Page 74 - STAV broj 159
P. 74

kultura

Razgovarao: Mirza SKENDERAGIĆ                  Ekskluzivni
                                               intervju s uspješnim
Samir Mehanović rodio se u Tuzli               režiserom
          kao najmlađi od pet sinova u po-     Samirom
          rodici rudara uglja, zatim je 1995.  Mehanovićem,
          godine pukom srećom izbjegao         Tuzlakom sa
masakr u Tuzli, a samo nekoliko mjese-         škotskom adresom
ci poslije je dočekivao Srebreničane koji
su preživjeli genocid. Nakon svega, do-
bio je poziv na jedan teatarski festival u
Edinburghu, gdje je nakon života na ulici
osnovao svoju teatarsku i filmsku kompa-
niju i ostao živjeti i raditi sve do danas. U
međuvremenu je osvojio škotsku nagradu
BAFTA, priznanje na festivalu IDFA za
film o srebreničkoj tragediji, oženio se i
razveo, a “uhvatili” smo ga tokom nedjelj-
nog druženja s kćerkom Islom (Ajlom),
čiji je djed Iain Smith producent filmova
Pobješnjeli Max: Divlja cesta, Djeca čovje-
čanstva, Peti element, Sedam godina u Ti-
betu itd. Za sve ovo vrijeme jedna stvar
ostala je konstanta u životu i radu Samira
Mehanovića, a to je Bosna i Hercegovina,
koju naziva svojom “majčevinom” i koje
se nikada neće odreći. Povod za ovaj in-
tervju jeste premijera novog Mehanovi-
ćevog dokumentarnog ostvarenja Throu-
gh Our Eyes, u kojem vlastitu izbjegličku
sudbinu poistovjećuje sa sudbinom sirij-
skih izbjeglica.

STAV: Možete li čitaocima Stava detalj-        diploma tu ništa ne znači. Kad je rat po-    upravo o našem “ratnom teatru” i svemu
nije predstaviti svoj zaista nevjerovatan      čeo, nisam odustao od svojih snova. Sku-     što smo proživjeli.
životni put koji je obilježila ljubav prema    pio sam mladu raju i osnovao teatar koji     STAV: Nakon odlaska iz Tuzle, u Edinbur-
teatru i filmu?                                se zvao “Avangardna grupa J. L. S.” (Jo-     ghu ste nastavili raditi u teatru. Koje su
MEHANOVIĆ: Pa to bi bilo kao pisa-             nathan Livingston Seagull). Tu smo učili     to teme i tekstovi kojima ste se bavili kao
ti biografiju, a to ću možda kad se pen-       i stvarali predstave koje su u Tuzli prola-  teatarski režiser; možete li izdvojiti neke
zioniram. Život je nepredvidiv put na          zile nezapaženo, ali koje su nama mnogo      od Vaših najreprezentativnijih predstava?
kojem je bitno održati vjeru u ono što         značile. Znate, umjetnost ništa ne može      MEHANOVIĆ: Moj pravi “umjetnički
radiš. Moja familija dala mi je dobar od-      ubiti. Bili smo mlada raja koja je željela   otac” bio je Richard Demarco, koji nas je
goj, a karakter je nešto što otvara mnoga      živjeti svoj san i uspjeli smo. Neki su od   i pozvao u Edinburgh. On je otkrio mno-
vrata. Biti sin rudara nije socijalna privi-   nas postali veliki umjetnici: Ismet Prcić    ge umjetnike s prostora bivše Jugoslavije
legija niti u jednom društvu, ali uprkos       (jedan dio njegove knjige Krhotine govo-     i mnoga umjetnička udruženja, kao što
tome, imao sam potrebnu edukaciju. Moj         ri o našem teatru, a lik Asmira djelomič-    su: Obala Teatar, “Marina Abramović”,
je otac imao lakšu nesreću kao rudar te        no je baziran na mom karakteru), Selma       Daska Teatar, Nue Slovenian Kiunst itd.
je prebačen na rad u dom “Moša Pijade”         Abdić živi i radi u Beču, gdje je završi-    Festival Edinburgh je za mene bila jedna
(danas BKC). U toj sam nesreći imao sre-       la Teatar PhD, Amar Tahirović također.       velika “škola”, s više od 20.000 kulturnih
ću da kao dječak gledam razna kulturna         Neki se bave umjetnošću, neki ne, ali su     događaja svakog augusta, koja mi je mno-
događanja krijući se iza scene. Valjda je      svi sigurno dobri ljudi. Rat je rat, nikom   go pomogla da odrastem i sazrijem kao
to ostavilo utisak na mene i stvorilo lju-     nije brat. Trenutno pišem svoj prvi igra-    umjetnik. Predstave koje su nas odvele na
bav prema svemu što danas radim. Mož-          ni film Real Theatre Company, koji govori
da je tako trebalo biti. Znam samo da me
majka rahmetli vaspitavala strogo i morao
sam naučiti šta je dobro, a šta nije. Rastao
sam s četiri starija brata i, iako nismo bili
bogati, bili smo sretni. U našoj mahali
znalo se ko je ko i ko je glavni. Braća su
me štitila i niko me nije smio pipnuti, a
imao sam i izravan pristup “mahalskoj
školi”. Dobro je što sam mnogo puta bio
odbijan od raznih edukativnih instituci-
ja jer te to ojača. Ili si umjetnik ili nisi,

74 22/3/2018 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79