Page 37 - STAV broj 157
P. 37
bošnjak u new yorku
Jahanje uz zalazak sunca
Da je konj
biti lahko...
Piše: Ruku na srce, nije mi bilo baš prijatno na leđima konja, nekako
Nebojša je sve bilo pogrešno... Ali, dijete u meni, i dalje gladno Johna
ŠERIĆ ŠOBA Waynea i “kauboja i Indijanaca”, htjelo je puni doživljaj, nešto
iskonsko i pretenciozno, a onda i viteško i seljačko. Moj
Prije nekoliko godina sam u Wyo- domaćin me okuražio. I on je uzjahao konja, pa smo zajedno
mingu, na ranču kod Erica, prvi jahali satima kroz pejzaže od kojih je zastajao dah. U neka
put zajahao konja. Nešto sam već doba sam se opustio, sjedinio sam se s nesretnikom ispod
prije pisao o tom putovanju kroz mene koji je tromo zabacivao sve četiri noge
sjeverozapad Amerike i sigurno sam spo-
menuo i ovaj detalj. Konj je imao pedigre. Moj domaćin me okuražio. I on je uzja- u napadu ludila pobio svu svoju djecu pa
Bio je potomak konja kojeg je jahao ču- hao konja, pa smo zajedno jahali satima je kažnjen tako što je morao da za izvje-
veni indijanski poglavica Chief Joseph iz kroz pejzaže od kojih je zastajao dah. U snog Euristeja obavi dvanaest zadataka.
čuvenog plemena Nez Percé, koje se grče- neka doba sam se opustio, sjedinio sam Nakon što je po zadatku ubio nemejskog
vito opiralo guranju u rezervate, da bi na se s nesretnikom ispod mene koji je tro- lava, lernejsku hidru, uhvati kerinejsku
kraju, nakon dugotrajnog i nepravednog mo zabacivao sve četiri noge. Osjećao sam košutu i erimantskog vepra, naređeno mu
rata, pristali na to. Mir im nije donio ništa se kao Cortésov konkvistador zbog kojeg je da očisti štale kralja Augija. Štale dugo
bolje, gubili su sve više i više teritorije, su južnoamerički Indijanci vjerovali da nisu čišćene, a on je to sve morao uraditi
zgurani u rezervate i poniženi. Danas su su konj i jahač jedno biće. Kasnije su ko- za dan. Razbio je dva zida, a onda je (ko
vlasnici kazina i restorana uz autoputeve nji pobjegli jahačima i podivljali, naselili zna kako) preusmjerio dvije rijeke koje su
što prolaze kroz rezervate. U tim rezer- ostatak Amerike, gdje su ponovo ukroće- za nekoliko sati sve očistile. Kralj Augi
vatima i sad žive u nemilosti države koja ni od strane sjevernih plemena koja su, nije htio platiti dogovorenu desetinu sto-
im svako malo još nešto otme. jašući na njima, ispisala svoju historiju. ke (ne vjerujući da će ovaj to uraditi) pa
ga je Herkul lišio života.
Stalno se u mislima vraćam tom mo- Bosanskog brdskog konja nikada ni- U ta neka doba uslijedio je i film Alek-
mentu. Osjetio sam nešto što je čovje- sam vidio uživo, ali prvi put sam ga “sni- sandar Nevski od Sergeja Ejzenštajna (uz
čanstvu toliko dugo prirodno. Hiljada- mio” na fotografijama albuma Šta bi dao muziku Prokofijeva), u kojem je prikaza-
ma godina konji su tu s nama i današnja da si na mom mjestu Bijelog dugmeta. Na na ta čuvena bitka na ledu, koja se zaista
civilizacija ne bi se mogla zamisliti bez tim fotografijama bend pokušava stvori- dogodila 1242. godine. Konji su, naravno,
njih. Sve prolazi kroz glavu, od najrani- ti dojam kako je to svakodnevica, kako i tu bili u prvom planu prije nego što su
jih reljefa asirske umjetnosti pa do ču- “pastirski rok” ne može proći bez jahanja njemački teutonički vitezovi nagurani na
venog konja koji se za vrijeme rata ubio (jedini Bebek nije smio zajahati pa je tr- tanak led krenuli da jedan po jedan pro-
na Treskavici ne mogavši više da podne- čao pored ostalih na tim čuvenim Borika- padaju u duboko hladno jezero.
se svakodnevni teret vojne opreme (ne- ma). Nakon toga su uslijedile Berberove Eric me stalno zove, kaže da je sta-
sretnik se bacio u ambis – urbani mit). fotografije, konja je bilo napretek, a sta- ri indijanski konj i dalje živ i da pita
Ruku na srce, nije mi bilo baš prijatno ri je kupio njegovu tapiseriju s konjima za mene. Ne znam kako da odgovorim,
na leđima konja, nekako je sve bilo po- na njoj. Napamet mi tu pade i izgubljena jahanje mi baš ne ide, radije bih sve to
grešno... Ali, dijete u meni, i dalje gladno Leonardova slika Bitka kod Anghiarija, posmatrao iz daljine, uživao u zalasku
Johna Waynea i “kauboja i Indijanaca”, koja je ostala sačuvana samo na skicama sunca. Umjesto svega toga, zapade me
htjelo je puni doživljaj, nešto iskonsko i koje je napravio, iako se vjeruje da se sli- knjiga o Mongolima i njihovim konjima,
pretenciozno, a onda i viteško i seljačko. ka i dalje nalazi preslikana na zidovima načinu jahanja i životu provedenom na
palače Vecchio. konjima, na kojima su u Evropu dovu-
kli “crnu smrt”, kugu, koja je od 1346.
A nepravedno bi bilo da izostavim grč- do 1353. godine ubila između 75 i 200
ke mitove i legende koje su me fascinirale. miliona ljudi. n
Kao klinac sam bez daha čitao Herkulove
avanture. Nesretni Herkul jedne je prilike
STAV 8/3/2018 37
