Page 72 - STAV broj 307
P. 72
DRUŠTVO
kad vidim na kesicama za hljeb ili bom-
bone ili somune napisanu bismillu. Eno
na kalendarima levhe. I kad prođe godina
dana šta će biti s tim levhama, gdje li će se
uskladištiti ili će se, ne daj Bože, gaziti po
njima?! Što će nama levha na kalendaru?!
Jest da je ona ukras, ali kad bi se poslije
ostavljala na mjesto gdje se neće gaziti. Ja
sam počeo pisati levhe da bi iz naših kuća i
stanova potisnuo slike kojekakvih pjevača,
sportista, glumaca. Neka njih, nek žive, ali
što moraju visiti na mom sobnom zidu.”
Magistrica Nermina Vehab-Đulović,
danas sjajni umjetnik u kaligrafiji, ima-
la je sreću da joj u Medresi “Osman ef.
Redžović” kaligrafiju predaje hafiz Zil-
ko ef. Žolja. Kad se prisjeća svojih po-
četaka, kaže:
“On je sebeb da se ozbiljno počnem
baviti kaligrafijom. Primijetio je moj ta-
lent, ali vi znate da talent nije dovoljan.
Uporan rad, savjeti, motivacija i, naravno,
samo usvajanje znanja – odlike su koje mi je
hafiz Zilko ugrađivao. Sretna sam što sam
imala priliku biti učenica ovom vrsnom
profesoru i sjajnom pedagogu. Naravno
da sam u kaligrafiji od njega uzela korijen,
Levhe hafiza Zilke tako da sve što su grane i plodovi iz tog
korijena jeste uozbiljenje životnog puta u
i predvodio tri dnevna namaska vakta u kaligrafiji, kojoj sam se, kasnije, eto, i ži-
džematu Uvorići. O tome hafiz Zilko go- votno posvetila.”
vori: “Tada je Odbor IZ s džematskim od-
borima bodovao namaze, djecu i kompletan MLADOST GA NIJE MAZILA
rad imama osim vanrednih usluga. Moji su Šejh hadži hafiz Zilko ef. Žolja rođen
iz Džematskog odbora nakon mog anga- je u siromašnoj porodici. Kao dječak, bio
žmana u čekanju penzije bodovali sve što je u najmu kod jednog bogatog seljaka. O
sam radio i odlučili da mi isplate honorar tom po njega nesretnom periodu života
po tom pravilniku. Donesoše mi papir da kaže: “Kao dječak, bio sam najamnik kod
to potpišem. Vratio sam im papir i rekao bogatih ljudi. Godinu dana bio sam sluga,
da to neću. Pitali su me zašto neću. Ja više čuvao ovce i vodao volove prilikom oranja.
nisam aktivni imam, sada sam pomoćni Bio sam sluga za 100 kg šenice. Taj najam mi
imam i hoću da dokažem Džematskom je ostao u posebnom sjećanju. Tako jednog
odboru da ja ovdje nisam radio za pare. Ja dana okopavamo kukuruz, gazda će meni,
nikad nisam tražio koliko ću plaću, nego a bio je korpulentan, k’o div: ‘Da volite i
koliko mi se da. Taj novac stavite u ćasu znate raditi, ne biste bili fukare.’ Poslije toga
Džematskog odbora i platite aktivnog ima- dvije godine sam radio na ciglani u Saraje-
ma. Zar neko meni može i treba platiti moj vu. Dva puta sam bio i brigadir na obnovi
sabah?! Njihova je reakcija bila: ‘Eto, da zemlje. U prvoj godini mekteba pred Šej-
vidimo insana koji neće para.’ Radio sam hom, a imao sam oko 16-17 godina, Šejh je
šest dana u hefti s djecom.” primijetio da ja kao nešto bolje razumijem
gradivo od druge djece. Tražio je od mog babe
URADIO NA STOTINE LEVHI I TARIHA NA da me on uči dalje. Babo je rekao: ‘Hairli
NIŠANIMA ti ga bilo, radi od njega šta hoćeš.’ Poslije
U razgovoru se dotičemo i njegove završetka hatme počeo sam učiti hifz. Tra-
velike ljubavi prema kaligrafiji i pisanju jalo je to oko tri godine. Bilo je slučajeva da
tariha. Prisjeća se početaka: “Prije imam- sam morao pobjeći u šumu i učiti Kur’an
skog ispita i stupanja u imamsku misi- napamet. Selom su hodale inspekcije. Ako
ju nije bilo udžbenika vjerskog sadržaja. te vidi da si kod kuće, a sposoban za rad,
Nisi ga mogao kupiti da ga zlatom plaćaš. odmah te vode u radne brigade. Hifz sam
Ni sufare, ni ilmihala, ni tedžvida, a to je završio za oko tri godine. Hafiska dova bila
trebalo mektebu. To je rezultiralo potrebu je 2. augusta 1951. Na hafiskoj dovi bila je
pisanja. Tada me je Šejh polahko uvodio poznata sarajevska ulema.”
u te stvari. Nekad je naš svijet bio sav pi- O šejhu hadži hafizu Zilki ef. Žolji mo-
smen. I muškarci i žene. Bila je bosančica, glo bi se napisati na stotine stranica. Nek
koju su svi znali čitati i pisati. Ljutim se ovaj zapis bude tek početak. n
72 21/1/2021 STAV
