Page 68 - STAV broj 307

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (52)

SMRT NE STANUJE POD

BEHARLI BRESKVOM

Husein gleda za kombijem koji odmiče iza krivine. Gleda

zatim u svoju ženu. Majka je, plače. “Jami, bona, vratit će se,
Piše: Amir HASANOVIĆ
ako Bog da. Da uzmemo abdest i klanjamo, a ti hajd onda idi
tamo do hadžinice, vidi kako je, javili su da je Adnan ranjen.”

rećeg ili četvrtog dana ofanzive Slušam Edhema i ponovo počinjem – A tu si, Huso brate, ja te i ne vidim.
na Visoku Glavicu naš rov bio je kunjati. Trzne me nekoliko eksplozija u Osluškujem, gore od jutros pucnjava ne
pogođen granatom velikog kali- daljini. Čuje se i pješadijska pucnjava. prestaje. Navalili dušmani, haman pa ne
Tbra. Nas smo trojica zadobili lak- Zatim sve utihnu. odustaju. A dobro sam, malo me još noge
še povrede i kontuzije glava. Odbili smo Sabahudin je svratio. Kaže da ide do bole. Ko gripa. Proći će, moj Huso, da
ići u Tuzlu pa su nas prebacili u sanitet saniteta da opet potraži neki lijek, osjeća nas gore zlo ne zadesi kako je krenulo.
smješten u Selimovićima... jaku bol u leđima. Samo mu kimnem gla- Husein uzima čekić pa, prije nego što
Budim se ujutro. Osjećam bolove po vom i nastavljam kunjati. Gledam prema krene da otkiva kosu, opet podiže glavu.
cijelom tijelu. Stariji čovjek ulazi u sobu, Edhemovom komšiji Huseinu. – Eh, moj Bego, bit će nako kako je
naziva selam. Kaže da se zove Edhem. Aprilsko sunce nije škrtarilo griju- Allah odredio. Bit će šta će biti. Eno Mi-
Tiho i brižno pita: “Kako si, momak, ja ći zrakama malu mahalu. U avliji ispod ralem u mene jutros došo odozgo, prljav i
nekol’ko puta dolazio, pa vidim spavaš?! krošnje stare kruške Husein otkiva kosu. mrgav. Onako u uniformi zaspo u ljetnoj
Ako si gladan, evo hanuma spremila da Ponekad popusti čekić iz ruke da povuče kuhinji, malo što je jeo.
jedeš, i ti i kolega ti.” koji dim. Pritom gleda gore, ka Glavici. – I moj Adnan je gore, evo treći dan.
Osjećam jaku glavobolju. Uzimam i Detonacije i pucnjava odozgo bivale su Eno hanuma ne slazi sa serdžade, samo
pijem još jednu tabletu koju su nam dali od podneva sve glasnije. dovi. Šta ćemo nas dvojica da im se šta
u sanitetu. Izlazim napolje. Polahko sje- Husein othukuje i tiho govori: – Uh, desi, kud smo dospjeli vaki bolesni, moj
dam na stolicu kraj velikog stola ispod djeco moja, da vam je Allah na pomoći. Huso – govori Began othukujući kao da
loze. Edhem mi pokazuje rukom preko Preko puta ceste živi Began. Sinoć ide uz brdo.
ceste: – Ovo je Husein, moj dobar ahbab. nam je donio mlijeko i med i upoznao – Jah, šta ćeš – dodaje Husein nastav-
I njegov sin je gore na liniji. On im je je- se s nama. Hadžija Began izlazi na ka- ljajući otkivati kosu kao da ga to neka-
dinac pa se plaho sikiraju. Navalili su čet- piju i okreće se prema Glavici, a Husein ko smiruje.
nici gore na naše. Kažu da onaj Mladić, ga gleda ispod svojih naočala. Kroz zvuk udara čekića o metal kao
general, komanduje ovom ofanzivom. – Kako je, Begane, jesi li ozdravio da čuje neko dozivanje. Čujem i ja, neko
Bilo je na srpskoj televiziji. – pita ga. izgovara Beganovo ime. Podupirem se

68 21/1/2021 STAV