Page 71 - STAV broj 307
P. 71

danas afirmiranih kaligrafa, muhaffiz za
          nekoliko mladih hafiza, autor nekoliko
          stotina levhi i tariha...
            Rođen je 1931. godine u Gornjem Pale-
          žu kod Kiseljaka. Hifz je završio pred šej-
          hom hadži hafizom Mustafom ef. Mujićem
          1951. godine u rodnom Paležu. Nakon za-
          vršetka imamskog ispita, zapošljava se kao
          imam u džematu Duhri, gdje ostaje dvije
          godine. Nakon toga, 14 godina radi u dže-
          matu Prokos kod Fojnice, a ostatak radnog
          vijeka provodi u Uvorićima kod Visokog.

          TRIDESET GODINA IMAMSKE SLUŽBE
            Hafizu Zilki ef. Žolji glavni ovodunja-
          lučki uzor i učitelj bio je šejh hadži hafiz   Hadži šejh hafiz Zilko ef. Žolja s Midhatom
          Mustafa ef. Mujić. On mu je bio i muhaffiz.   ef. Čakalovićem i Bajrom Pervom
          Prvu imamsku službu imao je u Duhrama
          kod Kiseljaka. U tom džematu imamsku   Hafizu Zilki ef. Žolji glavni   munari. Pipam se po džepu imam li hutbu.
          misiju obavljao je 1953. i 1954. godine.                             Vidim, nemam hutbe. Sad će ezan završiti.
          Hafiz Zilko s dubokim emocijama i sa su-  ovodunjalučki uzor i učitelj   Šta ću sada?! Koji god ajet da počnem, ne
          zama u očima spominje ime svog šejha.   bio je šejh hadži hafiz      mere. Neće ni hadis. On mi tada reče da
          O nastavku svoje imamske karijere kaže:                              hutbetu znači govor, nemaš hutbe, nema
            “Nakon dvije godine provedene u  Mustafa ef. Mujić. On mu          ni govora. Ostani gdje si da si. Za Fojni-
          Duhrama, šejh hadži hafiz Mustafa ef. Mujić   je bio i muhaffiz. Prvu   cu ga nisam smio ni pitati. Pitao ga je foj-
          mi je rekao da idem u džemat Prokos kod                              nički kadija Gačo: ‘Šejh efendija, hoćeš
          Fojnice. Tamo sam otišao s tugom u srcu  imamsku službu imao je      li dozvoliti hafizu Žolji da siđe nama, u
          jer sam se morao rastati s mojim šejhom.                             Čaršijsku džamiju?’ On šuti, šuti, pa će:
          On ostaje u Paležu, a ja moram u Prokos.   u Duhrama kod Kiseljaka.   ‘Kadija, i ono su ljudi gore u Prokosu. Tre-
          Dolazio sam svakih petnaest dana ili kad  U tom džematu imamsku      ba i njima hodža. Dok oni dobiju jednog,
          mi je bila potreba za nekom meselom. U                               Fojnica može dobiti deset hodža.’ Takav je
          Prokosu sam ostao 14 godina. U sklopu dže-  misiju obavljao je 1953. i   bio moj Šejh. Idemo mi niz čaršiju, ja sam
          mata bila su četiri sela i tri zaseoka (Turko-  1954. godine. Hafiz Zilko s   uvijek išao korak za njim jer nisam htio da
          vići, Barakovići, Bare, Obojak, Merdžanići,                          idem uporedo, smatrao sam da to ne zaslu-
          Tovarište i Klisura). Prije dvadesetak dana   dubokim emocijama i sa   žujem, on se okrenu i kaže: ‘Ti tu svoju
          išao sam u posjetu tom džematu. Nažalost,   suzama u očima spominje   brigu prepusti dragom Bogu. Ima se ko o
          nema pola naroda. Džamiju su uredili da se                           tebi brinuti.’ Nije prošlo mnogo vremena,
          ne bi zastidjela ni gradske sredine. Iz Proko-  ime svog Šejha.      tog istog ljeta, dođe poziv iz ovog džemata.
          sa sam otišao 24. jula 1971. godine. Odatle                          Došao sam ponovo Šejhu da mu kažem da
          sam prešao u Uvoriće. Imao sam poziva s                              sam dobio poziv u džemat Uvoriće. On se
          raznih strana. Prije nego bih se odlučio šta                         osmjehnu i kaže: Da i mene zovu tamo, i
          prihvatiti, za savjet sam pitao mog Šejha.                           ja bih išao.Tako sam ja 24. jula 1971. do-
          Za svaku važnu odluku išao sam na savjet                             šao u Uvoriće. Za četiri i po mjeseca meni
          kod Šejha. Zvali su me u Butmir, u Pode                              su ljudi napravili kuću u koju sam uselio.
          kod Travnika. Dok sam bio u Prokosu, neke                            Drvenariju sam ja dovukao odozgo. Ostalo
          kolege bi mi u šali govorili: ‘Traži, hafize,                        su oni uradili. Jednoć je rahmetli hanuma
          drugo mjesto, podivljat ćeš gore.’ Zvali su                          donijela ručak majstorima, a rahmetli Ade-
          me i u Šaban Ahmed-efendijinu, odnosno                               maga Lemeš kaže: ‘Sad si donijela ručak,
          Čaršijsku džamiju u Fojnici. Odakle god                              a ako se ponovo pomoliš, bit ćeš bjena.
          bi poziv došao, ja bih otiđi Šejhu i pitaj ga                        Imamo mi šta ručati i večerati.’ Tako je i
          za savjet. On bi potom mene upitao jesi li                           bilo. Ovdje sam aktivno imamio 15 godi-
          šta usnio. Kad je bila riječ o Podama kod                            na i tako namirio na 30 godina staža. Kad
          Travnika, kod mene je došao mutevelija s                             sam napunio 29 godina staža, to je trebalo
          Poda i, kad me čuo u mihrabu, onda me                                uraditi. Međutim, godinu dana bio sam na
          pozvao da dođem u njihov džemat. Rekao                               obradi penzijskog staža.”
          mi je da ću sigurno biti primljen, a da tra-                            Podvukao je, također, da je u vrijeme
          žim plaću koliku hoću. Odgovorio sam mu                              njegovih imamskih početaka imamski rad
          da imam roditelje i svog hodžu i, ako oni                            plaćao se u naturi: u pekmezu, bestilju, siru,
          budu za to, doći ću, a ako ne budu, neće                             krompiru, drvima za ogrjev...
          biti ništa od toga.
            Sretnem tako Šejha i kažem mu jedan                                ODBIO NAKNADU ZA OSMOMJESEČNI
          san. Usnio sam džamiju punu svijeta, ne-                             RAD S DJECOM
          poznato mjesto, nepoznat svijet. Čujem                                  Penzioniran je 1984. godine. Po po-
          žene na musandari, čujem dječije glasove,                            trebi je mijenjao imame. Čekajući penzi-
          ja sjedim pred minberom, a ezan uči na                               ju, osam mjeseci učio je djecu u mektebu


                                                                                                    STAV 21/1/2021 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76