Page 57 - STAV broj 439

goropadi se, lupa nogama o zemlju, zali- dagmalajše svakog koga izguraju, t.j. ple- niz Miljacku. Iako često čuje ovu pucnjavu,
jeće se na domaćina da ga udari, maša se sne ga po čelu onom mokrom pačarvom. iako zna da se to penzionisani kapetan for
za pojas oružja itd.) Domaćin: Afeder- Ovi poslije ulaze u sobu, ne znajući da su Rat, koji je stanovao odmah uz same jabla-
sum (oprosti), dragi aga, molim te, sabur „ogareni“ i tada tek nastaje pravi smijeh. nove, pijan nagnuo na prozor i cilja vrane,
(strpi se), aga, sad će doći druga stolica. Onda se „dagmalajsani“ povlače na polje, Mićo se svaki put nasmrt preplaši. To ga
(Donesu drugu stolicu, trgovac se umi- te se umivaju i brišu...“ potpuno omete i razbije u njemu svaku že-
ri i sjedne, ali još hmka i otpiruje, ljuti- lju da nanosi na sebe boje, da se preslikava
to, na nos.) Trgovac (po dužoj počivci): NESUĐENI GLUMAC u drugu osobu i da biva van sebe.
Pa more, ima li maala (stoke). Domaćin: Eh, da je Risto mogao vidjeti Miću Graktanje vrana, međutim, postaje
Ima, aga, ima (pokazujući na sijeldžije). Despića na sceni. Da je u to vrijeme bilo nekontrolisano. Ako je i imalo nekog
Eto vidiš što je Bog dao. Trgovac (obila- pravog pozorišta, kazivalo se poslije, Mićo reda prije nego što se kapetan Rat oglasio
zi, pa pipa iza vrata, stisne gdjekog poja- Despić bio bi istinski glumac. Pa ipak, ne svojom tandžarom, onda je sada, nakon
če, da i zajauče, cipne za uho itd.): Ovo zamišljamo ga na pozornici, već kroz za- prvih pucnjeva, postalo urnebesno, bez
june podebelo, ovo mršavo, ovo ćudljivo vjese na prozoru Despića kuće okrenutom ikakvog pravila i kontrole, s nekim du-
(itd.) Domaćin: Vidi, dragi aga, vidi, do- prema ostacima crkve fra Grge Martića, bokim očajem. To još više raspomamljuje
bro običi, maal je to da ga nema u našem koja prije nekoliko godina nestade u po- nakresanog kapetana i on počinje da puca
selu, sve sami hranjenici, a hvala Bogu, žaru, virimo u zamračenu garderobu. Trak bjesomučno, bez ikakvog reda, pucnji su-
pred očima je: Šta l’ ti hvaliti, šta l’ ku- svjetlosti šiklja kroz prorez između dva stižu jedan drugog i hrle niz Miljacku. I
diti. Trgovac: Pa pošto s glave na glavu krila zavjese i presijeca leđa čovjeka koji taman kada čovjek pomisli da graktanje i
ćuture (prosječno), ama časkom, a ne du- se šminka pred venecijanskim ogledalom. pucnjava ne mogu više da se razvijaju ka
ljimo? Domaćin (pruža trgovcu ruku, a To je Mihajlo Despić. Iako su odavno on gromoglasnosti i tom nekom očajanju koji
ovaj prima): De, lijepi aga, ama reći ću i njegova braća prestali da daju predstave se drobi u njima, jave se tad smrtonosno
ti, biva trgovački, od jednu, po po ćese s u svojoj pozorišnoj prostoriji, on u akšam zavijanje, lavež i cika. To se sad psi sku-
glave na glavu. (Nastaje pogađanje. Dr- dođe ovamo. Tad se zatvara u garderobu pljaju ispod stabala i otimaju se za vrane
maju rukama, ali ne puštaju se. Trgovac gdje sve miriše na pozorišne rekvizite, što padaju s krošnji. I kao za kaznu, sve-
ponudi nešto pa digne domaćinovu ruku sjeda pred ogledalo i pretvara se u dru- mu tome na kraju se pridružuje kreštava
i tresne njom. Domaćin popusti nešto gu osobu. Ali njegovu koncentraciju po- vriska dječurlije koju privlači ovaj prizor,
od cijene, pa i on digne trgovčevu ruku trebnu da se ulije u lik opet remeti upor- pa onda grlati glasovi besposličara koji
i tresne, dok se najposlije pogode.) Trgo- no graktanje vrana. Svako ko živi uz ovaj izazivaju Rata, nazivaju ga pijandurom i
vac: E hairli da Bog da (Sretno)! De, da dio Miljacke zna da se to glasaju jata koja da mu se ruke tako tresu da više ni most
ti platim. (Potegne kesu s koje kakvim se skupljaju oko krošnji dvaju jablana što pod kućom ne može pogoditi.
džidžama: staklom, pucadima i dr., te se iznad same Careve ćuprije zgledaju već Mića zabija lice u dlanove i počinje da
prebroji kobajagi i daje domaćinu.) Do- cijelo stoljeće. Vrane su takve ptice da iz jeca, prvo sasvim tiho, a onda sve glasni-
maćin (primiv pare): Berićat ver si, aga čista mira odrede neko područje, obično je, grčevito, očajno, kao da svojim plačem
(Da ti je unosno, da ti se namnoži)! Nek kakav šumarak, i tu se skupljaju u akšam hoće da zaustavi tu nesalomivu smjesu
je s hairom (Sretno). Trgovac: Alah binj i grakću raspamećeno. zvukova koja ga svakog predvečerja opo-
berićat ver si (Bog ti uhiljadio)! Sad ona Graktanje se pojačava i čini se da sada mene da je davno prestao s glumom i da
dvojca pomažu trgovcu i domaćinu izgura- sve vrane iz Sarajeva i okoline dolijeću ova- u njegovoj kući predstava nije održana
ti jednog po jednog od sijeldžija na polje, mo. Uskoro postaje nesnošljivo, tako intri- već godinama. Onda se sabere i izađe u
vičući: Dagmu mu jašare (Žig mu, biljeg gantno da Mićo sasvim prestaje s nanoše- grad. Više se ne čuje graktanje vrana, one
mu udari)! Onaj momak na polju, jašar, njem boja na lice. Utom svog ga protrese se sada krile visoko na nebu sasvim ni-
pripravio već u sudu razmućene čađi, pa pucanj. Dok se pribira od iznenadnog straha jeme, kao da svojim crnim krilima, kao
zamoči pačarvu (krpetinu) i, kako vele, koji ga svog skolio, eho pucnja razliježe se crnim zastavama, žale za svojim kolegi-
cama palim pod mecima kapetana Rata.
Umukli su i psi, oni sada ližu rane zado-
bivene u otimačini za plijenom koji im
je iznenada pao s neba ili pod Latinskom
ćuprijom čeputaju još toplo meso ispod
crnog vranjeg perja. A gore, uz Miljacku,
dvojica žandara vode kapetana Rata preko
Careve ćuprije. S njim će u haps, gdje će
prenoćiti i ostati sve dok se ne rastrije-
zni i obeća da nikada više neće pucati na
vrane. Za to vrijeme Mićo Despić se, tu,
preko puta Ćumurije, uvlači među masu
ljudi pred kojom neka trupa iz Sloveni-
je igra predstavu punu smijeha. Dok se
predaje igri stranih glumaca, Mićo opet
snatri o tome kako bi najpravednije bilo
priključiti se jednoj ovakvoj trupi i oti-
snuti se u svijet, u neizvjesnost umjetnič-
kog života, i zaboraviti i trgovinu i krzna
i tu silnu strast za stjecanjem bogatstva,
koja je, kao kakva kazna, urođena u svi-
ma njima – Despićima. n

STAV 4/8/2023 57