Page 65 - STAV broj 159
P. 65

STAJALIŠTA

                                                   Apokrifni frazarij

                                                  Preneseno značenje

                                                  DUHANKESA
                                                  MUSTAJ-BEGA LIČKOG
                                                  Muhidin se osjećao nekako neobično.          džepa i pruži mu.
Piše:                                             Sve se više kajao što je sjeo za ovaj        – Šta se tu ima pročitati?
Irfan HOROZOVIĆ                                   sto.                                         Muhidin ga mahinalno uze i pregleda.
                                                  I nešto ga je jalno kopkalo.                 I pročitao je. Na mjestu proizvodnje
                                                  – Je li i duhan iz Mustaj-begove kule?       pisalo je: Udbina. Izgledao je zbunjen.
                                                  – Jeste.                                     – I šta kažeš?
                                                  – Kako ti to znaš?                           – Nisam znao da ondje ima duhana...
                                                  – Vrlo jednostavno. Pročitaj.                – Vjerovatno i nema. Ali pune paketiće
                                                  Čovjek izvadi duhanski paketić iz            i prodaju

Zamišljeno, ali brižljivo, vadio je i                 – Ne znam. Kažu da je govorio kako mu    – Mustaj-beg.
           slagao na stolnjak čibuk, papir i, na  ju je sam Mustaj-beg dao.                    – Vidim.
           kraju, duhankesu, zaista neobičnu.                                                  – Vidiš?
               A onda je za sto, bez pitanja,         – Koliko je godina živio taj tvoj pra-   – Naravno, čim zapalim, otvori se di-
sjeo Muhidin, ko bi drugi.                        djed?! Ili stoljeća?!                        vanhana i vidim njegov čibuk kako se
                                                                                               dimi. Drukčije mu je boje dim. A čujem
     – Šta je to?                                     – Ne znam šta je mislio kad je to govo-  i tamburu...
     – Oproštaj, čini mi se.                      rio. Možda ima neko objašnjenje.             – Bit će da sluša pjesme o sebi?!
     – Kakav oproštaj?                                                                         – I to.
     – Ne bih o tom.                                  – Objašnjenje je moguće za sve. Ipak,    – Kako to misliš?
     – Samo ti svoje.                             ovdje je riječ o gluposti.                   – Onako kako sam kazao. Kod mog
     I izgledalo je da će ga ostaviti na miru                                                  su pradjeda dolazili pjevači. O tom piše u
iako je radoznalo gledao sve što je bilo na           – Ne bih baš rekao.                      knjizi Luke Marjanovića. Tad je taj Luka
stolu.                                                – Ne vjeruješ valjda u to?               počeo zapisivati pjesme. I dugo se time ba-
     Šutjeli su tako neko vrijeme. Sve dok            – Čuo si za preneseno značenje?          vio. Četiri je zbirke sastavio.
nije otvorio duhankesu i izvadio nešto du-            – Bezbeli da sam čuo.                    – Čuo sam za nj. A na koje pjevače misliš?
hana na papir da ga smota.                            – Možda je ovdje riječ o tom.            – Dolazili su najbolji. I najpoznatiji. A
     Taman je stigla džezva i mali fildžan s          – Preneseno značenje prenijelo je du-    i pjesme su važne.
rahat-lokumom.                                    hankesu iz ruku Mustaj-bega Ličkog u ruke    – Koji?
     – Neobična duhankesa, bit će da je po-       tvog pradjeda?                               – Mehmed Kolaković, naprimjer. Ne
prilično stara?                                       – Tako nekako.                           znam koje ti znaš?
     – Od mog pradjeda, a, po svemu sudeći,           Muhidin se osjećao nekako neobično.      – Mislim da sam čuo...
bila je mnogo starija i od njega.                 Sve se više kajao što je sjeo za ovaj sto.   – I Salko Vojniković Pezić, meni
     – Porodična stvar. Porodična priča.              I nešto ga je jalno kopkalo.             najdraži.
     – Jeste. Vrlo stara. I neobična.                 – Je li i duhan iz Mustaj-begove kule?   – Sve si ti to izučio, čini mi se.
     – Je li to koža neke životinje?                  – Jeste.                                 – Nešto jesam. Nije to tako jednostavno.
     – Nije, nego biljke.                             – Kako ti to znaš?                       – I što si sad donio tu duhankesu ov-
     – Koja to biljka ima kožu?                       – Vrlo jednostavno. Pročitaj.            dje... da se podsjetiš?
     – Jelen.                                         Čovjek izvadi duhanski paketić iz dže-   – Jok. Odlučio sam da prestanem pu-
     – Otkad je to jelen biljka?                  pa i pruži mu.                               šiti i mislio sam da je ispravno da to uči-
     Čovjek ga samo pogleda.                          – Šta se tu ima pročitati?               nim ovdje.
     Muhidin zaključi da je bolje da ušuti.           Muhidin ga mahinalno uze i pregleda.     – Zar nisi mogao kod kuće?
     Šutjeli su tako neko vrijeme, a onda čo-     I pročitao je. Na mjestu proizvodnje pisalo  – Mogao sam, ali ovdje mi nekako ćeif.
vjek iznenada reče:                               je: Udbina. Izgledao je zbunjen.             Vidiš, uvlačim dim i gledam u tebe kao u
     – Mustaj-beg je ulovio tog jelena i dao          – I šta kažeš?                           Budalinu...
da se od njegove kože načini ova duhankesa.           – Nisam znao da ondje ima duhana...      – Budalinu Talu?
     – Koji Mustaj-beg?                               – Vjerovatno i nema. Ali pune paketi-    – Ja. Budalinu.
     – Lički.                                     će i prodaju.                                – Meni se čini da si ti neka budalina!
     – Lički? Ma nemoj mi reći. To je onda            Razgovor je bio sve neobičniji i         Ustade Muhidin i ode.
njegova duhankesa?                                neobičniji.                                  Čovjek duboko uvuče dim i nasmi-­­
     – Tako kaže porodična priča.                     Muhidin se s tim nikako nije mogao       ješi se.                           n
     – Otkud tvom pradjedu?                       pomiriti.
                                                      – Otkud znaš da je on pušio?
                                                      – Ko?

                                                                                                                        STAV 22/3/2018 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70