Page 47 - STAV broj 402

dolasku s dženaze u njegov stan, gdje je živio Uopće nisam mislio šta će biti sa mnom, ali
sa suprugom i dvije kćerke, upali su sada već me razdirala briga šta mi je sa suprugom i
osuđeni ratni zločinac Goran Jelisić i njego- kćerkama. Izdržao sam zahvaljujući čvrstoj
va bratija. Osman-efendija se živo sjeća i tih vjeri u Allahovu pomoć. Prvih dvadesetak
momenata: “Prevrću, bacaju po kući. Uze- dana bilo je neizdrživo. Svakodnevno sam bio
še i moj i džamijski novac koji su pronašli, premlaćivan i mučen, a onda su me odjed-
oduzeše mi auto i povedoše u Luku. Tek kad nom prestali udarati. Ni danas ne znam za-
sam doveden u Luku, bio sam svjestan da što. Sjećam se Tuzlaka Nedima Mustačevi-
je to, ustvari, logor. Već je tamo bilo dosta ća, imao je nekih 19 godina, bio je ranjen na
Bošnjaka. Neke poznajem, neke ne. Uslije- Majevici kada su ga zarobili i doveli u logor.
dila su ispitivanja, iscrpljivanje pitanjima Njega su prebijali svaki dan. Niko ni danas
koja nemaju nikakve veze sa životom. A ne može razumjeti da živ čovjek može izdr- Osman ef. Kavazović je poslat u selo Srnice
onda, sutradan, na moje iznenađenje, kažu žati takve muke kakve je izdržao Mustačević. kako bi prisustvovao sastanku koji su s lo-
mi: ‘Hodža, ideš nazad u Brezovo Polje.’” Sjećam se i Ruvejd-efendije Jahića iz Divi- kalnim srpskim stanovništvom organizirali
Vratio se među svoje džematlije u koje ča kod Zvornika i mnogih drugih logoraša, MKCK i UNPROFOR. Za vrijeme sastanka
su ubistva poznatijih i viđenijih Bošnjaka koje i danas sretnem u Tuzli, ali i drugim jedan Srbin stalno je tražio riječ, a kada je na-
u Brčkom, te pokolji u Bijeljini, Podrinju, gradovima BiH.” pokon dobio, skoro plačnim glasom ispričao
unijeli dodatni strah. Slabe su šanse bile da je da mu se noć ranije porodila supruga, a da
se pobjegne iz Brezovog Polja. Oko njega je RAZMIJENJEN U SELU ULOVIĆ KOD on nema šta da joj da za večeru. O tom emo-
bilo 17 srpskih sela, a na istočnoj strani ri- DONJEG RAHIĆA tivnom trenutku Kavazović je kazao: “Bilo
jeka Sava. S još 60 logoraša iz logora Batković Osman mi je teško slušati tog čovjeka. Odmah na-
“A onda je došao taj zloglasni 17. juni ef. Kavazović razmijenjen je 13. oktobra 1992. kon sastanka popričao sam s njim, a potom
1992. godine. Četnici su, poput razjarenih godine. Razmjena se desila u selu Ulović kod otišao njegovoj kući. Vidio sam da je sve što
zvijeri, upali u selo i, zajedno sa mnom, u lo- Donjeg Rahića. Sjeća se da je, netom kad je je rekao istina. Ja za džep da darujem dijete,
gor Luka – Brčko odveli oko 400 muškaraca. oslobođen, krenuo pješke prema centru Ra- imam samo sto maraka u komadu, poslao mi
Moju suprugu i dvije kćerke i ostale žene i hića i prva osoba koju je sreo bila je njegova rođak iz Njemačke nekoliko dana ranije. Uz-
djecu iz sela odveli su u logor u Lončarima. nekadašnja učenica u mektebu. S bolom u mem onih sto maraka i dadnem djetetu ‘na
Među zarobljenicima vidim moje učenike iz duši ispričat će: “Možda je imala 16-17 go- čelo’, a u sebi učim dovu: ‘Bože, daj da ovo
mekteba, iz očiju im izvire pitanje zašto ih dina, ne znam. Prepoznala me i počela trčati dijete bude dobar čovjek, da ne bude kao
vode, šta će biti s njima. To su trenuci koji prema meni. Suze su joj tekle niz lice. Prilazi moji zlostavljači.’ Rekao sam ovom Srbinu
se ne zaboravljaju. Torture, ispitivanja, pre- mi i jecajući govori: ‘Efendija, ja sam silova- da sam imam, da sam bio u logoru. On me
mlaćivanja, ubistva – bili su logorska sva- na!’ Stao sam kao ukopan, ne znam šta da joj gleda i samo šuti. Odatle odem u Gradačac
kodnevica. Desetak dana nakon pritvaranja kažem, a ona samo plače. Plačem i ja. Samo i pravo rahmetli dr. Seji Jamakosmanoviću
nepoznati ljudi došli su po mene vozilom i koju godinu starija je od moje kćerke. Riječi na vrata, ispričam mu šta sam vidio i poseb-
odveli me do lokalne pravoslavne crkve. Ne mi stale u grlu, ne znam šta da joj kažem, ne no da žena koja se porodila ne može da doji
znam zbog čega me vode. Kad sam došao znam kako to dijete da pogledam. U tom mo- dijete. Pitam ga zna li on ove u logistici da
pred crkvu, tamo me sačekao brčanski pop mentu nisam znao kud da krenem, ne znam svojim autoritetom pomogne da ovom Sr-
Slavko. Pozdravi se sa mnom. Poče razgovor gdje su mi djeca i supruga. Sa mnom je bio i binu u Srnici odnesemo malo hrane. Sejin
i odmah mi, kao, eto, kolegi iz druge vjere, moj logorski sapatnik Dražen Azapović, Hr- autoritet bio je veliki. U logistici su mi natr-
kaže da će on lično tražiti da me puste iz lo- vat, prvi mi komšija iz Brezovog Polja. A onda, pali pun auto hrane, kako za odrasle, tako i
gora. Slušam ga, a istovremeno pored mene pade mi na um naš dobri hafiz Šemsudin ef. za bebu. Kad sam u neka doba noći zakucao
prolaze četnici krvavih ruku. Ma i danas Kavazović, koji je živio u Maoči. Krenusmo ovom Srbinu na vrata, on stao kao ukopan,
bih, čini mi se, mogao prepoznati njihova njemu. Dvije noći smo i Dražen i ja prespa- ne može da vjeruje. Poslije je ova porodica
zločinačka lica. Zahvalim mu i kažem da vali u hafizovoj kući, a onda zajedno krenuli napustila Srnice, otišla je prema Modriči.”
je njegov prijedlog dobar, ali pod uslovom u Gradačac kod mojih. Ubrzo sam saznao da Svake godine kad dođe 13. oktobar Osman
da sa mnom budu puštene sve moje džema- su mi supruga i kćerke, nakon nekoliko dana kaže da ima potrebu da s prijateljima popri-
tlije kojih je u logoru već bilo više od 400. boravka u logoru Lončari, s ostalim zaroblje- ča o bilo čemu, samo da bi sjećanja na mu-
Decidno sam mu podvukao da izaći neću nicama razmijenjene na Capardama kod Zvor- čenja mnogih logoraša, njegovih prijatelja,
sve dok iz logora ne bude pušteno mojih nika i da se nalaze kod moje majke i braće u lakše podnio.
400 zarobljenih džematlija. Nikad se nisam Jelovče Selu kod Gradačca. Nikad neću zabo- Kao vjernik i kao čovjek koji je odu-
pokajao što sam odbio njegov prijedlog da raviti trenutak susreta s njima. Prijateljstva iz vijek pozivao na razum, poštenje, sabur,
me oslobode. Naprotiv, ponosan sam na tu logora često su vrlo čvrsta. Mnoge logoraše s Osman-efendija je mišljenja da ovozemaljske
svoju odlučnost. On mi, otprilike, odgovori kojima sam bio u logorima sretnem u Tuzli, kazne zločincima ne mogu biti mjera prav-
da to ne može, da je sada srpska vlast i dr- Brčkom, Brezovom Polju. Dražen Azapović de za zločin koji su počinili. Za samo jedan
žava. Više se i ne sjećam kako je dalje tekao je nakon dogovora Bobana i Karadžića od- dan patnje i muke koje je preživio logoraš
razgovor, znam da sam mu rekao da je ovo bio da bude razmijenjen riječima: ‘Hoću u Nedim Mustačević monstrumi pod čijom
država Bosna i Hercegovina. Tu se razgovor razmjenu, ali kad Osman-efendija bude iza- su kapom formirani logori trebaju robijati
i završio. Vratili su me u logor, kada su za- šao sa mnom. S Azapovićem, koji sada živi u dok su živi. I to ne bi bilo dovoljno za patnju
počele nove nesnosne torture i prebijanja”, Švedskoj, čujem se skoro svaki dan.” koju su nanijeli hiljadama nedužnih ljudi.
istakao je efendija Kavazović. Da boravak u logoru i svekolike torture Međutim, duboko vjeruje u Božiju pravdu,
Nakon 22 dana provedena u logoru Luka nad njim nisu u njemu pobudile mržnju i ali i ljudski razum da će ono što su i on i hi-
– Brčko prebačen je u još poznatiji kazamat želju za osvetom, svjedoči i događaj iz 1993. ljade drugih preživjeli u proteklom ratu biti
Batković. O boravku u ovom logoru kazao godine koji se desio u selu Srnice nadomak dovoljna opomena da više niko u ovoj zemlji
je: “Pomiren sam bio s tim da je to što mi se Gradačca. Sedam-osam mjeseci nakon što je ne posegne za ubijanjem i mučenjem nevi-
događa Božija volja i veliko ljudsko iskušenje. izašao iz logora, kao pripadnik Armije RBiH, nih ljudi. n

STAV 18/11/2022 47