Page 36 - STAV broj 321

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (66)

DO JUČER SU TUKLI PO

GRADAČCU, A SAD NAS

MOLE DA NE PUCAMO

Poginulo je tridesetak, a zarobljeno dvadesetak agresorskih
vojnika, od kojih su neki sjedili do nas. Asif vadi cigarete i nudi

Piše: Amir HASANOVIĆ prvog do sebe. Gledam ga. Na njemu neki stari poderani džemper
i pantalone, dio JNA uniforme. Onakav, sav jadan, cijeli se, od
glave do nogu, trese od straha.

ktobarsko hladno jutro. U zraku Stariji čovjek, koji je maloprije pričao U tom momentu iznad nas prelijeće
se osjeća nadolazeća zima. Žestoka o jeseni u Gradačcu, baca svoju vreću za granata. Njena eksplozija razliježe se gra-
zima. Oktobar u Gradačcu, pričali spavanje na pločnik pored nas i sjeda. dom. Za njom dolijeću još dvije. Oglaša-
Osu ljudi, bilo je uvijek nešto pre- “Gdje vi idete, znate li”, pita. Niko od va se uzbuna za opću opasnost. Asif kupi
lijepo. Bogata ravnica nagrađivala je svoje nas to nije znao, a nije nam bilo ni važno. svoje stvari mrmljajući: “Hajmo, momci,
zemljoradnike obiljem plodova. Dovozili su Pokazuje na moju svesku i upire pr- sijelo je gotovo.”
se kući pšenica, ječam, raž..., pripremale se stom: “A šta ti tu pišeš?” Stižu dva kamiona. Prozivaju nas da
za tržnice najbolje jabuke i kruške. Hamza se smije i okreće prema nje- pođemo s momcima iz Gračanice. Četiri
Preko puta mene sjede vojnici iz Gra- mu: “On ti sve zapisuje što se desi. Ako su sata popodne. Krećemo truckajući se
dačca. Vidi se na njihovim licima, u nji- nas razbije detonacija, pa izgubimo svijest, nekim starim putem. Čujemo odjek jakih
hovom govoru, neka sjeta dok pričaju o da se možemo podsjetiti šta je bilo i gdje detonacija i snažnu pješadijsku vatri kako
tim predratnim jesenskim danima obira- smo bili.” Ostali se grohotom zasmijaše. dopire sa svih strana.
nja usjeva. Vidi se ogorčenost kod jednog Čovjek je i dalje ozbiljan. Sada gleda Kamioni se zaustavljaju. Kažu nam
starijeg vojnika. Počesto uzdahne s dugim direktno u mene i ponovo pita: da možemo izaći. Jedan od komandira
“ehhhhh”, dok riječima dočarava te zala- – A stvarno, šta zapisuješ? iz Gračanice pokazuje rukom naprijed.
ske sunca i ljepotu pšenice koja sazrijeva. – Ma zapisujem sve što se dešava, gdje “Noćas nećemo ulaziti u liniju ovdje na
Nisu ovi ljudi ovdje imali jako razvije- smo bili i tako... Vidi, ako bude trebala pomoć, mi smo tu
nu industriju. Većinom su živjeli od svoje Stavlja prst na sljepoočnicu, nekako blizu i možemo brzo djelovati. Komanda
njive i vlastitog truda. A živjeli su lijepo. kao da se zamislio. je javila da imaju neki novi plan i neko
Dalo se to naslutiti po izgledu njihovih – Vidiš, dobro je to. Evo, ja sam stariji od njih će doći noćas da se dogovorimo.
kuća i objekata izgrađenih oko njih. I ove mnogo, a čuo sam od naših starih da smo Smjestite se ovdje u pozadini, sklonite se
1992. godine uspjeli su nešto od svoje lje- dobro stradali od četnika i u onom ratu. od kiše i čekajte nove naredbe.”
tine ubrati, ali dosta je propalo jer je osta- A vidi jednu stvar, nikad nigdje ništa ni- Oko 11 sati navečer stiže nekoliko lju-
lo na linijama razgraničenja. sam o tome pročitao. di iz komande iz Gradačca. Kažu nam da
Počinje sipiti sitna kiša. Sklanjamo se – Eeee – uzdahnu Asif – piše ti on, su izviđači na terenu i da ćemo najvjero-
na zadnju stranu banjskog lječilišta. Vojska stari, i pjesme znaš. vatnije napraviti proboj neprijateljskih
dolazi i odlazi. Jedni dolaze po municiju – Neka, lijepo. A kakve pjesme pišeš? jedinica na potezu Vida – Krečane. Ne
i opremu, drugi se spremaju kući, a treći – E nisu mu baš neke pjesme – Asif će na znaju tačnu poziciju, ali kako su iznijeli
tek stižu u smjenu. to – turobne, mračne, pune smrti i još štošta. u planu, neprijatelj koncentrira napade

36 30/4/2021 STAV