klimava,
– Ti si znao njegovo pravo ime?! vatru da je tako. prije i nakon svega priča nama o nama,
– Ne, nisam. – Ne znamo ni to da li se ikad ženio. priča o našem sveukupnom stanju koje,
– Kako je to moguće?! Pa, tolike go- – Ne znamo. ma koliko se ne slagao s komšijinom ge-
dine bili smo komšije! Nevjerovatno! – Čuo sam da je nekad davno kratko neralizacijom, zaista i nažalost po pare
– I ja sam isto pomislio. bio u braku, da iz tog braka ima kćerku. ne valja. n

STAV 14/1/2021 41