Page 40 - STAV broj 321

DRUŠTVO

Piše: Hamza RIDŽAL U zemlji svojoj, na baštini tuždi
hamza@stav.ba
MAK DIZDAR

U KAO HRVATSKI
Zagrebu je 27. aprila objavljen
Zbornik radova s 14. neretvan-
skoga književnoga, znanstvenog
i kulturnog susreta “Mak Dizdar
hrvatski (i bosansko-hercegovački) knji-
ževnik”. Zbornik su objavili Neretvanska PISAC I DRUGE
riznica umjetnina i inih vrijednosti i “Hr-
vatsko slovo”.
Književnik Đuro Vidmarović napomi-
nje kako je Mak Dizdar za života svoje djelo
smatrao hrvatskom književnošću, ne navo- BUDALAŠTINE
deći, naravno, dokaz za to. “Nakon što su se
Bošnjaci konstituirali kao poseban etnos s
ovim etnonimom, njihovi književni povje-
sničari i političari počeli su izjednačavati O dvojnosti u Makovoj identitetskoj pripadnosti može se govoriti
vjeroispovijest i etničku pripadnost”, piše isključivo na relaciji bosanskohercegovački – bošnjački: prvi po
Vidmarović i dodaje kako su nakon toga
uslijedile diskusije o pripadnosti Maka Diz- teritoriju i sadržaju djela, drugi po etničkoj pripadnosti i, kako bi
dara hrvatskoj ili bošnjačkoj književnosti. rekao Vidmarović, onomastičkoj baštini. No, ako su Srbi mogli
Vidmarović smatra kako takve disku-
sije nemaju uporište u povijesti, književ- proglasiti Selimovićev roman Derviš i smrt najvećim romanom
noj teoriji niti u autorovu određenju, jer
ionako postoje autori čije književno djelo srpske književnosti, tvrdeći tako da njihov najveći roman počinje
može biti svrstavano u više nacionalnih s bismilom, kako Hrvatima osporiti pravo da u Kamenom
književnosti. Zbog toga, tvrdi Vidmarović,
književno djelo Maka Dizdara, “zbog jezika spavaču prespavaju svaki njegov stih – a svaki je čista
kojim je pisao i povijesne ukorijenjenosti
koja prožima njegove pjesme, pripada hr- Bosna?! No, književnik Đuro Vidmarović tvrdi kako je
vatskoj književnosti, a zbog onomastičke Mak Dizdar za života svoje djelo smatrao hrvatskom
baštine i pripadnosti islamskoj vjeroispo-
vijesti bošnjačkoj književnosti”. književnošću, ne navodeći, naravno, dokaz za to.
Međutim, o dvojnosti u Makovoj iden-
titetskoj pripadnosti može se govoriti is-
ključivo na relaciji bosanskohercegovački
– bošnjački: prvi po teritoriju i sadržaju
djela, drugi po etničkoj pripadnosti i, kako
bi rekao Vidmarović, onomastičkoj baštini.
No, ako su Srbi mogli proglasiti Selimo-
vićev roman Derviš i smrt najvećim roma-
nom srpske književnosti, tvrdeći tako da
njihov najveći roman počinje s bismilom,
kako Hrvatima osporiti pravo da u Kame-
nom spavaču prespavaju svaki njegov stih
– a svaki je čista Bosna?!
Kako je to uspjelo promaći njegovim
čitaocima s onu stranu Save, ali Makovo
ukupno djelo, u šta ulaze i njegovi briljan-
tni eseji, po svemu je bosansko i bošnjačko.
Čak je i njegov doprinos afirmaciji bosan-
skog jezika, u vremenu kada je on bio ne-
ustavna kategorija – a kada se, valja na to
podsjetiti, pazilo šta je ustavno, a šta nije –
još jedan u nizu dokaza njegova bosanstva.
Esej Maka Dizdara Marginalije o jeziku i
oko njega s kratkim osvrtom na historiju
bosanskog jezika prezentirao je, primjeću-
je Ibrahim Kajan, sljedeće “stanje stvari”:
utvrđuje distinktivnu varijantu bosanske

40 30/4/2021 STAV