Page 29 - STAV broj 307

POVIJEST HANDŽAR DIVIZIJE
SUDBINA IMAMA

Zvonimir Bernwald rođen je u Slavonskom Brodu i spletom okolnosti postao je pripad-
nik 13. SS divizije. Poznavao je Đozu i ostale imame, o diviziji je uostalom napisao dvije
knjige, od kojih je druga, Povijest divizije Handžar, prije tri godine prevedena i objavljena
u Bosni i Hercegovini. U njoj Bernwald donosi biografije svih šesnaest tabori-imama.
Pobjednici su pisali svoju povijest, u kojoj nije bilo mjesta za one Bošnjake koji su se
borili na drugoj, u ratu poraženoj strani. Među njima su bili i vojni imami SS divizije Han-
džar. Svaki od ovih ljudi imao je svoj lični razlog, vjeru, nadu, očekivanje... zbog kojih je
stupio u jednu vojnu jedinicu Waffen-SS trupa. Ti razlozi kod mnogih su ostali tajna koju
su ponijeli s ovoga svijeta. Mnogi od njih su se u uniformi našli zahvaćeni ratnim vrtlo-
gom, voljom sudbine puno više negoli vlastitom odlukom. Ali jedna stvar je ipak veoma
bitna – odluka svakog od tih ljudi da stupi u redove Waffen-SS trupa treba se i mora
posmatrati u kontekstu ondašnjeg vremena, onih okolnosti i uvjeta, a ne današnjih pri-
lika, potpuno drugačijih.
U ljeto 1943. godine, kada većina evropskih naroda koji su se borili na strani Osovi-
ne još uvijek nisu potpuno izgubili vjeru u njemačku pobjedu, odlučila se jedna sku-
pina bosanskih muslimana, vjerskih službenika, prateći svoje sunarodnjake, pristupiti
njemačkim trupama. Tačnije, Waffen-SS trupama, borbenim jedinicama SS-a, videći
u tome način da zaštite i odbrane svoj narod od srpskih četnika. Siguran sam da je to Zvonimir Bernwald (u sredini)
bio kredo naših imama. Jugoslavenske vlasti su u septembru
Uvjetovano vojnim stanjem na terenu, na Balkanu i u Bosni je povremeno dolazilo do 1947. odabrale grupu od 38 njemačkih
saradnje njemačke strane sa srpskim antikomunističkim formacijama, uključujući i kralju oficira koji su izdvojeni za izručenje
vjerne četnike. Bila je to stvar koju su bosanski muslimani teško shvatali i koje je među Jugoslaviji. U aprilu 1948. suđeno im
njima izazivala ogorčenje. Svi moji bosanski ratni drugovi s kojima sam razgovarao pret- je u Sarajevu. Suđenje je trajalo svega
hodnih godina žalili su se na ovu činjenicu i saradnju njemačkih vojnih komandi sa čet- devet dana. Svi su proglašeni krivim
nicima su gledali kao neoprostivu grešku Nijemaca. 30. aprila 1948. godine. Devetorica su
Naši imami u diviziji, mladi muslimanski teolozi, bili su mahom politički neutralni, ali su dobili smrtne kazne, ostali su osuđe-
ubijanje svojih sunarodnjaka doživjeli na vlastitoj koži, pošto su mnogi do njih bili iz ni na zatvorske kazne od tri godine do
Istočne Bosne. Tamo su srpski četnici nakon 1941. godine posebno okrutno bjesnili. doživotne robije. Oni koji su osuđeni
Masakr na mostu na Drini, u gradu Foči 1942. godine, u kojem su četnici zaklali više na smrt strijeljani su na jednom brdu
hiljada Muslimana, svima je bio živo urezan u sjećanje. Foča je samo primjer za čitav niz u Sarajevu. Do 1952. godine svi osuđe-
drugih mjesta, gdje su se slični pokolji dešavali. ni bili su amnestirani i pušteni su na
Imamima sam se divio jer je za mene, kao mladog katoličkog dječaka, njihov način živo- slobodu osim Wilhelma Mahna, koji je
ta, kako su govorili, kako su se držali i ponašali, sve je to bilo potpuno drugačije u od- umro tokom izdržavanja kazne.
nosu na katoličke svećenike, koje sam kao ministrant poznavao. Na imamskom tečaju, Komunisti su 13. SS Handžar divizi-
moj ratni drug Erich Elbing i ja smo, kao tumači, rado i često razgovarali sa imamima o ju optuživali za veliki broj ratnih zloči-
različitim temama i o svemu što se ticalo svakodnevnog života. Radovali su se što su na. Na nju se gledalo kao na zločinačku,
nas mogli pitati neke stvari za koje nisu mogli ili nisu htjeli obratiti voditeljima tečaja. Po- krvoločnu i zloglasnu jedinicu, a neki
što između nas nije bilo jezičkih teškoća, razvio se skoro drugarsko-prijateljski odnos. su išli tako daleko da su je optuživali za
Iako smo nas dvojica bili obični vojnici, a imami su imali kvazioficirski službeni stupanj, genocid nad Srbima, pa čak i za učešće
ta vojna službena distanca se između nas ipak nije mogla primijetiti. u holokaustu. Ovakvo stajalište, kako
Zaista sam ostao iznenađen jedne prilike kada mi je jedan od imama u razgovoru o piše Zvonimir Bernwald, nekadašnji
perzijskoj literaturi citirao na bosanskom jeziku pjesmu perzijskog pjesnika Hafiza iz 14. pripadnik i autor dvije knjige o 13. SS
stoljeća: Dušu poklanjam tebi / da se sa tvojom ona ujedini / da slutimo ljepotu onu / diviziji, temelji se na referatu koji je
kad ljubav se sa ljubavlju sjedini. Dušu ti pokloniti ne mogu / jer jednu dušu bozi samo 1947. godine objelodanila Zemaljska
daju / onima što se ljubiti trebaju. No posve se želim utopiti u tebi / i duši našoj uskoro komisija za utvrđivanje zločina oku-
ušuljati / klju ćemo odna, ljubeći se / jedno drugom poklanjati. Često sam u kasnijim patora Bosne i Hercegovine. Referat je
godinama razmišljao o njemu, da li je on tada poznavao Rilkeovu Ljubavnu pjesmu? sastavila Vjera Rukavina, a potpisali su
Svaki od tih mladih idealista nakon rata je platio izuzetno visoku cijenu za svoje sudje- ga predsjednik Komisije Miloš Šolaja i
lovanje na strani Njemačke. I uprkos tome, ni od jednog imama pa ni od običnog, pro- sekretar Jovo Gutalj.
stog vojnika nisam kasnije u razgovorima i u pismima čuo neku izrazito negativnu izjavu Bernwald piše kako je referat u biv-
o izgubljenom ratu ili o nekoj krivici Njemačke. šoj Jugoslaviji smatran vjerodostojnim
Danas, kada u miru razmišljam o njihovim sudbinama, jednu činjenicu ipak moram ista- izvorom čiju se valjanost nije ni po-
knuti. To je njihov odnos prema svojoj dužnosti, opremi, službi i formaciji u kojoj su bili. kušavalo dovesti u pitanje. Međutim,
Oni su zbilja živjeli prema onoj paroli urezanoj na kopčama svojih oficirskih opasača, Bernwald je kao i nekolicina drugih
Moja čast je vjernost. Mnogi su imami ostali vjerni do kraja, podijelivši sudbinu svojih autora, poput Zije Sulejmanpašića, is-
njemačkih suboraca. Teško je među njima naći kukavice i dezertere. To pokazuje jednu crpnom analizom dokazao da je pisan
bitnu odliku pravoga karaktera naših imama: pošteni, vjerni, pouzdani! Jako sam pono- subjektivno, tendenciozno, a mnogi
san što sam takve ljude u svom životu poznavao. fakti navedeni u njemu netačni. “To
ne znači da pripadnici ove divizije nisu

STAV 21/1/2021 29