Page 58 - STAV broj 306

DRUŠTVO

Šejh Ezher Bojić (1937–2021)

CIO ŽIVOT PROŽIVIO JE

MOLEĆI ZA DRUGE, A ZA

SEBE JE PRIŽELJKIVAO

SAMO SUSRET S NJIM

Govoreći o snazi zikira, šejh Ezher je tokom jednog od susreta

ispričao kako je u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu
njegovo jedino oružje bila dova i zikir. Bio je već tada isuviše
star za oružanu borbu. Stoga je svakog petka sa svojim
Piše: Hamza RIDŽAL
dervišima u turbetu šejha Abdulvehaba Ilhamije učio poseban
zikir Jetmiš bin tevhid, u kojem se riječi La ilahe illallah

izgovaraju 70.000 puta. Te je ibadete, kako je kazao, nijetio
na Armiju Republike Bosne i Hercegovine i naš opstanak.

U
utorak, 5. januara, u Travniku
je klanjana dženaza nakšiben-
dijskom šejhu Ezheru Bojiću,
svjetioniku sufijske duhovnosti
koji je desetljećima usmjeravao Putnike
ka obzorima Božije Jedinosti. Cijelim
svojim bićem bio je prožet onim pleme-
nitim osobinama kojima je pozivao Mu-
hammed, a. s., u svom misijskom zadat-
ku usavršavanja morala. Cio život, kako
svjedoče oni što su ga bolje poznavali,
šejh Ezher proživio je u bogobojazno-
sti i pokornosti Bogu, što je neporecivo
svjedočila i njegova čehra – taj metajezik
u kojem se zrcale naša djela i riječi, sta-
nja i nadanja.
Šejha Ezhera upoznao sam prije dvije
godine. I prije nego sam stigao nazvati
selam, imao sam osjećaj da njegov bistri
pogled prodire kroz moje krhko biće i s
njega sapire nečistoće što se, poput pra-
šine, skupljaše tokom godina zaborava.
Bez ijedne izgovorene riječi, u iskonskim
slojevima bića znao sam, onako kako zna-
mo da je more – more, da sam počastvo-
van susretom s jednim od onih Božijih
robova o kakvim uglavnom čitamo u ći-
tabima, pitajući se ima li takvih danas...

58 14/1/2021 STAV