Page 44 - STAV broj 306

DRUŠTVO

Piše: Zajim KRUŠKO Deset godina od smrti hadži hafiza

Halida ef. Hadžimulića (2011–2021)

išem ovaj tekst smatrajući se od-
govornim za kolektivno pam- BLAGO SE TOM
ćenje i sjećanje, da ne prođe u
Ptišini ova godišnjica smrti na-
šeg dragog Hadži Hafiza, posljednjeg od
stare uleme, imama i hatiba Careve dža- PARČETU ZEMLJE
mije i sarajevskog mesnevihana. Iako ga
nikad lično nisam upoznao, zavolio sam
ga na osnovu predaja o njemu koje su u
Dječački iskreno, vjerovao sam u sve što KOJE JE PRIMILO
mojoj mašti formirale idealnu osobu, jed-
nog vjernika muslimana, alima i učitelja.
se o njemu govorilo, a to sve bilo je samo
takoreći, na daljinu, kao i mnogi drugi, NJEGOVO TIJELO
dobro, bez ijedne mrlje koja bi taj moj iz-
maštani ideal zasjenila. Zavolio sam ga,
a mojoj duši, koja se tek počela buditi,
bio je nada da dobrih još ima među nama.
Pa i te predaje o evlijama, o dobrim, koji U SVOJU UTROBU
su hodali ovim gradom, nosile su me do
Curka, na Hadži Hafizov čardak i njemu
u zagrljaj...
Sjećam se da smo kao srednjoškolci, Hafiz Hadžimulić zadužio je ovaj grad i njegove stanovnike,
vraćajući se iz naše tekije na Mejtašu, dok da ga spominju u dovi, uče mu Fatihu i povremeno zijarete
je još Hadži Hafiz bio živ, mi, omladina,
znali smo se šaliti, pričati opušteno i slo- njegovo skromno turbe otvorenog tipa, ukrašeno bejtovima
bodno, sve dok ne bismo došli do ulice
Curak, gdje je stanovao Hadži Hafiz. Tada Mesnevije, pored Bakr-babine džamije na Atmejdanu. Većina
bismo utišali svoje glasove, usporili korak
da se ni bahat obuće ne čuje, zatim bismo stanovnika Sarajeva, ali i iz ostalih dijelova BiH, poznavala
diskretno pogledali prema njegovoj kući ga je kao dugogodišnjeg imama Careve džamije u Sarajevu,
i bez izgovorenih riječi pomislili: “Ov-
dje živi Hadži Hafiz”, duboko poštujući a manji broj osoba, ljubitelji duhovnosti, tesavvufa, poznavao
njegovu ličnost. Tek kad bismo se odma-
kli desetak metara, opet bismo nastavili ga je kao mesnevihana – prevodioca i tumača Mesnevije od
slobodnije pričati. Takav je ugled imao hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija.
Hadži Hafiz u gradu, tako su ga poštovali
oni koji ga nikada nisu upoznali, a hvala
i našem učitelju koji nas je tako odgojio.
Pandemija virusa korona onemogućila imenom, čime sjećanje na ovog velikog nisu ni prezali od toga da se njemu po-
je da se desetogodišnjica ovog velikog čo- čovjeka postalo vidljivo. kore jer je čast biti poslušan onima koji
vjeka obilježi prigodnim programom, ali Kako sam već spomenuo, nije mi pri- su Bogu bliski.
evo, neka i ovo bude skroman doprinos pala čast da ga upoznam, ali sam upoznao Hafiza Hadžimulića svojatali su na-
afirmaciji njegovog života i djela. njegove najbliže učenike i uvjerio se u kon smrti mnogi, ali istina je da je on, kao
Hafiz Hadžimulić zadužio je ovaj grad njihovo obrazovanje, prelijepe moralne i svi drugi veliki ljudi, bio i jest svačiji.
i njegove stanovnike, da ga spominju u osobine koje su mogli steći samo dru- Ima pozvanijih koji bi mogli nešto bolje
dovi, uče mu Fatihu i povremeno zija- ženjem s onim koji je znao čistu dušu napisati o Hadži Hafizu, ali on je i moj
rete njegovo skromno turbe otvorenog još više oplemeniti, a i onu nepokornu haman koliko i njihov, i svakog onoga
tipa, ukrašeno bejtovima Mesnevije, po- ukrotiti i smiriti. Zaista, sebebom hafiza koji ga uzima za svog uzora u određenom
red Bakr-babine džamije na Atmejdanu. Hadžimulića mnogi su ostavili griješenje i segmentu života ili ponašanja, naravno,
Većina stanovnika Sarajeva, ali i iz ostalih vratili se Gospodaru, iskreno Mu robuju- uz uvjet da ispravno tumači spomenuto,
dijelova BiH, poznavala ga je kao dugogo- ći. Jedan čovjek, prije nego je došao tobe, a nikako pogrešno. Za vrijeme njegovog
dišnjeg imama Careve džamije u Sarajevu, ovako je opisao hafiza Hadžimulića: “To života jedni su govorili: “On je sufija”, a
a manji broj osoba, ljubitelji duhovnosti, je bio krotitelj sarajevskih lavova. Ljudi drugi: “On je hodža” – istina je da je on
tesavvufa, poznavao ga je kao mesneviha- kojima niko nije smio prići od straha je- bio iznad i jednih i drugih jer svi veliki
na – prevodioca i tumača Mesnevije od dino su pred njim stajali skrušeno i lju- ljudi poput njega ne mogu se ukalupiti
hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija. bili mu ruku.” I takvi su u hafizu Hadži- i svrstati u jednu kategoriju osoba, oni
Za svaku je pohvalu rukovodstvo Opći- muliću vidjeli insani kjamila (pravog ili svojom duhovnom veličinom i intelek-
ne Stari Grad što je šetalište od Careve do potpunog čovjeka), kakvim su zamišljali tualnim kapacitetom nadilaze sve te fik-
Bakr-babine džamije nazvalo njegovim pravog vjernika, efendiju, sufiju, pa zato tivne podjele.

44 14/1/2021 STAV