Page 37 - STAV broj 397

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
O divljim i pitomim

ČOVJEK KOJI JE TAČNO

ZNAO KADA I KAMO

TREBA POĆI

U nekoliko narednih godina iznimno uspješno radi svoj posao.
Piše: Komunisti su zadovoljni. On ne. Nije im vjerovao. Naslućivao je
Sadik IBRAHIMOVIĆ nevolju. Stoga, a nakon komplicirane administrativne procedure, seli
s porodicom u obližnje Banoviće, rudarski gradić u kome je ateizam
bio tako i toliko izražen da je poprimio oblike neslužbene religije.

A. M. je uvijek bio ispred svog vreme- porodicom u obližnje Banoviće, rudarski sina, Blum je izuzetno cijenio A. M., pa
na. Jasno je uočavao sitne i za većinu dru- gradić u kome je ateizam bio tako i toliko je izrekao i ovo: “Sve što A. M. potpiše
gih ljudi nebitne naznake nevolje koja se izražen da je poprimio oblike neslužbene ne provjeravajte. Tačno je.”
sprema te, sukladno tome, pravio blago- religije. U Banovićima, uzgred, ni tada Nakon petogodišnjeg radnog anga-
vremene iskorake i bivao pošteđen broj- ni u potonjim decenijama, nije postojala žmana u “Energoinvestu” ponovo je u
nih neprijatnosti. Tako, početak Drugog džamija niti bilo kakva bogomolja. A. M. voljenom Visokom, gdje ostaje do penzi-
svjetskog rata zatiče ga u Ljubinju, gdje je ubrzo doznaje da su u Puračiću i okolnim oniranja, a potom, po izričitoj volji i želji
vršio dužnost imama i vjeroučitelja. No, mjestima uhapšeni pripadnici mladomu- njegove supruge i nakon višedecenijskog
iskorak iliti uzmak nije napravio, niti je slimanskog pokreta. Malo je među njima izbivanja, definitivno se vraća u Tuzlu i
mogao, nego je sačekao da dođu po njega bilo “Mladih muslimana”. Uhapšeni su i doživljava to kao kaznu. O. M., njegov sin,
i prisilno ga mobiliziraju. Tako je i bilo. brutalno istražiteljski tretirani uglavnom prisjećao se da je govorio: “Ako me Allah
Biva premješten u Zagreb i do kraja rata neuki, pobožni ljudi, ideološki neopre- bude htio kazniti, vratit će me u Tuzlu.”
obnaša dužnost domobranskog imama. dijeljeni, što je notornim komunistima, U duhovnoj pustinji, kakva je Tuzla
U proljeće 1945. godine, kada je bilo dakako, bilo poznato i jasno, a represalije tada bila, a i danas je, osjeća se kao riba na
bjelodano ko pobjeđuje a ko bježi s ga- su imale za cilj odašiljanje snažne poruke suhom, tuguje za visočkim prijateljima,
ćama na štapu, nije poslušao naređenje – tu smo, pratimo vas, pazite šta radite. piše im sjetna pisma, povlači se u osamu
ustaških vlasti da skupa s ostalima krene U svojevrsnoj disimulaciji, kako bi se i prevodi Mesneviju.
ka Sloveniji i dalje. Ostao je u Zagrebu. I približno mogao okarakterizirati njegov Tokom rata, a takvo šta zaista mi je teško
sačekao partizane. I bio uhapšen. Nepun boravak u Banovićima, provodi šest-sedam padalo (ovo su moja iskustva a ne generali-
mjesec, skupa s onima koji su odlučili (ili godina, a potom odlazi u Visoko, staru i zacija, op. a.), najčešće sam, silom prilika,
morali) ostati, proveo je kao zatočenik na lijepu čaršiju, gdje se vjera, na njegovo bio s ljudima nikakve naobrazbe i odgoja.
stadionu Maksimir. Nagledao se likvida- veliko iznenađenje, masovno i nesmeta- Bezmalo svakodnevno gledao sam njihova
cija onih koji su pali na testu partizan- no prakticirala. rakijanerska oblokavanja, slušao lascivne
skog istražiteljskog rešetanja. “Partizani Konačno svoj na svome, druži se s vi- priče i blasfemične psovke, a zastrašuju-
su znali sve o meni i to mi je spasilo gla- sočkim kadijama i orijentalistima, što je i ća primisao kako je u takvim okolnostima
vu. Da su znali malo ili ništa, ne bi bilo sam po obrazovanju bio, posjećuje tekije, sasvim svejedno na kojoj sam strani, našoj
dobro”, rekao je jednom. prevodi Mesneviju i silno se zaljubljuje u ili četničkoj, javljala se sve češće. Duboko
Oslobođen je. Ipak, simbolično je ovaj grad. uznemiren, pa i uplašen takvim unutarnjim
kažnjen i, umjesto u Tuzlu, premješten Ipak, nekoliko godina živi u Sarajevu, stanjem, otišao sam kod A. M. i povjerio
u Puračić, varošicu u blizini Lukavca, a na poziv Emerika Bluma, prvog čovje- mu se. Pažljivo me je saslušao, zašutio, te,
gdje kratko radi kao imam i vjeroučitelj, ka narastajućeg “Energoinvesta”. I sam nakon kratke stanke, tiho rekao: “Čuvaj
a potom, premda fakultetski obrazovan, daleko ispred svog vremena, Bluma je, glavu, dijete. Ovo ni na šta ne liči.”
kao fizički radnik u lokalnoj zemljorad- kao privrednika, prevashodno zanimala I ozbiljno sam ga shvatio. Tri mjeseca
ničkoj zadruzi. Ali ne zadugo. U neukoj stručnost i profesionalizam saradnika, a kasnije dobio sam posao urednika i rad-
sredini, upravo zbog njegovog obrazova- činjenica da A. M. nije bio član partije nu obavezu u izvjesnoj radiostanici, a u
nja, mada nevoljko, komunistička vlast za Bluma nije bila nikakva smetnja da to da “ovo ne liči ni na šta” neprekidno
postavlja ga na mjesto upravnika zadruge ga uključi u najuži saradnički tim (uz- se uvjeravam kroz sve protekle godine.
u kojoj je dirinčio. gred, ovaj naizgled sitan i nebitan detalj “Divlji su pojeli pitome”, znao je, dok
U nekoliko narednih godina iznimno izgleda gotovo nestvarno u poređenju s sam bio dijete, reći moj otac, a meni, opet,
uspješno radi svoj posao. Komunisti su aktualnom bosanskohercegovačkom po- nije bilo jasno o čemu govori niti ko su ti
zadovoljni. On ne. Nije im vjerovao. Na- litičko-podaničkom stvarnošću). divlji a ko pitomi. Ali sve u svoje vrijeme.
slućivao je nevolju. Stoga, a nakon kom- Kako god, stručno i profesionalno radi O, kako ga odavno dobro razumijem! A i
plicirane administrativne procedure, seli s svoj posao, a, prema tvrdnjama njegovog dobrog i mudrog A. M. n

STAV 14/10/2022 37