Page 69 - STAV broj 159

Abdija i Alije Ljubijankić “Jedan prijatelj i ja odvezli smo
majku kod čovjeka koji se zvao Jova
Mijatović. On je izliječio mnoge
poznate osobe, između ostalih,
i sina američkog predsjednika
Nixona. Kad smo došli, uzeo je
ljekarsku dokumentaciju iz Bihaća
i Splita. Nakon što je sve pogledao,
konstatirao je da je u majke stanje
dosta kritično, ali da je može izliječiti
ako se bude strogo pridržavala
njegove terapije”

sakupljala različite trave, najčešće po obalama i pašnjacima da- u bolnici u Bihaću. Kao šezdesetšestogodišnjak, Abdija se i da-
leko od naselja. Kaže da je umjela po devet vrsta trava stavljati nas osjeća dosta dobro. Nakon što svakog mjeseca u Kliničkom
u spravljeni lijek ili napitak. “Lijek od kunice i bokvice sprav- centru u Sarajevu dobije novu krv, vraća se kući i sasvim nor-
ljam svake godine potkraj maja. Tad bokvica resa. Ženska ima malno nastavlja obavljati uobičajene fizičke poslove oko kuće.
rese plave boje, a muška ima uske listove. Taj napitak pomogao I Alije i Abdija doista su rijetki primjeri osoba koje su
je mnogima da izliječe želudac. Godišnje se troše tri tegle. Tako imale sreću da u više navrata izbjegnu ono najgore. Bilo da
je najbolje”, govori Alije. ih je od očigledne smrti sačuvala njihova dobrota, udijeljena
sadaka ili, pak, samo luda sreća, njihova iskustva primjer su
I ALIJIN MUŽ ABDIJA 18 GODINA BOLUJE OD TEŠKE BOLESTI za razmišljanje o tome koliko je tanka linija koja razdvaja ži-
vot i smrt. Jer, kako kaže Alije: “Kad Bog da nafaku, sve se
Alije kazuje da joj je najveći motiv za borbu s bolešću bila preživi i sve se doživi.” n
porodica. “Znala sam da je mrijeti kad tad. Međutim, bilo mi
je najviše žao dvoje djece, posebno kćerke Hajre, koja nije bila
ni pošla u školu. Kod prve operacije sam molila doktora da mi
ne vadi maternicu jer sam željela da imam još djece, što mi je
on i udovoljio. To se ubrzo pokazalo kao vrlo loša odluka jer se
karcinom bio proširio i na maternicu, čime sam bespotrebno
bila ugrozila svoj život”, kazuje Alije. Međutim, da smrt nije
ondje gdje je čovjek očekuje, kasnije će se pokazati u više na-
vrata. Alije je 1991. godine s mužem Abdijom preživjela teš-
ku saobraćanu nesreću, kada se na nju i na još nekoliko žena
prevrnula traktorska prikolica. Tom prilikom slomila je neko-
liko rebara, ali ne od udara prikolice već od željeznog otpada
koji se slučajno zadesio na mjestu na kojem se dogodila nesreća.
Kako ističe Alije, da nije bilo tog željeza, “Bog zna najbolje”,
pod prikolicom joj ne bi bilo ništa, ne bi ni rebro slomila. Muž
Abdija, koji je upravljao traktorom, nekoliko puta se isprevr-
tao niz veliku strminu i, Božijim čudom, ostao živ. O nesvaki-
dašnjoj nesreći u kojoj su preživjeli svi putnici svojevremeno
je pisao i časopis Arena.

Međutim, ni to nije bio kraj iskušenjima u Alijinoj porodi-
ci. U toku rata muž Abdija operirao je slezenu, dok sin Safet,
koji je kasnije dobio priznanje “Zlatni ljiljan”, biva teško ra-
njen. Dalje, muž Abdija 2000. godine teško obolijeva od jedne
vrste maligne bolesti krvi, što je zahtijevalo promjenu koštane
srži tri puta i višemjesečnu borbu za život. Zbog povišene kon-
centracije trombocita u krvi, Abdija jednom mjesečno odlazi u
Sarajevo da mijenja krv. Od kako je obolio do danas krv je mi-
jenjao više od 150 puta. Abdija kaže da se doktori u Sarajevu iz
mjeseca u mjesec čude njegovom zdravlju. O tome on govori:
“Kad odem na kontrolu u Sarajevo, doktorica me pita: ‘Šta ti,
Abdija, trošiš pored ove naše medicine?’ Ja se jednom našalio i
kažem: ‘Ništa’, a ona će meni: ‘Ti mora da nešto trošiš.’ A ja se
samo smijem. Onda joj ispričam sve: ‘Najviše koristim koprivu.
Dok na proljeće izviri iz zemlje, kopriva je moja sve do snije-
ga. I med dosta konzumiram. U toku zimskog perioda godine
pojedem oko 20 kg meda.’” Uprkos svemu navedenom, Abdi-
ja je prošle godine preživio još jednu nesreću, kada je pao s tri
metra visine i povrijedio glavu, nakon čega se dugo oporavljao

STAV 22/3/2018 69