Page 82 - STAV broj 307

KULTURA

civilizacijski karakter. U svojih skoro 1.500 go-
dina postojanja islamska umjetnost pokazala
se veoma šarolikom i otvorenom prema dru-
gačijem, a da bi se imenovala islamskom, nije
morala baratati isključivo arapskim pismom i
biti rađena isključivo od muslimanskih umjet-
nika. Veliku džamiju u Damasku, naprimjer,
mozaicima su ukrasili hrišćanski majstori, što
ne umanjuje njen karakter islamske arhitekture
i umjetnosti s obzirom na to da su primjenji-
vani vizualni simboli karakteristični za jednu
muslimansku zajednicu. I upravo zbog toga,
islamska umjetnost prije svega podrazumijeva
određenu estetiku, a ne konfesiju, pa tako i da-
nas imamo primjere gdje se umjetnici drugih
vjera bave izradom “islamske umjetnosti”. Pre-
ma tome, njen razvoj kroz stoljeća i teritorije
bio je sublimirajući bazirajući se na načelima
apstrakcije, dobijajući svoj univerzalistički
karakter, prihvatljiv čak i drugim kulturama,
što se ponajbolje vidi iz utjecaja na evropsku
srednjovjekovnu umjetnost.
Apstraktni idiom islamske estetike pogo-
tovo je postao interesantan u vremenu otva-
ranja evropske umjetnosti u 19. stoljeću pre-
ma drugačijem, što je bila jedna od rijetkih
sretnih posljedica kolonijalnog širenja. Za-
nimanja za japanski pejzaž, kinesko pismo,
afričku skulpturu i islamsku minijaturu do-
veli su do temeljitih promjena u shvatanju
vizualnih percepcija, a samim tim i na na-
stanak moderne umjetnosti. Svijet islamske Khaled Alsaai
apstrakcije i sloboda kolorizma utjecali su na
pokret fovizma, dok je arabeska ostavila traga Mohammed Boustan
na određene pojave u apstraktnom slikarstvu.
Odjednom je, i na pomalo neočekivan način,
islamska estetika postala dijelom moderne, a
kasnije i savremene umjetnosti.
Ta sloboda da se forma oblikuje na razli-
čite načine utjecala je i na umjetnike u islam-
skim zemljama koji su na tradicionalne izraze
poput kaligrafije počeli gledati na drugačiji
način. Arapsko je pismo zbog svoje fluidnosti
i likovnosti preoblikovano u prepoznatljiv
ekspresionistički ideogram koji se više nije
“čitao” već shvatao kao emocionalni odraz i
refleksija umjetnikovih osjećanja. To je stvo-
rilo ogroman umjetnički opus koji je isticao
kaligrafiju u ekspresionističkom smislu. Harf
više nije slovo već vizualni znak koji može ko-
municirati s posmatračem na različitim osno-
vama, a pogotovo na izazivanju emocije. Time
se postavilo pitanje i o psihologizaciji slike i o
jednom novom značenju i pravcu u kojem je
mogla ići islamska umjetnost dobijajući svoj
savremeni izraz. Ustvari, taj pristup doveo je
do toga da se islamska tradicionalna estetika
transformira u sasvim novi misaoni koncept
unutar kojeg bi stara načela i prepoznatlji-
vosti bili očuvani, ali koji je davao ogromne
mogućnosti daljnjeg razvoja i otvarao nove
etape u razvoju islamske umjetnosti. Ovaj
pristup omogućio je da se islamska estetika
osavremeni a da ne izgubi bilo šta od onoga
po čemu je oduvijek bila prepoznatljiva. n

82 21/1/2021 STAV