Page 37 - STAV broj 321
P. 37

Povisok vojnik podiže ruku i ustaje: “Meni nešto nikako
                                            nije jasno: u posljednja četiri dana jedva odbijamo
                                            napade agresora na Požarikama, Sibovcu i industrijskoj
                                            zoni, nedostaje nam materijalnih sredstava, municije,
                                            opreme, svega, a sad odjednom idemo u napad da
                                            pomjeramo linije.”



          na Požarike i Sibovac, te je ovaj dio linije   je strani. To nam je veoma bitno”, govori   osa. I oni zdesna i slijeva, svi idu naprijed.
          koji ćemo napasti mnogo oslabljen. Ovo   nam jedan od izviđača.      Pred nama odjekuje još jedna eksplozija.
          je izuzetna prilika da im se zada udarac   Raspoređujemo se i polahko krećemo   Miralem baca ispaljenu “zolju” i nastavlja
          ondje gdje to najmanje očekuju u vrijeme   naprijed. Polaze tri grupe, s tri komandi-  pucati iz svog puškomitraljeza.
          kad se tome najmanje nadaju.      ra. U direktnoj smo živoj vezi. Tlo je na-  Iz protivničkih rovova nasumično pu-
            Jedan od oficira ustaje da nam se obra-  kvašeno. Hodamo oprezno jer se svakih   caju. Zrna prolijeću visoko iznad nas. Još
          ti: “Budite svi spremni u četiri sata da iz-  malo nekom oklizne.    nekoliko metara i bit ćemo na grudobranu.
          vršimo posljednje pripreme. Ako ko ima   Dolazimo na pedesetak metara od li-  Asif baca bombu, a nas dvojica odmah
          nekih dodatnih pitanja u vezi s ovom ak-  nije. Izviđači nam pokazuju tačna mjesta   za njim. Dok detonacije odjekuju, već se
          cijom – bujrum.”                  napada. Prva grupa kreće naprijed, a mi s   penjemo preko grudobrana.
            Povisok vojnik podiže ruku i ustaje:   lijeve i jedna grupa s desne strane imamo   Uskačemo u tranšeje. Na samom ula-
          “Meni nešto nikako nije jasno: u posljednja   zadatak da ih štitimo.   zu dva nepomična tijela, a do njih dvoji-
          četiri dana jedva odbijamo napade agreso-  Gledamo ih dok se nečujno podvla-  ca agresorskih vojnika čuče i iz sveg glasa
          ra na Požarikama, Sibovcu i industrijskoj   če pod rovove. Još nije svanulo pa u po-  viču: “Ne pucajte, ne pucajte!”
          zoni, nedostaje nam materijalnih sredsta-  lumraku samo naziremo njihove siluete.   Dolje, desno od nas, odjekuju puc-
          va, municije, opreme, svega, a sad odjed-  Momci s ručnim bacačima idu prvi i   nji. Čuju se povici: “Bacaj oružje, bacaj
          nom idemo u napad da pomjeramo linije.”   zauzimaju položaj ispod malog brežuljka.   oružje!” Rafali odjekuju duž cijele linije.
            Oficir ga je slušao skrštenih ruku. “Jesi   Mi se dvojica po dvojica prebacujemo u   Odmah za nama uskaču u liniju i idu dalje,
          li završio”, priupita. “Vidi, mi nismo za-  liniju s njima. Brzo se poravnavamo. Mo-  i ulijevo i udesno, momci iz drugog ešalona.
          vršili vojne škole. Evo, niti jedan od nas   žemo jasno čuti radio s kojeg dolazi mu-  Linija na krečanama zauzeta je za ne-
          četverice. Ali, u ovo vremena smo, složit   zika iz neprijateljske zemunice.   punih petnaest minuta i stavljena u pot-
          ćete se svi, ustanovili da je napad najjača   Komandir pokazuje rukom Mirzi da   punu kontrolu Armije RBiH. Zarobljene
          odbrana. Mi drugih opcija nemamo. Znam   zauzme položaj s mitraljezom ispred nas.   su ogromne količine municije, dva bestr-
          da smo slabi i s municijom i sa svim što si   Dodajem mu kutiju i redenik i odvajam   zajna topa, dva “Browninga”, mnogo pje-
          nabrojao, ali, evo, ako nešto znači, ja sam   se lijevo od njega.    šadijskog naoružanja. Poginulo je tridese-
          prvi koji će s vama ići u ovaj napad.” Svi   Nastaje grobna tišina. Ležim sam na   tak, a zarobljeno dvadesetak agresorskih
          su prisutni šutjeli.              zemlji i jasno čujem kako mi se zvuk srca   vojnika, od kojih su neki sjedili do nas.
            Ustajemo oko pola četiri i počinje-  odbija od zemlju. U ušima neki šum. A   Asif vadi cigarete i nudi prvog do sebe.
          mo se spremati. Pridodaju nam još ne-  onda ustaje momak s ručnim bacačem i   Gledam ga. Na njemu neki stari poderani
          koliko boraca iz grada s protuoklopnim   ispaljuje projektil. Za njim odmah drugi.   džemper i pantalone, dio JNA uniforme.
          naoružanjem.                      Dvije eksplozije stapaju se u jednu i bli-  Onakav, sav jadan, cijeli se, od glave do
            Dolazimo na liniju u krečanama. Tu   jesak obasjava nebo.          nogu, trese od straha.
          nas čekaju izviđači. Objašnjavaju nam si-  Prvi je zatreštao Mirzin mitraljez, a   Tada se, baš tu, u mojim očima srušio
          tuaciju pobliže i upućuju u raspored ne-  onda je sasulo iz svih naših cijevi. Ko-  mit o njima kao o nekakvoj vojnoj sili.
          prijateljskih rovova. “Ja mislim da neće   mandir iz Gradačca uzvikuje: “Idemo,   Ubrzo ih kupe i odvode u grad. Na
          biti problema i da će ova akcija, ako Bog   idemooooo!”              ovim položajima ostajemo još 48 sati. Za
          da, dobro proći. Dva puta smo dolazili do   Prvi prema rovu tih petnaestak meta-  to smo vrijeme odbili najmanje šest nji-
          samih njihovih rovova. Nema ih mnogo.   ra pretrčava Safet, pa Miralem, a za njima   hovih protunapada. Nisu nas uspjeli ma-
          Uglavnom, taj efekt iznenađenja na našoj   Asif i ja. Zrna sa svih strana zuje poput   knuti ni za centimetar.    n


                                                                                                    STAV 30/4/2021 37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42