Page 78 - STAV broj 346

KULTURA

Historijska pozadina “Epa o Rolandu”
SVETI GRAL FRANCUSKOG

EPSKOG SVIJETA BORBA

JE PROTIV MUSLIMANA

Kako je jedan historičar zapisao, da Pjesma o Rolandu nije postojala u postrevolucijskoj Francuskoj,
oni bi je morali izmisliti, jer je postojala tolika potreba za nacionalnim epom. Pet godina prije
nego je Francisque Michel otkrio rukopis Rolanda, Francuska je okupirala Alžir, gdje su među
domaćim stanovništvom živjeli i potomci Andalužana, onih ljutih pagana protiv kojih se nanovo
otkriveni nacionalni heroj Francuza tako zdušno borio.

Piše: Nermin ŠEHIĆ

rancisque Xavier Michel imao je samo
26 godina kada je 1835. godine, pretu-
rajući po prašnjavim srednjovjekov-
Fnim rukopisima glavne oksfordske
biblioteke, došao do jednog od najvećih
otkrića francuskog književnog kanona. U
prostorijama biblioteke Bodleain obreo se
po nalogu ministarstva Julske monarhije, sa
zadatkom da kao nadareni mladi filolog pro-
nađe i transkribira djela iz srednjovjekovne
francuske književnosti. Lokacija, naravno,
nije bila slučajna, budući da su norman(dij)
ski osvajači Albiona sa sobom donijeli i fran-
cuski jezik, koji je ostao u aktivnoj upotrebi
među engleskom vlastelom naredna četiri
stoljeća, a i engleska kruna sjedila je na tek
jednoj odrubljenoj glavi, odrubljenoj mnogo
prije one s perikom kralja Luja XVI, što je
bilo sasvim dovoljno za pragmatičnu pastvu
Anglikanske crkve da digne krvave ruke od
nježnih vratova svojih monarha i posveti svu
pažnju poglavicama i maharadžama “biloga
svita”, prodajući Damoklov mač za začine,
duhan i čaj. I s obzirom na to da je pučan-
stvo odavno bilo opljačkalo sve samostane,
među čijim su mahovinom obraslim ruševi- poniženja. Tražilo se djelo koje bi bilo kamen Već prije nego je Michel zavirio u ok-
nama wordsworthi i coleridgeovi zazivali pje- temeljac francuskog kanona, objedinjavalo sfordsku biblioteku, francuski filolozi i knji-
sničke muze romantizma, preživjele sred- u sebi ideale koje sam po sebi diktira naci- ževnici imali su ideju gdje da potraže takvo
njovjekovne rukopise i artefakte očekivala onalizam devetnaestog stoljeća. Nacionalni djelo. U srednjovjekovnoj epskoj poeziji, zna
je izgledno mnogo bolja sudbina u Velikoj duh, čistoća jezika, čistoća krvi, plemeni- se. Imali su i jasnu predodžbu kakvo ono
Britaniji nego na ratovima, pobunama i re- tost, hrabrost, junaštvo, Francuska kakva mora da bude i koji junak može objediniti
volucijama razorenom azijskom poluotoku je nekad bila i sve te nama dobro poznate sve duhovne težnje jednog naroda zaljublje-
što se Evropom zove. fraze (izuzevši carstvo nebesko, razumi- nog u sliku o sebi, ali suočenog s previra-
Kontinentalni romantizam, tada već u je se). Takvo djelo moglo se samo naći u njima opore, sure i nesigurne stvarnosti. Taj
punom zamahu, zahtijevao je u svojoj fran- srednjovjekovnoj književnosti i viteškoj junak, uzdignut na nivo nacionalnog heroja,
cuskoj inačici prve polovine devetnaestog kulturi, kada se pošteno živjelo i pošteno bio je, naravno, Roland, Orlando.
stoljeća poeziju koja bi uzdigla posrnuli umiralo, kada su čast, dostojanstvo i riječ Legenda o Rolandu nikada nije zamrla u
galski duh nakon nestalnih vlada i burnih imali težinu, kada se vjera i pravda mačem Francuskoj. Plodna srednjovjekovna tradicija
ratova koji su obećavali liberté, egalité, fra- branila, itd., itd. Ko bi još stigao nabrojati iz koje je ona nastala i bujala, te kasnije našla
ternité, ali donijeli uglavnom samo poraze i sve zablude romantizma! jasnih odjeka u Danteu i Ariostu značila je da

78 22/10/2021 STAV