Page 59 - STAV broj 306
P. 59

Ima, i danas, i u svakom vremenu – kao da
          je poručivao njegov blagi osmijeh. Takvi
          su skoro uvijek negdje na margini, milo-
          šću sklonuti od dunjalučkog spektakla.
            Pa, evo, meni je nezasluženo ukaza-
          na čast da sretnem jednog takvog! Četiri
          sahata druženja prošla su u jednom trenu.
          Žeđ za vodom s izvora, za živim govorom
          živog, ne bi utoljena. Šejhul-ekber Ibn
          Arebi objašnjava da naš odnos prema na-
          činima usvajanja znanja o pravoj prirodi
          stvari treba biti poput odnosa prema ab-
          destu i tejemumu. Samo onda kada nema
          vode dozvoljeno je uzeti tejemum, potrati
          suhom zemljom lice i ruke i tako izvršiti
          simbolično ritualno pranje. Isto je tako
          i sa znanjem. Budući da je voda simbol
          znanja, samo onda kad nema živog insana
          može se posegnuti za knjigom – zemlja-
          nim prahom koji je dozvoljeno koristiti
          tek ako nema žive vode. Pa kako da je-
          dan knjiški moljac utoli žeđ za živom vo-
          dom spoznaje kad je naviknut da umjesto
          abdesta svakodnevno uzima tejemum?
            Šejh Ezer govorio je o ljubavi prema
          domovini i hizmetu prema drugim lju-
          dima. Samo jednu rečenicu sam upamtio
          tako dobro da je mogu citirati (ostalo smi-
          jem samo prepričati): “Kad vidim našu
          omladinu kako odlazi na Zapad, naum-
          pada mi ajet: ‘A Džehennem pita: Ima li
          ih još?’” U elaboraciji ove rečenice šejh
          Ezher je potcrtao da u Bosni možemo naći
          sve što nam treba, i za dunjaluk, i za ahi-
          ret. Prisjetio se svog djetinjstva i dana u
          kojima, kako je govorio, ako imaš ručak,
          ne znaš hoćeš li imati večeru; i ako ve-
          čeraš, ne znaš hoćeš li doručkovati. Tako
          je težak život bio, govorio je, a ljudi su
          opet bili zahvalni i zadovoljni. Nikad se                               “Šejha Ezhera sam upoznao negdje
          u Bosni nije ovako lijepo živjelo – kazi-  Šejh Ezher govorio je o   1982/83. godine. Kad god bih došao kod
          vao je šejh – a svijet opet traži hljeba nad   ljubavi prema domovini   šejha Čolića, viđao sam kod njega Ezhe-
          pogačom. Hoće li tamo, na Zapadu, naći                               ra. Tada sam o njemu znao samo da je iz
          Gospodara? Je li zbog toga tamo idu? A  i hizmetu prema drugim       Travnika i da još nije oženjen – a imao je
          šta je vrijedno putovanja ako ne to? Ili   ljudima. Samo jednu       pedesetak godina tada. I baš je šejh Čolić
          idu samo za dunjalukom, a dunjaluk im                                posredovao da se on oženi Asima-hanu-
          podaren i ovdje? Slušajući ova pitanja,   rečenicu sam upamtio       mom, kćerkom jednog Sadika, dugogodiš-
          sjetih se stihova Mahmuda Derviša: “Ov-                              njeg sekretara Odbora Islamske zajednice
          dje je naša prošlost i sadašnjost / Ovdje  tako dobro da je mogu     u Jajcu. I ona je već bila u godinama, nije
          je naš i dunjaluk i ahiret.”      citirati (ostalo smijem samo       se udavala, pa je njih spojio dobri šejh Čo-

          NAJČVRŠĆI MURID ŠEJHA ČOLIĆA      prepričati): “Kad vidim            lić”, kazuje nakšibendijski šejh Ibrahim
                                                                               ef. Babić iz Zenice, ističući posebnu vezu
            Šejh Ezher rijetko je govorio o sebi                               koju je šejh Ezher imao sa šejhom Čolićem.
          pa o njegovom putu malo znaju i oni   našu omladinu kako odlazi      “Ezher je totalno okabulio šejha Čolića
          koji su godine proveli uz njega. Rođen   na Zapad, naumpada mi       i bio mu je jedan od najčvršćih murida.
          je u Travniku 1937. godine, a radni vijek                            Mislim da je tome doprinijelo i to što je
          proveo je radeći kao modelar u travnič-  ajet:  ‘A Džehennem pita:   Ezher pristupio šejhu kad je već sazrio,
          kom “Borcu”, za šta se školovao u Mari-  Ima li ih još?’” U elaboraciji   pa u njemu nije bilo divljih snaga da ga
          boru. Od rane mladosti je zavolio Kur’an                             odvlače od šejha. Bio je hizmećar i time
          i namaz, te se među svojim vršnjacima   ove rečenice šejh Ezher je   se ponosio. Nije imao ambicija dunja-
          isticao posebnom pobožnošću. Upravo                                  lučkih. Bio je potpuno posvećen ahiretu
          ga je ta pobožnost odvela do čuvenog  potcrtao da u Bosni možemo     i ibadetu”, poručuje Ibrahim.
          kolosa, šejha Mustafe ef. Čolića, jednog   naći sve što nam treba, i za   Kao osobinu koja je posebno krasi-
          od najplodnijih tarikatskih autora kojeg                             la šejha Ezhera, šejh Ibrahim ističe hiz-
          je Bosna iznjedrila.              dunjaluk, i za ahiret.             met drugim ljudima. “On je bio rame


                                                                                                    STAV 14/1/2021 59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64