Page 65 - STAV broj 307
P. 65
vidim put. VDP vozi. Ima dobrih godi- baš preporučljiv. VDP pokreće stroj uz
na iskustva s oklopnjakom i dobro vlada karakterističan zvižduk turbine, dok tamo
ovim blindiranim kamionom od trinaest iza, u pilotskoj kabini, Vaternier obavještava
tona. Ovaj naš je posebno opremljen GPS bataljon o našem polasku i odredištu. Izla-
prijemnikom i brojnim antenama na krovu zimo iz kampa i punkt zračnih komandosa samo za blindirana vozila. VDP u više na-
koje su povezane s različitim radiouređaji- se zatvara iza našeg vozila. Do centra grada vrata usporava da bi zaobišao prepreke koje
ma koje koristimo, prema AWACS-u, bor- idemo preko onog što je nekad bila raskr- redovno zapriječe put. Konačno ostavljamo
benim pilotima, centru zračnih operacija i snica autoputeva, a sad je prostor prekriven iza sebe ovu uznemirujuću aveniju da bi-
očito prema bataljonu. Svaki od njih ima ostacima spaljenih kola, neuredno gurnutih smo se uspeli uz brdo Mojmilo, kvart mo-
različit komunikacijski sistem. Naš VAB sa strana puta: automobili, autobus i čak dernih građevina devastiranih u konfliktu.
je, uostalom, više od transportera s unu- tenk bez gusjenica i kupole, poput rasture- Ulica je oivičena gomilama smeća koje gori
tarnjim policama, koje omogućuju da raši- nog modela. Nebo je sivo, sve se čini sivo, bez plamena, ispuštajući isprekidan i smrd-
rimo karte i dragocjene zračne fotografije napukao bitumen na oštećenim siluetama ljiv dim. Brdo postaje golo, ulica se sužava,
veličine metar s metar, koje nosimo u kar- zgrada. Čak se i drveće čini ugljenisanim, umjesto razrušenih zgrada, slijede zidovi od
tonskim tubama. Svi zaštitni kapci prozo- osim ako nije riječ o stupovima gradske ra- vreća s pijeskom.
ra su spušteni, jer su vozila redovno meta. svjete u raspadu. Crni dim se diže s brojnih
Popeo sam se na prednji dio vozila, prote- mjesta. U ovom urbanom pejzažu ruševina ČETVRTAK, 2. FEBRUAR 1995.
gao do čvorišta, a zatim na vrh ogromnog najmračnija stvar je odsustvo znakova živo- Okolina je vrlo raznolika u gotovo ru-
crnog kotača. Držim se za ledeno sjedište i ta. VDP mi kaže da stižemo na Aleju snaj- ralnom okruženju zapadno od Sarajeva.
pažljivo zaključavam blindirana vrata. Na pera, prijeratnu brzu cestu do centra grada, Valovita brda, brojna poljoprivredna gaz-
krov postavljamo jedan mitraljez, ali njego- a sada brzu cestu prema pustoši: Oivičena dinstva, polja, malo stoke... Teško je vje-
vo korištenje zahtijeva da se do pola izađe iz zgradama izbušenih zidova, ova avenija po- rovati da smo na nekoliko kilometara od
otvora sjedišta, izlažući se na način koji nije stala je gađalište za snajpere i prohodna je jednog grada u ratu, opkoljenog i dijelom
STAV 21/1/2021 65