Page 73 - STAV broj 307
P. 73

APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Stvari dobro idu
                                            FARSA OD FARSE






                                            Počelo je jednolično obično. Dječak je meo lišće i ko zna šta još
                                            brezovom metlom ispred vrata, a onda je zastao, kao da nešto sluša,
                                            otvorio vrata i jasno i glasno viknuo: – Neki čovjek traži nekog čovjeka!

                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ











                onekad je “Išaret” najčudniji tea-  – Šuti ti. Kazat ću mu to. A znaš   – To je obična glupost. Naravno da je
                tar na svijetu. Svi su glumci i svi   kakav je.                sve u svemu.
                su gledaoci.                   – Strašiš vuka janjećom kožicom.   – Nije to glupost, to je definicija ovog
         PA nije tako počelo.                  – Idi-pa-ote.                   o čemu smo govorili.
            Počelo je jednolično obično. Dječak je   – Šta ti to znači?           – Zaista. Ti si stručnjak za definicije.
         meo lišće i ko zna šta još brezovom metlom   – Idiote.                Bolje bi ti bilo da si veterinar ili agronom.
         ispred vrata, a onda je zastao, kao da nešto   – Jablanica je lijepo mjesto...  – To je nekad bilo.
         sluša, otvorio vrata i jasno i glasno viknuo:  – S obzirom na to ko govori, moglo bi   – Nekad bilo, sad se spominjalo, zar
            – Neki čovjek traži nekog čovjeka!  se reći da je to umalo gusarska primjedba.  ne? Je li i to definicija?!
            Te zatvorio vrata.                 Mali je opet bio na vratima.       – Jeste!
            Bio je to mali Kemo, vlasnikov rođak,   – Kaži tome da nema Neke. Na putu   – Svaka ti čast.
         poznat kao Moke.                   je.                                   – I tebi.
            Nije bio baš bistre pameti, ali dobre   – Ne mogu.                    – S kim je Neka zakazao sastanak?
         duše nesporno jest. Zato je sve to s njim   – Zašto?                     – Nemam pojma.
         bliskima izgledalo još tužnije.       – Nestao je. Nema ga više.         – Ni pojma o pojmu.
            Maločas je bio tu. Uzeo je metlu iz   – Dobro, Moke. Idi. Pometi još malo.  – Skini mi se.
         ostave i izišao s njom kao glumac s rekvi-  Taj Neka je bio neobičan. Uvijek sam   – Skinuo sam se jer nisam ni bio gdje
         zitom na pozornicu. Tako je i počeo mesti.  bio oprezan kad bih razgovarao s njim.   misliš.
            – Naravno da neko nekog traži. Uvi-  Primijetio sam jednom da je nekako tu-  – I ti previše misliš.
         jek je tako.                       žan, i to mu rekoh. “Znaš, imam kost u   – Takav sam.
            – Je li taj mali sav?           nozi”, odgovori on. Izgledalo je opasno   – Skini mi se.
            Pitanje je bilo upućeno prisutnom   kako je to kazao. “Sav sam krvav ispod   – Opet ti.
         vlasniku jer je to bio sin njegove sestre,   kože”, na kraju reče i krenu prema gra-  Najednom uđe Neka. Ćoškast neka-
         što su svi znali.                  du, ne osvrćući se. Takav je oduvijek   ko. Naizgled prosječan, ali opasno golem
            On se samo tužno osmjehnuo. Doveo   bio, takav i ostao. Svi bi se naježili od   u sebi. A naučili su to i mnogi koji baš u
         ga je ovdje ne zbog potrebe nego da nešto   njegovog smisla za humor.  to nisu vjerovali. Izgledao je razdragan.
         radi, da to osjeti, a on ga ispravno nagradi.  Sad su ga tražili, a on nije znao za   – Šta je to? Neko veselje? Slabo se me-
            – Čuj, neki čovjek...           to. Čudno.                         zeti, kako vidim...
            – Možda je to Nermin? Zovu ga Neka.  Mali Moke uđe sa svojom opasnom   – Jesi li ti nešto donio?
            Vrata su se opet otvorila i zvonki glas   metlom, zatvori vrata i nekako zvanič-  – Previše vas je. Samo Malom. Ono
         je javio:                          no obznani:                        što on voli.
            – On i dalje čeka.                 – Sve je u svemu.                  – Mislim da te je neko tražio...
            – Neka uđe – zagrajali su svi, ali vrata   Izgledalo je to kao nešto novo.  – A to? To je sve riješeno. Riješeno i
         su već bila zatvorena.                Vlasnik-ujak ga očinski zagrli i od-  tačka. Bez zadrške. Razumiješ?!
            Nekoliko se trenutaka potom prizor   vede u kuhinju.                  – Aha. Bio si tamo nekim poslom?!
         ponavlja.                             – To je možda neka fraza.          – Jesam. Sve u svemu uspješno.
            – On i dalje čeka. Neka Neka iziđe!  – Koja fraza? Glupost.           – Uspješno?
            Sad su svi znali ko je Neka.       – Ne znamo ni sami.                – Da. Naravno.
            – Nije Neka ovdje. Otišao je u Jabla-  – Više je ne izgovaramo.       – I to još “sve u svemu”?
         nicu. Poslom.                         – Nego samo živimo.                – Da. Kako bi drukčije?!
            – Naravno, previše je tamo janjetine.   – Onako kako znamo.           – Radostan si. Stvari ti dobro idu.
         Potrebna je pomoć.                    – Sve je u svemu.                  – Sve u svemu, idu.         n


                                                                                                    STAV 21/1/2021 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78