Page 77 - STAV broj 346
P. 77

u prvom licu. Slika nekadašnjeg blagosta-  najranijoj mladosti u Turskoj, tako još više   i stavljeni u prvi plan. Sama tehnika pripo-
          nja u kom su živjeli veleposjednici data je   u uvjetima emigrantskog života u Libanu)   vijedanja, s jakim emocionalnim koloritom
          kroz prizmu nejasnih fragmentarnih sje-  ne dopuštaju pripovjednom subjektu da se   doživljaja, dojmova, reakcija, konfrontacija
          ćanja iz najranije djetinje dobi, ali je od   s nekom svojom autorefleksijom “upusti”   glavnih likova vrlo je bliska tehnici pisanja
          samog početka oštro suprotstavljen toj   u dužu, složeniju, sofisticiraniju rečenicu   filmskih scenarija: živi i dinamični dijalo-
          slici arbitrarni patrocentrizam obiteljske   i sintaksu.             zi, usredsređenost na slike, izražene boje
          atmosfere, u kojoj je Otac bio kao neko bo-  Posebno je majstorstvo Kemalov reali-  ambijenta, pa i “rezovi” u radnji koja ima
          žanstvo: nedostupan, neupitan, suveren,   zam dosegnuo u ravni literarne sublimacije   upravo karakter filmskog sekvencionira-
          pa i surov prema svim članovima obitelji.   i komparacije (sravnjivanja, upoređivanja)   nja – sve nam to potvrđuje i posvjedočuje
          Kemalova slika tog i takvog patrocentriz-  nepovratno iščezlog ambijenta blagostanja   zašto su Kemalove proze bile u toj mjeri
          ma podjednako je živopisna i autentična –   i surove stvarnosti emigrantske sirotinje,   interesantne za filmsku obradu.
          i kad se njom ilustrira odnos prema djeci,   depresiranosti i besperspektivnosti svih   Oslikavanje autentičnosti i bogatstva
          i kad se evocira stav muškarca kao “glave   tih ljudi koji su, kao žrtve političkih pre-  duševno-emocionalnog naboja mladog čo-
          kuće” prema vlastitoj ženi, cijeli tekst zrači   viranja i borbi, bili primorani iz ovog ili   vjeka također bitno karakterizira Kemalov
          iskonskom i nepatvorenom ljubavlju djece   onog razloga, na duže vrijeme ili zauvijek,   pristup u ovoj prozi: prateći glavnog junaka
          prema majci (naravno, i obrnuto), upravo   napustiti svoju domovinu. Najupečatlji-  upravo kroz godine njegove mladosti (odra-
          koliko i tegobnim osjećanjem i doživljajem   vije stranice ovog kratkog romana upravo   stanja, sazrijevanja), autor je stavio nagla-
          očinskog despotizma. Cijelu priču o svom   su one na kojima Kemal opisuje taj žal za   sak na silinu (nepatvorenost, sirovost) te i
          životu glavni lik pripovijeda “iznutra”,   zavičajem, nezatomivu silinu nostalgije –   takve mladalačke duše, svjesno potiskujući
          kroz slike, memorijske odbljeske                                     u drugi plan aspekt osvještenja, racionalizi-
          i emocionalne kondenzacije – bez                                            ranja iskustava i proumljenja svega
          ikakvih pokušaja naknadne pameti                                             toga što se s glavnim junakom i
          da se u autorefleksiji “obazre oko                                           oko njega zbiva. To posebno dola-
          sebe” i da jasnije artikulira isku-                                          zi do izražaja u kontekstu žudnje
          stvene pa i one opće istine o živo-                                         njegove za povratkom u zavičaj,
          tu što ga opisuje. Tu se prepoznaje                                         koja kao posve iracionalan impuls
          svojevrsni naturalistički minima-                                           uspijeva nadvladati onu suprotnu
          lizam autora, kome je puno više                                            tendenciju prilagođavanja uvjetima
          stalo do izvornosti samoosjećanja                                          života u tuđini (koju, kao lik, otje-
          pripovjedačkog subjekta, nego do                                           lovljuje njegov mlađi brat). Također
          generalizacija na nekakvom višem                                           se i vrlo tegoban odnos glavnog lika
          nivou individualne i socijalne svi-                                       s ocem (koji se u oskudici emigrant-
          jesti. Tom vrstom “intimističke                                           skog života nije u biti nimalo popra-
          zamagljenosti” Kemal uspijeva u                                           vio) predstavlja pretežno u uskome-
          drugi plan potisnuti prosvjetitelj-                                       šanosti jakih negativnih osjećanja
          sko-didaktički aspekt, inače ka-                                         spram očinske represivne dominaci-
          rakterističan za prozaiste njegovog                                      je. Ženski likovi (počev od junakove
          usmjerenja. Na taj se način i samim                                      majke i sestara, nane i tetaka, sve do
          ritmom pripovijedanja i proizvolj-                                       male armenske djevojčice Virjin i lije-
          no-subjektivno odabranim naglasci-                                      pe Grkinje Eleni) dati su s toplinom i
          ma, pa i onim “između redova” evociranim                                naklonošću, kao protupol okrutnosti i
          “neizrecivostima”, čitalac aktivnije uvlači u   bilo da je riječ o turskim, armenskim ili   tegobnosti životnih uvjeta (zbog kojih žene
          tok radnje i “lukavstvom kreativnog uma”   nekim drugim izbjeglicama razbacanim po   nekako uvijek više trpe i pate od muškara-
          upućuje na saučestvovanje u osvještenju i   okolnim zemljama (Libanu, Siriji). Surovi   ca, ali koje upravo žene, mnogo više nego
          razumijevanju sadržine romana.    prizori obračuna, ratnih sukoba, ubistava   muškarci, umiju učiniti podnošljivijima).
            Kemalove rečenice mahom su kratke,   samo su laganim potezima pera “dozvani”   Posebno se u epizodi u kojoj se pojavlju-
          rijetko kad duže od jednog retka, dina-  pred čitatelja, ali su zato detalji tegobnog   je lik prostitutke Shinorik (što je usvojila
          mika dijaloga, zasićenost ili punoća emo-  sirotinjskog života u emigraciji (oskudice   Virjin, sirotu armensku djevojčicu) na sup-
          cionalnog obojenja, intenzitet doživljaja   svake vrste, gladi, nezaposlenosti, socijalne   tilan način potcrtava saučešće i razumije-
          (kako u vrijeme unutrašnjih previranja u   marginaliziranosti) živim bojama oslikani   vanje u vezi s nezahvalnim položajem žene
                                                                               u društvu u kom dominira muškarac (i kao
                                                                               zaštitnik, i kao tiranin).
          Slike života u turskoj provinciji i na selu, opisi mentaliteta          Slike života u turskoj provinciji i na
          i prirodne sredine, upečatljive dionice u kojima se                  selu, opisi mentaliteta i prirodne sredine,
                                                                               upečatljive dionice u kojima se predstavlja-
          predstavljaju život u oskudici, glad i bijeda emigranata,            ju život u oskudici, glad i bijeda emigrana-
          običaji, hrana karakteristična za tursku kuhinju, epizode            ta, običaji, hrana karakteristična za tursku
                                                                               kuhinju, epizode o mladalačkoj zaluđeno-
          o mladalačkoj zaluđenosti fudbalom (kao izrazu snažne                sti fudbalom (kao izrazu snažne unutraš-
          unutrašnje potrebe mladih ljudi da pobjegnu od tegobne               nje potrebe mladih ljudi da pobjegnu od
                                                                               tegobne stvarnosti) – sve su to odlike pro-
          stvarnosti) – sve su to odlike proze Orhana Kemala zbog kojih        ze Orhana Kemala zbog kojih su njegova
          su njegova djela imala toliku popularnost i zbog kojih se on         djela imala toliku popularnost i zbog ko-
                                                                               jih se on smatra jednim od klasika turske
          smatra jednim od klasika turske književnosti 20. stoljeća.           književnosti 20. stoljeća.        n


                                                                                                   STAV 22/10/2021 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82