Page 57 - STAV broj 306

je Etko kazao da mi je ruka krvava. Na-
knadno sam saznao da je Hasan podle-
gao. Bila mu je probijena plućna mara-
mica jer je bio pogođen kroz grudni koš.
Po pričanju prisutnih suboraca, njega je
prvog pogodilo. Pošto je on prvi izišao iz
šume na sami vrh, na čistinu, pogodio ga
je snajperski metak. U neposrednoj bli-
zini zaostao je jedan neprijateljski snaj-
perista koji je pogodio dosta naših bora-
ca. Nedugo poslije toga, vjerovatno kad
je vidio da su naši formirali liniju, taj se
snajperista povukao, ali je iza njega, na
obližnjem lokalitetu kod jednog keste-
na, odakle je pucao, ostalo dosta čahura.
Izgleda da je baš bio neki specijalac dosta
precizan u gađanju. Ko god je izvirio, on
ga je pogodio. Tu su još poginuli Haško
Ekić, pa onda Hazim Suljić, a još je ne- Hasan stoji prvi slijeva, a Husein sjedi u istom redu drugi sdesna
koliko boraca ranjeno.”
“KAD GOD NEŠTO NOVO SAZNAM O
OCU, SRCE MI SE ISPUNI RADOŠĆU”
Sin Edvin imao je samo osam go-
dina kad mu je poginuo otac Husein.
On se prisjeća tek nekih detalja u vezi s
ocem, ali dosta toga je saznao od njego-
vih prijatelja i poznanika. “Babo je pri-
je rata oko 12 godina radio u Sloveniji.
Kad je počeo rat u Hrvatskoj 1991. go-
dine, došao je kući i nije se više vraćao.
Bio je društvena osoba i veliki radiša.
Volio je pričati viceve i pisati pjesme.
Kad bi došao iz Slovenije, znao nas je
sve probuditi. Uzme sestru, koja je bila
najmlađa, i stavi je u krilo, a nas četve-
ricu postroji ispred. Onda je pita koji je
od nas bio zločest prema njoj. Ako bi se
ona potužila na nekoga, taj bi ranije išao
na spavanje. Jedne zime došao je pred
jutro, izvadio nas iz kreveta i onako u
gaćama bacao u snijeg. Uživao je u tim
nesvakidašnjim scenama, a i nama je to
uvijek bilo zanimljivo. Za Bajram bi re-
dovno ispucao dva-tri okvira metaka, a
nama dječacima dao bi da i mi ispalimo S komandantom Izetom Nanićem u augustu 1992. godine
po dva-tri metka. Mi, ko djeca, raspada-
li bi se od dragosti. Znao nam je s linije one slatke kruške.’ Svi stariji koje sam sjećam Hasanove dženaze i majčinog tuž-
donijeti ‘Topsa’. Kaže: ‘Evo, danas sam pitao za njega rekli su mi da je bio dobar nog, ali dostojanstvenog držanja. Dok je
dobio pa donio svojoj djeci.’ Sestra Irma čovjek i da je volio djecu. I danas, kad shrvana od boli, ali bez suza i kuknjave,
često voli prepričati kako je babo, kad bi god nešto novo saznam o ocu, srce mi se tog dana na ahiret ispraćala svoje najmla-
dolazio s posla, volio donositi igračke i ispuni radošću”, kazuje Edvin. đe dijete, sina Hasana, drugi joj je sin bio
slatkiše i kazati nam: ‘Hajte, vidite šta Sestra Emina jedna je od šest sestara proglašen nestalim, a već se šaputalo da
ima u torbi’, nakon čega bi nastupila opća Hasana i Huseina i jedno od desetero dje- je i on poginuo. Tad je neko od prisutnih
radost u kući. Mami nije bilo drago kad ce roditelja Sulje i Rahmane. Osim nje i poluglasno izustio: ‘Jadna Suljinica.’ Kad
je odlučio ići na Kedića Glavicu, strepila poginule braće, Eminini roditelji imali je to ona čula, onako već pogrbljena od
je da će mu nešto biti. Govorila mu je da su još i Đulu, Fikretu, Muhibu, Hašidu, starosti, okrenula se i rekla: ‘Nisam ja
ne mora baš on ići, da ostane u koman- Dervišu, Fikreta i Salku. jadna. Poginuli su braneći sve nas, a ne
di, gdje je boravio po prelasku u Vojnu “Možda su za nekoga samo broj, ali za u krađi na tuđem hambaru.’ To mi se to-
policiju. On joj je odgovorio, misleći na mene su ponos i legende. Nisu bili zlatni liko dojmilo da se i danas, toliko godina
svoje saborce koji su trebali ići u akciju: ljiljani, ali za nas u porodici bili su dija- poslije, uvijek rasplačem na te riječi. Ta-
‘Sve su to moji dječaci. Kako da oni idu manti. Obojica poginuše u jednom danu. kva majka rodila je Hasana i Huseina i
a ja da ne idem?! Nema govora.’ Još joj Bilo je to previše za sve nas, a posebno za doslovno ih zemlji Bosni podarila. Da im
je rekao: ‘Ženo, ako ja poginem, bit ću našu majku Rahmanu, ponositu ženu, Allah da stepen šehida i spoji ih sa svoji-
šehid, ako Bog da, i u Džennetu ću jesti kakva se samo u Krajini rađa. I danas se ma u Džennetu!” n

STAV 14/1/2021 57