Page 41 - STAV broj 321

grafijske redakcije (bosančicu), prezenti- Istina je da Mak Dizdar nikada nije re- ju iskazuju nezrele, nehumanizirane, impe-
ra neporecivu višestoljetnu kontinuiranu kao da je hrvatski pisac Ne postoji doku- rijalizmom zasužnjene nacionalne misli. U
povijesnost u imenu (bosanski jezik), te ment ili istup znamenitog Stočanina kojim ovom slučaju, i svim sličnim slučajevima,
ga najposlije prostorno situira na povije- bi se moglo dokazati da se ikada samoime- bila bi posesivnost hrvatstva prema boš-
sne bosanske zemlje kao jedinstven jezik novao hrvatskim piscem. Ono što znamo njaštvu, a hrvatskom narodu, misli vodilji
“zapisan” u lapidarnoj i administrativnoj jeste da Mak Dizdar nikada nije reagirao toga naroda i hrvatskoj književnosti to nije
praksi od ranog srednjeg vijeka do zalaza na to što su ga Hrvati uvrstili u svoje iz- potrebno. Posesivnost je strana razvijenoj i
austrougarskog vladanja. bore i časopise. No, čak i da postoji takav humaniziranoj nacionalnoj misli. Drugim
zapis, po ne zna se koji put treba ponovi- riječima, ako je u međuvremenu otkako je
KRATKA POVIJEST BEŠČAŠĆA ti da bi njegovo onovremeno “hrvatstvo” Dizdar izrazio želju da bude u hrvatskoj
Vidmarovićevi i stavovi nacionalista bilo uvjetovano političkim okolnostima, a književnosti i službeno utemeljena bošnjač-
okupljenih oko susreta apsurdnog naziva u trenutku kada su Bošnjaci dobili priliku ka nacija što je imalo za posljedicu i uteme-
“Mak Dizdar hrvatski (i bosansko-herce- da se izjasne kao Muslimani Dizdar više ljenje bošnjačke književnosti i bosanskog
govački) književnik” nisu eksces. Oni su nije bio među živima. jezika, treba joj dopustiti da u svoj korpus
tek eksponent jednog načina mišljenja koje uključi i ono što se priklonilo, bilo srpskoj
je postalo skoro pa pravilom. Vidmarović ARALICIN ODGOVOR bilo hrvatskoj književnosti, kad se općenito
je samo ponovio ono što su prije njega Jedan od onih koji nisu upali u zamku mislilo da Bošnjaci ni svoju naciju ni svoju
kanonizirali ugledni hrvatski književni određivanja Maka kao hrvatskog pisca jeste književnost neće nikada imati.”
povjesničari i enciklopedisti. Sveučiliš- hrvatski književnik Ivan Aralica – možda
ni profesori Slobodan Prosperov Novak, baš neko od koga bi se takvo šta očekivalo. MAK I HAMID – DVA BRATA U DVIJE
Ante Stamać, Dubravko Jelčić, Vlatko Odgovarajući na pitanja kako današnjem KNJIŽEVNOSTI
Pavletić i mnogi drugi (uz izuzetak Ive Hrvatu objasniti da su Ivo Andrić i Mak U 131. broju časopisa za kulturu i druš-
Frangeša, koji je, iz “sigurnosnih” razlo- Dizdar hrvatski pisci, pogotovo što njihovu tvena pitanja Behar, koji je uredio književnik
ga, u svoju povijest uvrstio samo nesret- prisutnost u hrvatskoj književnosti ne žele Sead Begović, objavljen je intervju s prof.
nog partizana Hasana Kikića), koji su bez ni mnogi književni kritičari, hrvatski naci- dr. Fahrudinom Rizvanbegovićem, umirov-
ikakvih nedoumica uvrštavali Dizdara onalni književnik Ivan Aralica u intervjuu ljenim redovnim profesorom na Odsjeku za
ondje gdje mu ni po čemu nije mjesto, u za časopis Dom i svijet, broj 265, odgovara: književnosti naroda Bosne i Hercegovine
hrvatskoj književnosti. “Sličan je ali ne i sasvim identičan slučaj Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sara-
Da je riječ o jednom sindromu širem od s Makom Dizdarom. On je za života izrazio jevu i bivšim ministrom obrazovanja, nau-
akademske zajednice, potvrdila je Kolinda želju da bude domicilan u hrvatskoj knji- ke, kulture i sporta u Vladi Federacije BiH.
Grabar Kitarović na dodjeli Međunarodne ževnosti i to u vrijeme kada službeno nije Rizvanbegović se u intervjuu prisjetio davne
nagrade “Isa-beg Ishaković” za 2015. godinu postojala ni bošnjačka nacija ni bošnjačka 1968. godine, kada je u Zagrebu diplomi-
u Sarajevu. Tadašnja predsjednica Hrvat- književnost kojima on i po rođenju i po rao na temu Mak Dizdar – bosanski pjesnik,
ske tom je prilikom Maka Dizdara nazvala onome što je pisao pripada. Vjerovatno sto- samo dvije godine nakon što je Mak obja-
hrvatskim piscem. Naime, ističući dopri- ga, jer srpski pisac nije htio biti, a u sinte- vio čuvenu zbirku pjesama Kameni spavač.
nos Hrvata iz Bosne i Hercegovine hrvat- zu jugoslavenstva nije vjerovao, kao što je “Želio sam odbraniti bosansku
skoj nacionalnoj povijesti, predsjednica je u to vrijeme bio slučaj i s nekim drugim književnost u vrijeme kad još nemamo ni
navela nekolicinu imena, pa se uz Hrvoja bošnjačkim piscima. Ali sada, kad postoji bošnjačke / muslimanske nacije kao takve;
Vukčića Hrvatinića i Antuna Branka Šimi- bošnjačka nacija i bošnjačka književnost, mi smo još bili ‘neopredijeljeni’. Zato su dva
ća našao bošnjački i bosanskohercegovački bilo bi razumno da se nađe u zajednici ko- brata Dizdara, Hamid i Mehmedalija (Mak),
književnik Mehmedalija Mak Dizdar. Tako joj pripada i kulturi koju je gradio”, kazao 1967. godine bili jedan srpski, a drugi hrvatski
je i predsjednica države ponovila ono što je je Aralica, dodavši: pisac, a ustvari su oba bila bosanski”, kazao
odavno sistematizirala hrvatska književna “Zbog te složenosti reći ću još dvije je Rizvanbegović, prisjetivši se u nastavku
hrestomatija, po kojoj Mak Dizdar pripada stvari. U slučaju Maka Dizdara, značajnog i svojih druženja s Makom kada ga je lično
korpusu hrvatske književnosti, a kao takav, pjesnika, cijenim njegovu želju i rado bih pitao je li on hrvatski pjesnik:
ušao je i u hrvatske školske udžbenike. joj udovoljio, ali se bojim posesivnosti što “Mak mi je tada rekao da nikada nije
rekao da je hrvatski pisac. Na moje pitanje
Vidmarovićevi i stavovi nacionalista okupljenih oko susreta da li je ikada rekao da nije hrvatski pisac,
on je odgovorio da ni to nikada nije izgo-
apsurdnog naziva “Mak Dizdar hrvatski (i bosansko- vorio. Nakon toga sam se družio s Makom
-hercegovački) književnik” nisu eksces. Oni su tek eksponent i imao sam priliku da se uvjerim da je on
istinu govorio kada je rekao: ‘Zapravo, ja
jednog načina mišljenja koje je postalo skoro pa pravilom. sam ti Dobri Bošnjanin.’
Mak se, zapravo, družio s mojim ba-
Vidmarović je samo ponovio ono što su prije njega kanonizirali bom dugi niz godina te sam ga upoznao i iz
ugledni hrvatski književni povjesničari i enciklopedisti. babine perspektive. Kasnije sam pronašao
Sveučilišni profesori Slobodan Prosperov Novak, Ante Stamać, Makov rodni list u Islamskoj zajednici, jer
je matični ured bio u konfesionalnim za-
Dubravko Jelčić, Vlatko Pavletić i mnogi drugi (uz izuzetak jednicama. Fotografirao sam ga i dostavio
Ive Frangeša, koji je, iz “sigurnosnih” razloga, u svoju povijest u Muzej književnosti, gdje se i danas nala-
zi taj primjerak”, rekao je Rizvanbegović o
uvrstio samo nesretnog partizana Hasana Kikića), koji su bez rodnom listu na kojem piše Mehmedalija
ikakvih nedoumica uvrštavali Dizdara ondje gdje mu ni po Dizdar. No, kako je otkrio Rizvanbegović,
simpatičnog Mehmedaliju u Stocu su u
čemu nije mjesto, u hrvatskoj književnosti. mladosti zvali i Meho. n

STAV 30/4/2021 41