Page 44 - STAV broj 306
P. 44

DRUŠTVO



          Piše: Zajim KRUŠKO                Deset godina od smrti hadži hafiza

                                            Halida ef. Hadžimulića (2011–2021)

                išem ovaj tekst smatrajući se od-
                govornim za kolektivno pam-  BLAGO SE TOM
                ćenje i sjećanje, da ne prođe u
         Ptišini ova godišnjica smrti na-
          šeg dragog Hadži Hafiza, posljednjeg od
          stare uleme, imama i hatiba Careve dža-  PARČETU ZEMLJE
          mije i sarajevskog mesnevihana. Iako ga
          nikad lično nisam upoznao, zavolio sam
          ga na osnovu predaja o njemu koje su u
          Dječački iskreno, vjerovao sam u sve što  KOJE JE PRIMILO
          mojoj mašti formirale idealnu osobu, jed-
          nog vjernika muslimana, alima i učitelja.
          se o njemu govorilo, a to sve bilo je samo
          takoreći, na daljinu, kao i mnogi drugi,  NJEGOVO TIJELO
          dobro, bez ijedne mrlje koja bi taj moj iz-
          maštani ideal zasjenila. Zavolio sam ga,
          a mojoj duši, koja se tek počela buditi,
          bio je nada da dobrih još ima među nama.
          Pa i te predaje o evlijama, o dobrim, koji   U SVOJU UTROBU
          su hodali ovim gradom, nosile su me do
          Curka, na Hadži Hafizov čardak i njemu
          u zagrljaj...
            Sjećam se da smo kao srednjoškolci,  Hafiz Hadžimulić zadužio je ovaj grad i njegove stanovnike,
          vraćajući se iz naše tekije na Mejtašu, dok   da ga spominju u dovi, uče mu Fatihu i povremeno zijarete
          je još Hadži Hafiz bio živ, mi, omladina,
          znali smo se šaliti, pričati opušteno i slo-  njegovo skromno turbe otvorenog tipa, ukrašeno bejtovima
          bodno, sve dok ne bismo došli do ulice
          Curak, gdje je stanovao Hadži Hafiz. Tada  Mesnevije, pored Bakr-babine džamije na Atmejdanu. Većina
          bismo utišali svoje glasove, usporili korak
          da se ni bahat obuće ne čuje, zatim bismo   stanovnika Sarajeva, ali i iz ostalih dijelova BiH, poznavala
          diskretno pogledali prema njegovoj kući   ga je kao dugogodišnjeg imama Careve džamije u Sarajevu,
          i bez izgovorenih riječi pomislili: “Ov-
          dje živi Hadži Hafiz”, duboko poštujući  a manji broj osoba, ljubitelji duhovnosti, tesavvufa, poznavao
          njegovu ličnost. Tek kad bismo se odma-
          kli desetak metara, opet bismo nastavili  ga je kao mesnevihana – prevodioca i tumača Mesnevije od
          slobodnije pričati. Takav je ugled imao   hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija.
          Hadži Hafiz u gradu, tako su ga poštovali
          oni koji ga nikada nisu upoznali, a hvala
          i našem učitelju koji nas je tako odgojio.
            Pandemija virusa korona onemogućila   imenom, čime sjećanje na ovog velikog   nisu ni prezali od toga da se njemu po-
          je da se desetogodišnjica ovog velikog čo-  čovjeka postalo vidljivo.   kore jer je čast biti poslušan onima koji
          vjeka obilježi prigodnim programom, ali   Kako sam već spomenuo, nije mi pri-  su Bogu bliski.
          evo, neka i ovo bude skroman doprinos   pala čast da ga upoznam, ali sam upoznao   Hafiza Hadžimulića svojatali su na-
          afirmaciji njegovog života i djela.  njegove najbliže učenike i uvjerio se u   kon smrti mnogi, ali istina je da je on, kao
            Hafiz Hadžimulić zadužio je ovaj grad   njihovo obrazovanje, prelijepe moralne   i svi drugi veliki ljudi, bio i jest svačiji.
          i njegove stanovnike, da ga spominju u   osobine koje su mogli steći samo dru-  Ima pozvanijih koji bi mogli nešto bolje
          dovi, uče mu Fatihu i povremeno zija-  ženjem s onim koji je znao čistu dušu   napisati o Hadži Hafizu, ali on je i moj
          rete njegovo skromno turbe otvorenog   još više oplemeniti, a i onu nepokornu   haman koliko i njihov, i svakog onoga
          tipa, ukrašeno bejtovima Mesnevije, po-  ukrotiti i smiriti. Zaista, sebebom hafiza   koji ga uzima za svog uzora u određenom
          red Bakr-babine džamije na Atmejdanu.   Hadžimulića mnogi su ostavili griješenje i   segmentu života ili ponašanja, naravno,
          Većina stanovnika Sarajeva, ali i iz ostalih   vratili se Gospodaru, iskreno Mu robuju-  uz uvjet da ispravno tumači spomenuto,
          dijelova BiH, poznavala ga je kao dugogo-  ći. Jedan čovjek, prije nego je došao tobe,   a nikako pogrešno. Za vrijeme njegovog
          dišnjeg imama Careve džamije u Sarajevu,   ovako je opisao hafiza Hadžimulića: “To   života jedni su govorili: “On je sufija”, a
          a manji broj osoba, ljubitelji duhovnosti,   je bio krotitelj sarajevskih lavova. Ljudi   drugi: “On je hodža” – istina je da je on
          tesavvufa, poznavao ga je kao mesneviha-  kojima niko nije smio prići od straha je-  bio iznad i jednih i drugih jer svi veliki
          na – prevodioca i tumača Mesnevije od   dino su pred njim stajali skrušeno i lju-  ljudi poput njega ne mogu se ukalupiti
          hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija.   bili mu ruku.” I takvi su u hafizu Hadži-  i svrstati u jednu kategoriju osoba, oni
          Za svaku je pohvalu rukovodstvo Opći-  muliću vidjeli insani kjamila (pravog ili   svojom duhovnom veličinom i intelek-
          ne Stari Grad što je šetalište od Careve do   potpunog čovjeka), kakvim su zamišljali   tualnim kapacitetom nadilaze sve te fik-
          Bakr-babine džamije nazvalo njegovim   pravog vjernika, efendiju, sufiju, pa zato   tivne podjele.



         44  14/1/2021 STAV
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49