Page 62 - STAV broj 157
P. 62
STAJALIŠTA prozorsko okno
Piše: Otkud zima u po zime
Safet POZDER
Danas
džemre u
glavu udara
“Kažem ti, hoće da izlude ionako isprepadani svijet. Gledaš li ti
ikada ove njihove prognoze? Malo-malo pa upalio se neki alarm,
te narandžasti, te crveni, te vaki, te naki. Kakav, bolan, crni alarm,
pustite ljude da malo dahnu dušom! Svemu se danas nalaze
nekakva opravdanja. U moj se vakat za teška i neotesana insana
govorilo ‘nehora’; danas su to nekakve meteoropate”
Ima jedan, plaho fine čehre. Gleda smatra vrijednim truda. Umjesto toga mi kraja izluditi jadnog insana. Čuj ‘niske
on samo svoja posla i od njega će te naišareti da sjednem i pridružim mu se. temperature’, eto, bit će da nikad prije
teško glava zaboljeti. Naruči kahvu nije bilo hladno. Ti se nikad nisi smrz’o,
ili čaj pa dugo lista novine ako su Tako je bilo i nekidan. Ušao sam i, je l’ de?”
slobodne. S vremena na vrijeme otpije uslijed vala toplote koji me je, onako
dva-tri piha i zabulji se kroz prozor kao promrzlog i isprezeblog, zapahnuo, stre- Nije on to čestitao ni izgovorio, a ja
da iščekuje najveće svjetsko čudo koje sao se kao mačka nakon što se kutariše sam već negdje iza svog sela, na nekoj od
će svakog momenta bahnuti. Ne govo- vode u koju iznenada upadne. brojnih strmih livada. Sankamo se. Za-
ri mnogo, a kad ga vidiš, rekao bi da i pravo, ne znam može li se to uopće tako
ne umije bogzna kako zgodno besjediti. “Kako ti izlaziš nakraj s ovim minu- nazvati jer su te sprave na kojima smo sje-
sima?”, upitah, siguran da slijedi vrlo dili i jurili strminama ličile na sve osim na
Ipak, nemojte ni najmanje sumnjati zanimljivo izlaganje. saonice. Današnji su skafanderi misaona
u njega. Istina, možda on i nije pročitao imenica za ono što smo mi tada imali, ali
toliko knjiga, ali kada ga uspijete “otvo- Najprije me je pogledao, i to tako u tome nije bio ključni problem. Muke su
riti”, onda vam nema druge nego pomno prodorno i pomalo iznenađeno da sam nastupale već nakon prve ili druge vožnje,
slušati i kimanjem potvrđivati, a ne bi se na trenutak zastidio svog pitanja. i to uglavnom na predjelu staze na kojoj
bilo loše, ako pri sebi imate kakav librić, Uslijedio je blag osmijeh. Neko vrijeme smo dograđivali tzv. skakaonice, nakon
ponešto i pribilježiti. On kad priča, ka- listao je novine i očima mi pokazao na kojih bismo redovno završavali do vrata
zuje iz životne knjige koja se ispisuje neke od stranica. u snijegu. Sankanje nije čestito ni počelo,
cijelih osam desenica, i nešto malo jače. a već smo bili mokri do gole kože. Ipak,
“Pogledaj ovo!”, rekao je, više kao nema predaje, jer, ako se tada predaš, onda
Meni nekako lahko polazi za rukom konstataciju negoli naredbu. Letimično je dan već izgubljen. Kući smo dolazili
da se ispričamo. sam pregledao naslove i brzo uočio da s mrakom, a prste na nogama i rukama
dominiraju fraze tipa “Sibirska zima”, osjećali bismo tek iza ponoći.
“Ima li šta pametno u novinama?”, “Nezapamćeni minusi”, “Rekordno ni-
započnem, onako, s vrata. ske temperature”... “Hajde, molim te, pa isprepadaše
hudi narod”, trznu me on i nastavi:
Nisam siguran da mi je ikada odgo- “Ljudi su vazda bili ovce, ali ovo
vorio na ovo pitanje. Vjerovatno to ne što se danas radi s jadnim svijetom van
je svake pameti. Vidiš li ti da je cilj do
62 8/3/2018 STAV
