Page 77 - STAV broj 307
P. 77

intelektualna prodornost ne štedi ni-
                                                                               koga, ni vlast, ni opoziciju, ni ljudske
                                                                               naravi, ni birokratiju tzv. duboke drža-
                                                                               ve. To što u većini tekstova (esejiziranih
                                                                               fleševa, poetiziranih fragmenta) autoro-
                                                                               va misaonost naginje ka sociofilozofskoj
                                                                               analizi ne reducira njihovu umjetničku
                                                                               vrijednost. Naprotiv, književni izraz Ilije
                                                                               Trojanowa gust je i plastičan, a isječak
                                                                               autentične stvarnosti tranzicionog doba
                                                                               20. stoljeća transponiran je do slike koja
                                                                               odiše estetskom djelotvornošću.
                                                                                  Tekstovi Ilije Trojanowa upečatlji-
                                                                               vi se ne samo po “društvenoj” tematici
                                                                               nego i po neobičnoj fakturi, po jezičkoj
                                                                               slobodi i prepoznavanju jezika kao naj-
                                                                               bitnijeg elementa u očuvanju identiteta,
                                                                               ali, u istoj mjeri, usvajanje novog (stra-
                                                                               nog) jezika kao najbitnijeg elementa u
                                                                               stvaranju novog identiteta i integriranja
                                                                               u novu sredinu. Stoga je piščeva elabo-
                                                                               racija u ovoj knjizi jednako uvjerljiva
                                                                               u oblasti poetičke problematike, stila i
                                                                               nepridržavanja klasičnih formi i kon-
                                                                               vencija, koliko i u ravni značenja, smi-
                                                                               saonih nijansi i ona prije svega odražava
                                                                               “duh pobune” i nepristajanja na oko-
                                                                               štale, lažne uzuse demokratije i prava
                                                                               jedinke koja deklarativno postoje u na-
                                                                               čelima i definicijama država i njihovih
                                                                               ustava, a u dubini državnog ustrojstva
                                                                               (birokratije) tek su paperje na debeloj
                                                                               koži predrasuda, ksenofobije i straha od
                                                                               drugog i drukčijeg.
                                                                                  “Na ponekoj rodnoj grudi karikatura
                                                                               izbjeglice postavlja se kao strašilo. Oni
                                                                               sentimentalni među domaćim odušev-
                                                                               ljavaju se povorkom ptica na nebu, ali
                                                                               se gade povorke ljudi na zemlji. Gdje se
                                                                               pjeva, mirno se nastani, ne pjevaju ljudi zli.
                                                                               Ma nemoj. Raštimana harmonika, hvata-
                                                                               nje u kolo. Sladunjave pjesme. Sentimen-
                                                                               talnost, tako izvješćuju logoraši s istoka
                                                                               i zapada, hrani okrutnost.” (LXXXII)
                                                                                  U pogledu poetičkih parametara ovih
                                                                               tekstova treba istaći da je privatnost sta-
                                                                               vova prevladana refleksivnom sugestiv-
                                                                               nošću, dok je spoznajnoj monotoniji naj-
                                                                               jači otpor pruža misao oslobođena stega
                                                                               “građanske pristojnosti”, kao i otkrivanje
          (posebna odredba; druge zapadne zemlje   Brennera. Ide do parkinga za kamione.   neočekivanih semantičkih valera. Tako
          osobama bez državljanstva dozvoljavaju   Obraća se jednom od vozača, priča mu   je uspješno istkan ćilim dinamičnosti
          da sa izbjegličkim pasošem uđu, prođu   svoju priču. Istinitu od riječi do riječi.   koji gradi istinsko čitaočevo uživanje.
          i izađu). Viza postoji samo u Milanu, u   Čovjek ga pažljivo sluša, zatim ga bez   Aktueliziranjem društvenog dis-
          konzulatu. On nema novca. To graničnu   komentara pusti da uđe. Niko ne kon-  kursa Trojanow nije samo izložio svoje
          policiju ne zanima. Noć je s petka na su-  trolira vozača kamiona i njegov ljudski   poglede na zadatu temu, već je u njima
          botu. To nije njihov problem, objašnjava   tovar. Truckajući prelaze preko granice.   otkrio supstancu koja traži, pored osta-
          mu granična policija. On ne želi kročiti   Prvo osjeća olakšanje, kasnije ponos. U   lih, i poetičke odgovore na izazove na-
          na njihovu zemlju, samo želi proći vo-  sistemu neljudskosti, kršenje zakona je   šeg vremena.
          zom. To graničnoj policiji nije uvjerlji-  humana maksima.” (LXV)       Na kraju je nužno, bez imalo pretje-
          vo. Pokušava krišom ući u sljedeći voz.                              rivanja, pohvaliti izvrstan prijevod i ma-
          Uhvati ga sjenka sa psom. Oboje laju na   PUPČANA VRPCA JEZIKA I     estralan pogovor Nasera Šećerovića, koji
          njega, policija u rupi postaje konkretni-  IDENTITETA                zaključuje rečenicom: “Tako se knjiga o
          ja. Smješta ga u voz za Bolzano. Ona ima   U dinamičnoj korespondenciji s   drugim (uvijek) ispostavlja kao knjiga o
          moć, on nema novca. Šverca se nazad do   vremenom u kojem živimo piščeva   nama samim.”             n


                                                                                                    STAV 21/1/2021 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82