Page 63 - STAV broj 157
P. 63
“Ja sam svaku promjenu vremena znao “Čim se kaže prognoza, sve ti je rečeno. To ti ga dođe nešto
i unaprijed predosjećao, i to po ovoj kao: moglo bi biti, a i ne mora. Imaju oni danas te aparate i
mojoj lijevoj nozi. Jednom me bukva svakojake instrumente, ali opet samo prognoziraju i nagađaju.
dobro prignječila pa je i noga u pitanju Oni fino kažu: ‘Umjereno do pretežno oblačno, s mjestimičnim
bila. Hvala milosnom Allahu, ostala je i intervalima sunčanog vremena i mogućnost povremene kiše’, pa
od tada mi ne treba nikakva prognoza. ti uzmi šta ti odgovara”
A vala, čim se kaže prognoza, sve ti je
rečeno. To ti ga dođe nešto kao moglo “E vala baš, dobro si to rekao. Otkud “Gadan vakat!”, javim se opet ja.
bi biti, a i ne mora. Imaju oni danas te zima upo zime!? Kažem ti, hoće da izlu- “Ma jok. Ne može vakat biti gadan.
aparate i svakojake instrumente, ali opet de ionako isprepadani svijet. Gledaš li ti Vakat je vakat. Insan je pokvaren. Nema
samo prognoziraju i nagađaju. Oni fino ikada ove njihove prognoze? Vidiš li šta hljeba bez motike. Danas bi svi nešto na-
kažu: ‘Umjereno do pretežno oblačno, su sve uveli? Malo-malo pa upalio se neki brzinu. Ne ide to tako. I onda se čudi-
s mjestimičnim intervalima sunčanog alarm, te narandžasti, te crveni, te vaki, mo što na svakom ćošku niču apoteke.
vremena i mogućnost povremene kiše’, te naki. Kakav, bolan, crni alarm, pusti- Zar nismo vazda govorili: ‘Bože zdrav-
pa ti uzmi šta ti odgovara. Ja se sjećam, te ljude da malo dahnu dušom! Svemu lja i sreće’? I, eto nam, na svakom ćoš-
stotinu puta sam konja osedlao pa u pla- se danas nalaze nekakva opravdanja. U ku samo apoteke i kladionice. I još ću ti
ninu, a snjegovi navaljali do pasa. Grabi moj vakat se za teška i neotesana insana nešto reći...”
ono kljuse, a sve mu se puši iz nozdr- govorilo ‘nehora’; danas su to nekakve Zapiljio sam se pomnije i osjetio da
va. Gore malo predahnemo, ja svučem meteoropate. Čovjeka koji se ni u šta nije je vrijeme za finiširanje.
jednu cigaru, natovarim drva pa strmu. mogao ubrojiti mi bismo zvali mrcinom, “Niko ti više ne prati džemreta, a ne-
Ili, šta sam samo puta pokisao do gole tersom ili nesojem. Danas su i takve in- kad su ona narodu, posebno na selu, bila
kože; uđem u kuću, časkom se presvu- tegrirali u društvo i dali im pitomiji na- sve i sve. Eto, znaš li ti kad udaraju?”
čem i hajmo dalje. Danas toga nema.” ziv – bohemi. I još ti takvi ispadnu kao “Sad nekad”, izvukoh se sjetivši se
neki umjetnici i velikani. Nije šala, bo- da sam nedavno tabirio Takvim.
“Danas se, izgleda, ljudi pitaju ot- hem čovjek! Kakav bohem, bolan ne bio, “Neko posebno džemre je gruhnulo,
kud zima upo zime, ili otkud ljeta u to je živo spadalo od čovjeka koje nigdje i to direktno u glavu, a od toga ti, prija-
julu. Kako god da je vrijeme, ne od- nije prispjelo u životu!” telju moj, nema lijeka.” n
govara, ali, hvala Allahu pa se On pita
i određuje!”, dodam i ja, tek toliko da
nešto kažem.
STAV 8/3/2018 63
