Page 75 - STAV broj 159
P. 75

“BiH je moja                                                                               postdiplomski studij priznatog fakulteta
 majčevina”                                                                                Edinburgh College of Art (ECA). Pazite,
                                                                                           bez štele. Kako? Pa tako što u svijetu cije-
           Finansijska situacija u Bosni i Hercegovini nije                                ne rad i praktično iskustvo. Mnogo mi je
           povoljna, ali nije ni nigdje u svijetu. Ja snimam                               značilo to usavršavanje jer je velika razli-
           filmove s nevjerovatno malo novca. Posljednjih                                  ka u formi filma i teatra. Film Game Over,
           deset godina svjedočimo svojevrsnoj tehnološkoj                                 koji sam napravio na ECA-u, nagrađen je
           revoluciji koja omogućava da se film snimi s vrlo                               kao najbolji postdiplomski rad, što mi je,
           malo novčanih sredstava. Danas se filmovi mogu                                  naravno, otvorilo nova vrata u svijetu filma.
           napraviti i s mobilnim aparatom. Važno je samo                                  STAV: Nakon studenskih ostvarenja, sni-
           ispričati dobru priču s univerzalnim vrijednostima                              mili ste svoj najuspješniji film The Way
                                                                                           We Played, koji je osvojio škotsku nagra-
festival bile su: Let izvan rešetaka, San o   na apsolutnoj improvizaciji i svaka je bila  du BAFTA. Riječ je o filmu o dvojici dje-
Malom Princu te Piktor i Piktorija. Let je    drugačija: bez kostima, scenskog svjetla,    čaka, Stevi i Ramizu, čija bezbrižna igra
za sve nas predstavljao svojevrsni “cult”.    scenografije. To je nešto što želim nasta-   u osvitu agresije na BiH preko noći po-
Riječ je o predstavi nastaloj po motivima     viti ako se ikada vratim teatru.             staje borba na život i smrt. U ovom filmu,
Jonathana Livingstona Seagulla, čija je       STAV: Zatim ste diplomirali na katedri za    koji karakterizira izraziti realizam, s jedne
radnja bila smještena u limbu, a u kojoj      film i televiziju na Edinburgh College of    strane, preko Stevinog oca, koji naređuje
su između nas i publike bile rešetke. Bilo    Art te započeli svoju filmsku i televizij-   ubijanje svojih komšija Bošnjaka, svijetu
je to zaista dojmljivo vizualno iskustvo,     sku karijeru. Zašto ste odlučili da teatar   prezentirate rađanje jednog beskompro-
predstava koje se i danas rado sjećamo.       zamijenite filmom? Čini se da Vam tea-       misnog zla, a, s druge, nepobjedivost dje-
Piktor i Piktorija također je pretežno vizu-  tarska umjetnost nije bila dovoljna da       čije nevinosti koja ne poznaje vjerske niti
alna predstava s muzikom i pokretom kao       svijetu iskažete sve ono što ste željeli     nacionalne razlike. Kakve su bile reakcije
dominantnim elementima, zasnovana na          kao režiser i umjetnik?                      publike na ovo ostvarenje, prije svega u
fizičkom teatru, a nastala je prema moti-     MEHANOVIĆ: Sasvim slučajno sam 2001.         Škotskoj, s obzirom na to da se ono bavi
vima priče Hermanna Hessea. Od 1995.          godine dobio ponudu da režiram kratki        jednom zaista važnom temom kao što je
godine postao sam “artist in exile”, jer sam  film, Pigs Flying Pink, koji nisam i napi-   početak agresije na BiH, ali u ovoj zemlji,
i dalje sarađivao s rajom iz Tuzle. Mi smo    sao, a s kojim sam zatim stekao potrebno     ipak, nepoznatom?
se skupljali svake godine i igrali predsta-   iskustvo i započeo saradnju i prijateljstvo  MEHANOVIĆ: Pa čujte, ove me teme,
ve na Edinburškom festivalu. Posljednju       s kamermanom Scottom Wardom. Na              nažalost, uvijek proganjaju. Iskreno, nije
predstavu, Perpetuum Mobile, igrali smo u     osnovu tog kratkog filma, primljen sam na    me povrijedio rat koliko su to učinili lju-
Londonu, čije su izvedbe bile zasnovane                                                    di. Bio sam mlad čovjek kada su neki moji
                                                                                           drugovi jednostavno nestali bez pozdrava,
                                                                                           iako smo noć prije pili kahvu i razgova-
                                                                                           rali o budućnosti. Rekli smo: “Vidimo se
                                                                                           sutra!”, a oni su sutra nestali. Neki su od
                                                                                           njih počeli granatirati svoj grad, isti onaj
                                                                                           u kojem smo zajedno rasli i koji smo vo-
                                                                                           ljeli. To je bio motiv za ovu priču i to je
                                                                                           jedna od mnogih tragedija rata koju nikad
                                                                                           neću razumjeti. Postoje i moji divni prija-
                                                                                           telji koji su mogli otići, ali nisu, ostali su
                                                                                           sa svojim komšijama. Film The Way We
                                                                                           Played nije politizacija nego umjetničko
                                                                                           ostvarenje o djeci rata. Vjerujem da ima
                                                                                           univerzalnu vrijednost jer se i dalje gle-
                                                                                           da, a u srednjim školama u Škotskoj dio je
                                                                                           obrazovnog programa. BAFTA je, naravno,
                                                                                           velika nagrada, ali to je samo dio puta, a
                                                                                           ne cilj ovog filma. Cilj je sve ovo drugo o
                                                                                           čemu smo pričali. Šaljem link za čitaoce
                                                                                           Stava, da se prisjete i pogledaju film ako
                                                                                           već nisu: https://vimeo.com/90304092.
                                                                                           STAV: U filmu se vraćate Bosni i Herce-
                                                                                           govini i svim zlodjelima koje je ona pre-
                                                                                           trpjela. I u Vašoj teatarskoj, ali i filmskoj
                                                                                           karijeri, Bosna i Hercegovina neizostav-
                                                                                           na je tema. Šta Vama kao čovjeku koji
                                                                                           danas živi u drugoj zemlji predstavlja
                                                                                           Bosna i Hercegovina i agresija koju je
                                                                                           preživjela, a šta kao režiseru?
                                                                                           MEHANOVIĆ: Pa to odakle sam čini me
                                                                                           ovim što jesam. Ja sam, prije svega, čovjek,

                                                                                           STAV 22/3/2018 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80