Page 46 - STAV broj 273

Sakib-efendijom i našim rođakom Ome-
rom Latićem. Bili smo, naravno, u zano-
su. Babo i Omer su, nakon skupa, plakali
aminajući: Allah te čuo, Alija! Daj Bože,
Alija! Da, s babinom dozvolom (“Pošto je
to za naš islam i za našu Bosnu, eto, nek te
Džemal sluša, da vam je sa srećom, Alija”),
ja sam prihvatio da radim za SDA. Bio sam
jedan od njezinih osnivača i član prvog Iz-
vršnog odbora – na Alijino insistiranje. Šta
mi to znači? Ništa osim da sam bio tamo
gdje je bila moja vjerska obaveza da budem!

STAV: Kako je Alija Izetbegović razumije-
vao ulogu islama i islamskog (kulturnog,
ali i etičkog) naslijeđa u radu stranke?
LATIĆ: Kad je Alija izašao iz zatvora i
kad smo se, pijući salep u Slatkom ćošetu,
dogovorili da krenemo u realizaciju naših
zatvorskih vizija, odmah smo se razišli u
procjeni da li ćemo na izborima preći onaj
cenzus od 5 posto biračkog tijela. Alija je
smatrao da nećemo s obzirom na imidž koji
su o nama formirali titoistički mediji, a ja
da ćemo imati mnogo veći uspjeh, mada
ni ja nisam vjerovao da ćemo biti izborni
pobjednici. “Na temelju čega to procjenju-
ješ?”, upitao me on. “Pogledaj, šefe, koliko zanosa i gledajući Aliju poslije Dejtona, i na tlu BiH, nije ni čula u sudnici, nego je
nas ljudi poselami kad iziđemo iz džamije” ova desetljeća, i ovo današnje stanje, samo Udba na njoj insistirala u procesu izvan
(mi smo namjerno klanjali samo u Begovoj plakao..., potpuno nemoćan da naše politič- sudnice, u zaprepaštenoj javnosti)! U isto
džamiji, uinat Udbi, koja nas je pratila, ali ke kazaljke vratim za 180 stepeni unazad. to vrijeme evropski tradicionalni savezni-
i s ciljem da naš narod oslobađamo straha ci Srbije i novo srbijansko komunističko
od titoističkog širka)! Alija je šutio. I sad LATIĆ: Koja su bila vaša viđenja s obzi- rukovodstvo planirali su instaliranje Re-
se sjećam njegove rečenice: “Idemo u po- rom na multietničnost BiH, s obzirom na publike Srpske u našoj zemlji. Savezu ko-
litičku arenu da se borimo bar za slobod- neminovnost suživljenja triju naroda u munista BiH, koji je montirao naš proces,
nu izgradnju džamija u gradovima!” (U BiH? Govorimo, dakle, o tadašnjem op- i njegovim nasljednicima, prije svih SDP-u
novom dijelu Sarajevu bila je samo jedna ćem promišljanju pojmova državno i se- BiH, Bošnjaci – kao i svi bosanskoherce-
džamija, i to ona stara, u Hrasnom, zaklo- kularno, a s obzirom na to da se u dijelu govački patrioti, rodoljubi i domoljubi –
njena neboderima.) Mi smo, dakle, u ime javnosti ustalilo govoriti da je bilo inten- ne bi smjeli nikad oprostiti ne samo zato
islama formirali SDA, na tom motivu smo cija da se od Bosne i Hercegovine pravi što su montirali ovu tzv. kolektivnu krivi-
dobivali izbore sve do pred kraj Alijina ži- “muslimanska državica”, pejorativno na- cu o “islamskoj republici” nego i zato što
vota i, kada god su se Alija i SDA držali zivana i “findžan-država”. je nikada nisu poništili niti se nje odre-
islamskih principa u politici, imali smo LATIĆ: Kao što znate, komunisti-titoisti kli. Nažalost, kada smo u “Holiday Innu”
uspjeha, i obrnuto: kad god su ti principi su nas osudili pod optužbom da smo se or- imali prvu konferenciju za štampu, Alija
bili zanemareni, mi smo gubili. Ukratko, ganizirali da formiramo Islamsku Republi- i ja smo se ponovo razišli: na novinarsko
“predanosti – ime ti je islam”, “svu svoju ku BiH (premda se takva optužba, s tako pitanje da li ćemo se, ukoliko pobijedimo
ljubav poklonio sam islamu” (to su sve Ali- jasnom i preciznom formulacijom, koja je na izborima, revanširati titoistima za pro-
jine riječi), i ja bih, sjećajući se tih naših podrazumijevala “istrebljenje” nemuslimana ces i robije, Alija je rekao da nećemo, na
što sam ja reagirao rekavši da mi njih, ko-
ŽIGOSALI SU NAS PA NAM NE DAJU DA muniste-udbaše, Hamdiju Pozderca i oba
Dizdarevića, Nijaza i Raifa, Nijaza Dura-
DUŠOM DAHNEMO kovića, Edinu Rešidović, Rizaha Hadžića,
Nazifa Džubura, Munju Alibabića, kom-
Nakon što je rahmetli Alija Dubočanin, jedan od najvećih pjesnika na bosanskom jezi- pletnu postavu Oslobođenja..., nećemo slati
ku, moj učitelj u stihovanju, Allah mu Džennet dao, moju pjesmu Ja sin sam tvoj stavio na robije, nećemo ih mrcvariti kao oni nas,
u čitanku za šesti ili sedmi razred, jednog dana su moji blizanci potišteni došli iz škole ali hoćemo obnoviti taj proces i pokazati
pokazavši mi žig koji je njihova nastavnica morala utisnuti na Ja sin sam tvoj kao – za- bh. javnosti šta su radili od nas po ćelija-
branjeno štivo! Ta divna žena je, da dodam, rekla: “Djeco, ovo ja moram uraditi, naredio ma i zatvorima, kako su opasno obmanu-
OHR i Kanton, ovu pjesmu je napisao Ahmedov i Muhammedov babo i ja ću vama ipak li cijelu ondašnju jugoslavensku javnost
tu pjesmu predavati i vi je naučite!” Još je bila žigosana jedna priča iz Ibrišimovićeva Ka- izazvavši kod svih jugoslavenskih naroda,
hrimana i jedna naša narodna pjesma. Rahmetli Nedžad se na sve to nasmijao i rekao da posebno kod Srba, mržnju prema islamu i
će objaviti novo izdanje te svoje priče s tim žigom. Ne znam je li to ikad učinio. Bilo kako bosanskim muslimanima. Rahmetli Ruši-
mu drago, ta moja draga pjesma, tako nevina, čista, ljupka, nosi patinu sudbine naroda da Prgudu doslovno su toliko mrcvarili u
o kome, sirota, govori: žigosali su nas pa nam ne daju da dušom dahnemo! ćeliji da je on podlegao i nije presuđen. I
sada žalim zbog te Alijine pogreške.

46 28/5/2020 STAV