Page 78 - STAV broj 307
P. 78

KULTURA



          Najava pjesničke knjige “Nakon potopa” Ibrahima Kajana


          SUFIJSKO SAŠAPTAVANJE






          Piše: Željko GRAHOVAC


                     utor koji ima, u rasponu   Najnovija Kajanova knjiga svojevrsna je kruna na ukupnom
                     od 53 godine, ukupno 28
                     objavljenih knjiga (poe- njegovom pjesničkom opusu: potpisnik ovog skromnog teksta
                     zije, drama, putopisa, pu-  imao je čast i zadovoljstvo iščitavati je u rukopisu i priložiti
                     blicistike, eseja i stručnih
          Astudija) i koji nesmanje-        recenziju za izdavača – te ovom najavom želi s čitalačkom
          nim tempom aktivno sudjeluje u našem
          kulturnom i javnom životu – zaslužuje  publikom podijeliti svoje zadovoljstvo zbog njenog objavljivanja
          nedvojbeno da se osma po redu njegova
          knjiga poezije najavi i mjesec-dva prije  i preporučiti je svim posvećenicima i ljubiteljima poezije.
          no što će biti štampana. Pogađate, riječ
          je o Ibrahimu Kajanu, široj čitalačkoj pu-  zaboravio. / Reci da ne znaš mjesto ot-  duhovnopoetičkog postava: riječ je o svo-
          blici poznatom po sjajnim knjigama pu-  kud dolaziš. / I reci da sebe ne pozna-  jevrsnom prepjevavanju ili upjevavanju na
          topisa (Tragom Božijih poslanika i Tragom   ješ jer se ne možeš sastaviti: / Ti živiš na   naš ili u naš jezik duha sufijskog pjesniš-
          bosanskih kraljeva), po romanu i drami o   jednom mjestu, a tvoja duša na drugom.”   tva (čija se graničnost u dubljem smislu
          bosanskoj kraljici Katarini Kosači, kao   (“Bezmjesni”)              ne svodi samo na kulturno-povijesni fa-
          i po izvanrednim pjesničkim knjigama   Reci da sebe ne poznaješ jer se ne možeš   kat situiranosti njegove na razmeđu Isto-
          (Arabija ljubavi, Al-Sajab i kamena vaza,   sastaviti moto je koji može stajati ispred   ka i Zapada). Zanimljivo je iščitavanje i
          Kuću dok nađeš, Druga bajka) – za kojega   svega ovdje ispisanog; to je rastavljenost   interpretiranje metafore “svetog janjeta”
          je teško odrediti u kojem se književnom   sebstva od sama sebe, raspršenost njego-
          rodu i žanru potpunije ostvario kao pisac.   va preko granica o kojima smo naprijed
          Najnovija knjiga, koju ovdje želimo najavi-  govorili. Koliko god to, s uobraženog ho-
          ti, s naslovom Nakon potopa, svojevrsna je   mocentričnog stanovišta izgledalo kao
          kruna na ukupnom njegovom pjesničkom   neka vrsta rastrojstva bića – stvari ipak ne
          opusu: potpisnik ovog skromnog teksta   stoje tako: život sebe prepoznaje i saziva
          imao je čast i zadovoljstvo iščitavati je u   i kroz sve ono što je drugo i drugačije, i
          rukopisu i priložiti recenziju za izdavača   kroz druge i drugačije svoje upojedina-
          – te ovom najavom želi s čitalačkom pu-  čenosti. Bit i jest u toj drugosti iz koje
          blikom podijeliti svoje zadovoljstvo zbog   smo potekli, kojoj se cijeli život vra-
          njenog objavljivanja i preporučiti je svim   ćamo i u kojoj (jer drugdje ne može-
          posvećenicima i ljubiteljima poezije.   mo) jedino i tražimo sebe: identitarna
                                            i ontička oznaka, osnova i suština bića
          “RECI DA SEBE NE POZNAJEŠ”        nije unaprijed zadana za svako njegovo
            S ukupno četrdesetak tekstova (ciklusi   upojedinjenje:
          su Sveto janje, Nakon potopa, Daleko pu-  “Poznajem te, Ljubavi, od doba kad
          tovanje i Zalazak Sunca), od prvog do po-  još bijah bestjelesan / i kad se s mukom
          sljednjeg teksta ova knjiga svjedoči o su-  porođajnom / razdvajahu boje postanka
          fijskom sašaptavanju pjesničkog subjekta   / izgubljene u crnom plaštu kaosa, / od
          s Bićem – s besmrtnom dušom, čijim sa-  onda kad me dotače koža s milijardu osje-
          stavkom će se šutjeti kroz sve ove stiho-  tila / što ogrnu moju Dušu poput košulje
          ve, očitovao se pritom u ovom ili onom   – / od tog svemirskog razmeđa – plačem
          licu, rodu i broju: i prostor, i vrijeme, i   bez prestanka...” (Košulja)
          zbivanje diskontinuirani su, utoliko što   U sufijskom pjesništvu, košulja je sim-
          ne postoje jasne granice – između tvari i   bol upojedinjenosti života u čovjeku – a
          duha, živog i mrtvog, onog što je bilo i   Ljubav je praizvor, Biće iz kog svi posta-
          budućeg, između doživljaja i zamišljaja,   jemo. Prepoznatljiva je u ovome i drev-
          početka i kraja, ovog i onog upojedinje-  na metafora o Zemlji kao “dolini suza”:
          nog bića. Ovdje je riječ o Jednoti duše (ili   “plakanje bez prestanka” redovito je
          je ipak bolje kazati da je riječ iz Jednote   stanje u kožu zatvorenog plamič-
          duše); upravo programski u tom smislu   ka Duše, čovjeka pojedinca.
          djeluje tekst koji stoji na početku:  Pjesma je znakovita i
            “Na izlazu će te upitati ko si i otkud   bitna za raskrivanje
          si i roditelji od kojih su. / Reci da si ih



         78  21/1/2021 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83