Page 62 - STAV broj 306

DRUŠTVO

u srednjovjekovnoj Bosni ističe da su veliki je testament kojim je svojim najbližima –
utjecaj na društvene odnose u srednjovje- vojvodi Stjepanu, njegovoj supruzi Jeleni,
kovnoj Bosni imali pripadnici Crkve bo- njegovim sinovima Vladislavu i Vlatku,
sanske, što je uzrokovalo da se u bosanskoj kćeri Katarini i sestri Despini podijelila
državi sačuvalo prastaro shvatanje braka skupocjenu odjeću, nakit i posuđe. Dio
kao društvene institucije, i to braka koji novca ostavila je da se podijeli kao milo-
nije posvećen vjerom, pa nije bio pod okri- stinja za njenu dušu i za obnovu Crkve sv.
ljem Katoličke crkve. Na osnovu takvog Georgija u Gorici, a dio novca ostavljen
shvatanja, žena nije sklapala brak prema je za djevojke koje se zateknu na njenoj
crkvenoj doktrini, nego uz uvjet da bude samrti, kako bi se mogle udati.
vjerna i dobra svom mužu.
Bitne podatke o braku u srednjovje- PUNOLJETSTVO S 14 GODINA
kovnoj Bosni sadrži Dubia fra Bartola iz “Život žena bio je određen staleškom
Alverina. Vikar bosanskih franjevaca fra pripadnošću i ulogom u porodici. Dok
Bartol žalio se rimskoj kuriji da “dobri se o pojedinim znamenitim ženama u
Bošnjani” svoje žene uzimaju uz uvjet “si srednjovjekovnoj Bosni ponešto zna,
eris mihi bona”, dakle, ako su im dobre, nažalost, vrlo malo se zna kako je živjela
te zbog tako labave bračne veze rijetko obična žena. Položaj žene nalazio se
koji zadržava prvu ženu. Ovaj običaj to- ispod nivoa cijelog bosanskog društva,
liko se bio ukorijenio da su i malobrojni što znači da je socijalni položaj žene bio
konvertiti odbijali odreći se navedenog daleko od zadovoljavajućeg. Žena je mogla
uvjeta. Navedene podatke potvrđuju či- posjedovati pokretnu imovinu, dok su
njenice sadržane u pismu pape Eugena IV rijetki slučajevi iz kojih se može razabrati
iz 1445. godine upućenog bosanskom kra- da je mogla biti u posjedu nepokretne
lju Tomašu. Papa Eugen IV u tom pismu imovine. Žene nisu dobivale u nasljedstvo
ženu domaće vjere, navalit će na Bosnu i iznosi da je brak u bosanskoj državi običaj muževljevu imovinu, nego su imale samo
ognjem i mačem će je svu uništiti. Da bi zemlje Bosne (“iuxta morem patriae”), te pravo doživotnog korištenja prihoda s
spasio zemlju, morao je učiniti što se od je toliko ukorijenjen “da ga se nisu htjeli njegovih posjeda. U Povelji hercega Stje-
njega tražilo. Vojača se vratila na selo (s odreći ni oni koji su se djelovanjem fra- pana 19. jula 1453. navodi se mogućnost
djecom), a Tomaš se ponovo oženio. Bila njevaca vratili katoličkoj crkvi i sklapali da, ako ga žena Jelena nadživi, dobije dio
je to Katarina, kćerka hercega Stjepana brak prema njenim propisima”. muževog imetka na doživotno korištenje.
Kosače, gospodara Huma, današnje Her- Određeni detalji o braku “dobrih Boš- Nakon njene smrti, tu bi imovinu popola
cegovine. Ovi događaji su imali veliki njana” nalaze se u testamentu bosanskog podijelili sinovi Vlatko i Vladislav. Prema
odjek u Bosni. Narod je osudio postupak velikaša Pribisava Vukotića, koji je bio ko- običaju koji je vladao u srednjovjekovnoj
kralja, tim više što je dozvolio križarima i mornik hercega Stjepana Vukčića Kosače. Bosni, supruga je imala pravo naslijediti
inkviziciji da isljeđuju i proganjaju narod U testamentu “počtenog” viteza Pribisava muža ako ne bi imao muških potomaka.
tjerajući ga da se odrekne domaće vjere. Vukotića, pisanom 1475. godine u Padovi, Ako je neko imao samo žensku djecu, u tom
Nakon njegove smrti, naslijedio ga je sin navodi se da u srednjovjekovnom bosan- bi slučaju sav imetak naslijedile njegove
Stjepan, nazvan po njemu Tomašević. Kra- skom društvu nije običaj da se žene uzima- kćeri. Tako Vukčin Ostojić testamentom
ljica Katarina se po smrti muža povukla s ju uz miraz, već da se “uzima zbog ljubavi, ostavlja svu svoju pokretnu i nepokret-
Bobovca u Kozograd iznad Fojnice jer joj dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda”. nu imovinu svojoj kćerki Vladuši i dru-
kralj Tomašević nije bio naklonjen zato što Položaj žene u srednjovjekovnom goj kćerki ili sinu koga je očekivao da će
je na dvoru zauzela mjesto njegove maj- bosanskom društvu, navodi Spahić, ve- se roditi. Također, ženi je nakon muževe
ke. Romantična ljubav princa i čobanice oma je teško odrediti jer nema dovoljno smrti pripao dio imetka koji je ona uživa-
i događaji koji su potom uslijedili bili su historijskih izvora u kojima se spominju. la za svog života, a nakon njene smrti, taj
takvog zanimljivog sadržaja da je to kra- Premda se rijetko spominju u historij- dio pripao bi djeci. Također, interesantan
jem 19. stoljeća inspiriralo jednu ženu, skim dokumentima, to naravno ne znači je testament Pribisava Vukotića, koji je
porijeklom Čehinju, da o tome napiše da nisu imale zapaženu ulogu u društvu. bio u službi hercega Stjepana i kod nje-
roman pod nazivom Vojača, štampan u Zapaženu ulogu u društvu svakako su ga obavljao razne dužnosti. Testamentom
Sarajevu 1899. Riječ je o sestri znameni- imale žene iz kraljevske porodice i vrha je sav imetak podijelio supruzi Doroteji,
tog bosanskog arheologa Ćire Truhelke, bosanskog društva. sinovima Rafaelu, Petru, Đorđu, te kće-
koji je čitav život posvetio proučavanju U poveljama bosanskih vladara i vla- rima Katarini, Ani, Barbari. Iz toga se
srednjovjekovne bosanske prošlosti i koji stele spominju se i žene. Uglavnom je ri- vidi koliko je volio svoju obitelj i kako
ju je snabdijevao historijskim podacima ječ o nasljedstvu, odnosno o testamenti- se brinuo za njihovu egzistenciju. Ujed-
o tim događajima za njen roman”, napi- ma njihovih očeva ili muževa. Tako se u no je kćerima zaprijetio da će biti lišene
sao je prof. dr. Imamović. jednoj povelji spominje Katarina, unuka nasljedstva ako se neka od njih uda bez
Vanredni profesor na Odsjeku za histo- hercega Hrvoja, da je dobila od djeda u majčinog odobrenja. Ovo nam pokazuje
riju Filozofskog fakulteta u Tuzli Midhat nasljedstvo kuću i neko zemljište. Jele- kakav je bio odnos između roditelja i dje-
Spahić u radu Brak, žena i porodični odnosi na, supruga Sandalja Hranića, sastavila ce, odnosno da su djeca bila pod velikim
utjecajem roditelja, koji su im čak birali
i bračnog druga”, piše Spahić.
Srednjovjekovni Bošnjani vrlo su jednostavno stupali u Na natpisima na stećcima spominju
brak pod uvjetom “da bude vjerna i dobra”, ali su isto se i žene. Na stećku iz Kopošića spomi-
nje se “gospoja Vukava”, koja je podigla
tako veoma lahko napuštali bračnu zajednicu. “bilig” svom mužu knezu Batiću, kojeg je

62 14/1/2021 STAV